Za 'energetske vampire' starih zgrada naizgled postoji jednostavno rješenje, ali iskustvo to ne potvrđuje

Velik broj starih zgrada u Zagrebu i šire grije se na kotlovnice. Ovi stari sustavi koji najčešće rade na plin ili lož ulje nekada su bili jeftin oblik grijanja, no s vremenom su zastarjeli i postali ‘energetski vampiri’ u zgradama. U valu energetske obnove višestambenih zgrada, stanare se potiče da ih zamijene za održivije oblike grijanja, no iskustvo pokazuje da put nije gladak. Od elektroenergetičara Ante Čikotića doznali smo što je kod kotlovnica sporno, a od predstavnika stanara jedne zgrade u Zagrebu gdje zapinje želi li ih se zamijeniti.

Brojne starije zgrade diljem Zagreba, od  Dubrave preko Novog Zagreba sve do Centra gdje su zgrade ipak najstarije, spremaju se za energetske obnove – a tu su neki suvlasnici ipak su žustriji u dogovoru u odnosu na druge. U postizanju više razine energetske učinkovitosti mnoge zgrade muči jedan zajednički problem, kotlovnice.

Kotlovnice su prostorije u kojima se nalaze kotlovi ili pak generatori pare. Mogu koristiti više pokretača, ali Zagrebu i šire u višestambenim zgradama ipak su najčešće one na plin ili na lož ulje.

U novije vrijeme, sve se više govori o kotlovnicama kao neodrživom, ali i skupom rješenju, no u prelasku na ‘bolju’ opciju put nije uvijek gladak. Od direktora tvrtke Inovapro, elektroenergetičara Ante Čikotića te od predstavnika suvlasnika jedne višestambene zgrade u Zagrebu otkrili smo zašto su kotlovnice ‘energetski vampiri’ i gdje točno zapinje njihova zamjena za optimalni sustav grijanja poput dizalica topline.

Potencijalna opasnost?

Za velik broj zgrada kotlovnice su nekada bile dobro rješenje. Tako je bilo jer se nije znalo za bolje, a i cijene energije nisu bile visoke kao što su danas.

Kako prolazi vrijeme, stanarima postaje jasno da je taj način grijanja opterećenje kako u financijskom smislu, tako i u smislu energetske učinkovitosti. Iako same po sebi kotlovnice nisu opasne, situacija s terena iz Čikotićevog iskustva otkriva da je njihovo neodržavanje zabrinjavajuće.

– Kotlovnice nisu opasne ako se uredno održavaju. Nažalost naše iskustvo s terena je da kotlovnice nisu održavane te da nemaju crpke koje distribuiraju toplu vodu i koje su frekventne. To su sve primitivne pumpe koje stalno pumpaju istu količinu. Na izdisaju su i potrebna im je zamjena, a sad je pravo vrijeme da se te kotlovnice zamijene i to je tema koja će bez obzira na energetsku obnovu doći na red jer će doći dan kad kotlovnica više ne bude funkcionirala pa će ju neki drugi sustav morat zamijeniti, rekao je Čikotić.

Neizbježan kredit

Čikotićevo iskustvo potvrđuje komentar predstavnika suvlasnika u jednoj višestambenoj zgradi u Zagrebu. Predstavnik koji je želio ostati anoniman podijelio je dosadašnju borbu u nastojanju zamjene kotlovnice pa je otkrio i koji su najveći izazovi koji onemogućuju zamjenu.

– Zgrada nam je građena sredinom 80-ih godina te je iz istih godina i sustav grijanja, gdje je na jednu kotlovnicu spojeno nekoliko ulaza i više od 100 stanova. Svaki od ulaza ima svojeg predstavnika, svoje probleme i prioritete. I sada se nađete sa situacijom gdje je sustav grijanja ostario, servisi su sve skuplji, sustav je bučniji, troši plina više nego obično, poskupljenja energenata dolaze, opisao je predstavnik suvlasnika.

Dodao je kako dva glavna problema staju na put zamjeni – suglasnost i cijena. Naime, dok bi se kotlovnicu moglo zamijeniti u sklopu energetske obnove oko čega se suvlasnici prvo moraju dogovoriti, za taj postupak najlogičnije je krenuti u obnovu zbog čega raste iznos kredita.

– I ako se nekako uspijete složiti za investiciju, ostaje pitanje financiranja. U trenutnom sustavu potpora najaktualnija je energetska obnova, gdje je uvjet objekt obnoviti kao cjelinu, a ne samo dio. Ako bi ste kojim slučajem uspjeli usuglasiti za kredit od 100-200.000 eura, cjelokupna energetska obnova objekta košta i nekoliko puta toliko, kaže pa ističe kako je za provedbu projekta neophodna i potpora Upravitelja i kotlovničara, odnosno tvrtke zadužene za održavanje kotlovnice, gdje manjak interesa bilo koje strane u postupku dodatno dovodi projekt u pitanje.

‘Zapelo’ kod Upravitelja i kotlovničara

Sam je imao situaciju u kojoj je prvo nekoliko mjeseci čekao na sastanak kod Upravitelja, a koji potom nije htio voditi obilaske vanjskih stručnjaka uključenih u obnovu. Svjedočio je i tome da se kotlovničar nekoliko puta nije pojavio na sastancima gdje bi vanjski stručnjaci trebali dobiti više podataka o sustavu. Postoji alternativa koja je iz objektivnih razloga isto tako vrlo teško izvediva.

– Alternativa obnovi kotlovnice bila bi spajanje na gradsku toplanu. Ipak, tu se nađete u situaciji da je ne postoji neki vođeni program ni adresa kojoj se možete obratiti, niste u planu, niste u blizini potrebne infrastrukture, nije jasno tko treba financirati vod do objekta ni prilagodbu instalacije, lokalno javno poduzeće je nezainteresirano za bilo kakvu akciju, nabrojao je sve probleme kod alternativnog ‘puta’ predstavnik.

Prednjače poslovnjaci

Uzimajući u obzir navedene razloge koji pokazuju kako neupućenost ili nemogućnost dogovora među suvlasnicima nije ključni problem zbog kojega neke zgrade ne provode zamjenu kotlovnica. Problem je puno šireg dosega pa nije iznenađujuće što su poslovne zgrade znatno ažurnije oko postavljanja novog sustava grijanja. Dapače, Čikotić napominje kako su poslovnjaci stare sustave uglavnom zamijenili.

– Poslovne zgrade zamjenjuju kotlovnice jer im je lakše ići u odlučivanja koje je na vlasnicima poslovnih objekata. Poslovne zgrade mahom su dobar dio toga odradile, dok na red dolaze višestambene zgrade za koje ispočetka nije ni bilo toliko fondova. Ostali su i hoteli na moru koji imaju lož ulje, ostale su javne ustanove, domovi zdravlja, bolnice škole, kaže Čikotić.

Za kraj je poručio stanarima zgrada da se prijavljuju na obnovu i budu uporni i ažurni s prikupljanjem dokumentacije i pokretanjem projekata, prije svega oni čije zgrade se griju na sustav kotlovnica, jer imaju prednost u obnovi. Primjer iz stvarnog života pokazuje kako ažurnost i usuglašivanje nažalost nije jedini parametar za uspješan ishod.

Šibenik dobiva energanu koja će energiju dobivati oporabom otpada. Ovdje pročitajte koliko košta projekt i zašto županija slavi.