Pronašli smo sjajnog mladog zanatliju (Radiona Breg) čije ćete noževe poželjeti imati u svojoj kuhinji

Ako ste se pitali gdje su nestali stari zanati i mali obrtnici, moramo vam reći da se ne morate u mislima nostalgično vraćati u prošlost uz koju vežete lijepe uspomene. Naime, pronašli smo jednog sjajnog zanatliju čiji proizvodi odišu modernošću, a opet u sebi nose tradicionalne vrijednosti nekih starih vremena. Njegovo ime je Tomislav Sokač i vlasnik je obrta Radiona Breg u sklopu kojeg izrađuje noževe, prvenstveno one kuhinjske, i to metodom kovanja.

Ideja za bavljenjem ovakvim zanatom Tomislavu  je došla prirodno.

– Otac mi se bavio obradom čelika i to je odredilo moj materijal. Zbog dostupnosti alata i strojeva je trebalo osmisliti samo proizvod, a ideju za to je odradila knjiga japanskog kovača katana Yoshindo Yoshihare koju sam pročitao u ranim dvadesetima te shvatio da je taj čelik nešto više od strukturalnog materijala s kakvim sam navikao raditi, da ima dušu, da valja prema njemu postupati s poštovanjem. Takav je moj pristup izradi noževa, od odabira čelika, učenja njegovih prednosti i mana do konačnog poliranja na finim prirodnim kamenima. Svaki dio procesa je bitan za konačan proizvod te ga pokušavam napraviti najbolje što mogu, što su prepoznali mnogi korisnici i omogućili mi da živim od svoje opsesije, započinje Tomislav koji dodaje da svoj rad objavljuje na Instagramu.

Na profilu @radiona_breg mogu se vidjeti Tomislavovi procesi i dostupni noževi. Ne radi po narudžbi, nego radi serije noževa koje potom objavljuje na Instagramu u svrhu prodaje.

U ovom poslu svaki korak traži brigu oko detalja!

Tomislava smo pitali na koje je svoje proizvode posebno ponosan.

– Najviše volim izrađivati standardni nož šefa kuhinje ili kako ga Japanci zovu Gyuto. To je univerzalan nož oštrice od 20 – 30 cm, te je uvijek moja preporuka kod kupnje prvog zanatskog noža. Posebno sam ponosan na geometriju, koja je bitna kod kuhinjskih noževa. Uz to, nedavno sam počeo polirati noževe na kamenju, što im daje karakterističan izgled te ističe ljepotu čelika, objašnjava naš sugovornik.

Zanimalo nas je kojim materijalima i tehnikama je Tomislav posebno inspiriran, ali i kako uopće izgleda proces izrade noža.

– Moj standardni nož se sastoji od laminata različitih čelika i metala. U pet slojeva stavljam mekani čelik s vanjske strane pa dva sloja nikla, a u sredinu alatni čelik koji čini oštricu. Kada zagrijem taj čelični sendvič na otprilike 1000 stupnjeva i udarim, on se kovački zavari te postane jedan komad koji onda iskujem u oblik noža. Bitno je paziti da se čelik previše ne pregrijava, da je jezgra od alatnog čelika na sredini itd., objašnjava naš sugovornik.

Kada se taj nož izbrusi onda se jezgra od alatnog čelika otkriva. Na kraju se kroz poliranja na kamenju dobije kontrast između mekog i tvrdog čelika, što izgleda kao sivi oblaci iznad ispolirane oštrice. Budući da kamen ovisno o vrsti čelika pruža razne vrste finiša, tada su mogućnosti razne za konačan izgled. Proces traje podosta dugo, jer svaki korak traži brigu oko detalja.

– Moram napomenuti da nisam ljubitelj nehrđajućeg čelika zbog više razloga, koje neću nabrajati, ali najbitniji je razlog što je proces drugačiji, što mi je bitno, dodaje ovaj stručnjak za izradu noževa.

“Dobar nož ne mora nužno biti skup”

Što uopće čini kvalitetan nož i zašto su dobri noževi toliko na cijeni, poželjeli smo doznati.

– Dobar nož ne mora nužno biti skup. Netko će biti savršeno zadovoljan s nožem iz trgovačkog lanca, moći će ga staviti u perilicu za suđe, a kad se zatupi samo kupi drugi. Što se tiče zanatskih noževa, oni su skuplji jer je puno brige otišlo u proizvod, da traje što dulje i ima performanse kakve nemaju masovno proizvedeni noževi, ali i vraća ljudima izgubljeni osjećaj brige za alatom. Kada ljudi prvi puta kupe nož od mene, savjetujem im da kupe brusni kamen i da ga nauče sami oštriti, jer to je odnos održavanja kakav bi trebao biti prema svakom alatu. S takvim pristupom čovjek ima jedan problem manje u životu. Nije neki problem, ali zna dići živac kad krenete kuhati s lošim, tupim nožem, a to bi trebalo biti ugodno iskustvo. Nije loše ako nož i dobro izgleda, jer se bez ugodne estetike teško povezujemo s predmetom, objašnjava Tomislav.

U posljednje vrijeme svjedočimo trendu povratka prirodnim materijalima, ručnom radu i radu po mjeri pa smo za kraj Tomislava zamolili da nam prokomentira ovaj trend.

– Pa ne bih rekao da je to trend, jer po meni su trendovi uglavnom loši. Ovo bih više nazvao vraćanju izvornome ili prisjećanje zaboravljenog. Ljudi su oduvijek cijenili ručni rad, zanatliju koji je ponosan na svoj zanat i obavlja ga s poštovanjem prema korisniku ili klijentu. Ljudi su izmoreni od toga da ih se stalno krade, zbog loših hladnjaka, traperica, rajčica. A jedino mjesto gdje vaš glas vrijedi je kod kupovine, tu je konzumerizam dobar jer tako jedino možemo mijenjati svijet. Trendovi su trenutno loši, a bilo bi dobro da postanu dobri, završava nas sugovornik.