VUK Kiparstvo – Više od obrta koji se bavi izradom predmeta od gline
Vjekoslav Uvalić trajni je đakon Sisačke biskupije, a ujedno je i vlasnik VUK Kiparstva, obrta koji vodi sa suprugom Mirnom. Kako mu samo ime daje naslutiti, ovaj se obrt bavi izradom predmeta od gline i to specijalne gline iz Petrinje, a jasno vam je i to da je većina ovih predmeta sakralnog karaktera. Naravno u svojoj ponudi VUK Kiparstvo ima i uporabne predmete, o čemu ćete saznati više u samom tekstu, no prvo ćemo se prvo dotaknuti pitanja zašto velečasni Vjekoslav Uvalić uopće stvara.
Za početak smo našeg sugovornika zamolili da nam kaže nešto više o svom obrtu.
– VUK Kiparstvo je skraćenica od Vjekoslav Uvalić Kiparstvo ili Keramika. Točno u ovo vrijeme prije dvije godine, taj obrt je započeo sa svojim radom. Ponukan Božjim darom, jedne noći sam sanjao da sam napravio križni put u većem omjeru glinenih kipova i to sam zapravo pokušao raditi s glinom s kojom nikad nakon 48 godina života nisam radio. Ideja pokretanja rada obrta VUK Kiparstvo je zapravo taj križni put koji sam od početka radio s petrinjskom glinom koju sam nabavljao od našeg poznatog lončara Mate Stanešića iz Petrinje. Na temelju toga, malo po malo, radeći, pitajući određene stručnjake, one koji su vješti i koji s tim darom rade već dugi niz godina, ima li to smisla, to se pokazalo pozitivnim. Ono što sam počeo izrađivati u početku nije nalikovalo ideji otvaranja obrta jer zaista nisam mogao procijeniti ide li to u pravom smjeru, priča velečasni Vjekoslav.
Kada su se neke stvari posložile, velečasni Vjekoslav je bio ponukan od strane ljudi koji rade sličan posao da otvori obrt ne samo za kiparstvo, već i za keramiku, kao i za lončarstvo jer je na području grada Petrinje lončarstvo samo po sebi jedno od temeljnih tradicijskih zanata.
– Zašto otvoriti obrt? Zato da se okušamo u daru kreacije koja boravi u čovjeku. Uvjeren sam da to svatko ima u sebi, samo ovisi koliko sebi dopusti vremena i pažnje da otkrije da je ta kreacija zapravo godinama ležala u njemu. To je zapravo razlog pokretanja i rada VUK Kiparstva, dodaje naš sugovornik.
“Svaki proizvod od gline ima svoju snagu”
Na pitanje na koje je proizvode posebno ponosan velečasni Vjekoslav odgovara kako je svaki ručni rad poseban.
– Tko god izradi svojim rukama neki proizvod, u mojem slučaju glineni proizvod, naravno da je ponosan na svaki svoj rad. Svaki rad nosi u sebi svojevrsno djelo po nečemu važno, možda je u izradi nekih stvari nešto propušteno, ali je zato nešto drugo u tome naglašeno. Važno je da razumijete ono što napravite, križ, kip, što god, mislim da svaki takav rad nosi svoju puninu. To su oči umjetnika. Svaki umjetnik ima svoje note, svoje boje, svoj kamen, svoj lik, svoj pristup prema određenom djelu. Ono što je meni zanimljivo, ja kao trajni đakon, velečasni Sisačke biskupije, najvećim sam dijelom u svijetu duhovnosti pa sam često puta podložen svojim radovima koji su sakralnog karaktera, objašnjava naš sugovornik.
U skladu s rečenim, djelo na koje je velečasni Vjekoslav dosad najponosniji te koje svakako predstavlja njegov najveći rad, je križ Spasitelja i hrvatskog branitelja koji je postavljen na željezničkom kolodvoru grada Petrinje.
– Svojevrstan je to spomenik svim hrvatskim braniteljima na području Banovine, a ujedno je i prvi spomenik koji je izrađen na toj bazi kako od petrinjske gline tako i s tim motivima. Križ Isusa Krista označava bol, patnju, ali i pobjedu nad zlom. Njegovo srce je izranjavano od ratnih i drugih zloća, a u Njegovu srcu se nalazi ljudsko srce zaštićeno od preteške boli i rana. Maskirani hrvatski branitelj u odori hrvatskog vojnika s obilježjima na početku Domovinskog rata podignute ruke na čelo sa suzama u očima. Jedna simbolizira tugu i žal zbog poginulih suboraca i sve žrtve, a druga simbolizira radost i sreću u slobodi nakon stotina godina ropstva. U klečećem stavu simbolizira poniznost i odanost, zahvalnost i predanost Bogu koji ga s križa sluša, gleda i razumije. Puška mu je odložena ispod nogu kao prekid rata, ali i spremnost da mu je na dohvat ruke u slučaju ponovne obrane Domovine. U lijevoj ruci drži, odnosno prebire krunicu kao simbol mira, zahvale i znaka kojim su se štitili u najtežim trenucima boja i straha te koja je ujedno služila za prepoznavanja vitezova među sobom. Krunicom su dobivali snagu duha i zagovor Blažene Djevice Marije, zaštitnice Hrvatske. Postament je u bojama svih blagodati – tla, voda, mora, žita, zelenila, krvi, ali i ispucano tlo od povijesnih rana i potresa. Duh hrvatskog ratnika živi u ovom spomeniku snažno i danas. Na njegovoj ruci su krvne žile koje govore o svježini, nadi budućeg boljeg, novog života, objašnjava naš sugovornik.
Drugo djelo na koje je velečasni Uvalić posebno ponosan je lik svetog Ivana Pavla II. kojeg je nažalost uništio potres 29.12.2020., no ponavlja kako svaki proizvod od gline ima svoju bazu i snagu.
– Jedan naš autentični proizvod kojeg sam sam osmislio i napravio je boca napravljena od gline u koju se može točiti određena količina alkohola, najčešće rakija, dodaje naš sugovornik.
Galerija 4 Fotografija
OtvoriČovjek je stvoren da stvara svojim rukama
U odgovoru na pitanje što ga posebno inspirira u radu s glinom i što ga općenito fascinira kod rada s rukama, velečasni Vjekoslav opet se vraća na povezanost kreacije koja se nalazi u svakom čovjeku i materijala koji drži u rukama.
– Inspiracija koju daje glina u sebi zapravo govori koliko maštovitosti u samoj glini imate i koju ona sposobnost veziva ima. S glinom možete raditi na način da je ona ne samo u svojevrsnoj boji takva kakva je, s njom se možete zaista igrati. Ta vještina izrade likova, posuđa ili drugih proizvoda govori vam o jednoj ulozi koju nam je Bog darovao kao čovjeku, a to je stvarateljska uloga. Iz zemlje možete napraviti čuda. Ono što je vama kreacija u glavi, što vi poželite moguće je napraviti. Potreban je trud, zalaganje, marljivost, vježba i strpljenje da se to željeno dovede do mjere savršenstva. Ono što me još inspirira je kad se nešto napravi u veličini toga što je vrijedno spomena, kad vidite da iz obične kocke gline može izniknuti lik životinje ili bilo čega drugog. Ako idete u krivom smjeru, tu glinu možete ponovno zgužvati, kako bi rekli stari lončari, i ponovno je premijesiti te krenuti opet ispočetka, objašnjava naš sugovornik.
Petrinjska glina idealna za posuđe i vaze
Kako velečasni Uvalić radi s izvornom petrinjskom glinom, zanimalo nas je razlikuje li se ona od drugih glina i po čemu je toliko posebna.
– Svaki proizvod na tržištu pokazuje neke svoje kvalitete. Tako i petrinjska glina. Radim s njom neke stvari, ne puno toga jer većina kipova ima u sebi tragove petrinjske gline. Razlikuje se i kupovna glina koja ima svoju tvorničku kvalitetu, dok je petrinjska izvorne kvalitete i zahtijeva određene filtracije, možete dodati u nju kvarc i tako dalje. Teško ju mogu dobro opisati kao stari lončari poput Mate Stanešića koji zna koliko je dugo treba obrađivati da bi ta glina zaživjela na kolu i da se može s njom raditi. Petrinjsku glinu uglavnom koristim za peke (pekače), čaše, vaze, dok za kipove ili veću konstrukciju kipova koje pravim koristim kupovnu glinu. Obradom petrinjske gline dolazi do nekih promjena koje sam mogao zapaziti u ovo proteklo vrijeme koje radim s njom, ali u svakom slučaju ne može se reći da je ona vrhunska kao ove trgovačke kupovne koje su dosta profiltrirane, profinjene, kremaste za razliku od petrinjske koja je procijeđena, očišćena te se zna naći koji kamenčić u njoj, objašnjava naš sugovornik.
Uporabni predmeti od gline prodaju se jednako kao oni sakralni
Kakav tip klijenata obično naručuje proizvode VUK Kiparstva, zanimalo nas je.
– Tip klijenata je raznolik. Od običnog malog čovjeka do poduzetnika. Ljudi često ono što napravimo uzimaju kao poklon drugima. Određeni poduzetnici znaju uzimati serijski broj nekih proizvoda poput boca, pekača i slično poslovnim partnerima. I obitelji zbog svojih kućnih potrepština žele imati za sebe poneki suvenir, ali isto tako žele se koristiti različitim posuđem koje izrađujemo, priča velečasni Uvalić.
U skladu s rečenim, mnoge ćete proizvode VUK Kiparstva naći na različitim javnim mjestima poput restorana kojima su potrebne pepeljare, tanjuri i slično, a tip proizvoda naravno ovisi o željama kupaca. Što se pak tiče kipova koje su imali u svojoj ponudi, kupci su u tom slučaju bili hrvatski branitelji i djelatnici hrvatske policije, a naš sugovornik ističe i to da obitelji često kupuju kipove svetaca koji su zaštitnici njihove obitelji.
– Nažalost veliki dio stvari koji smo napravili uništio je potres i one se više ne mogu prodati već su ostale samo kao uspomena. Još bih zahvalio jednom i svojim ukućanima koji sudjeluju u izradi jer je to obiteljski obrt. Najviše radimo supruga i ja, a ponekad se i djeca znaju pridružiti, pomagati. Svatko ima svoju ulogu. Zahvaljujem svima koji ovo zanimanje i sam obrt promiču. Naravno, ovo nije još duboko zaživjelo na tržištu, ali uz Božju pomoć polako s vremenom da će se te stvari proširiti na višu razinu. Malo smo u problemu s radnim prostorom i skladišnim prostorom jer glina zahtijeva puno prostora zbog određenih faza izrade, iskren je velečasni Uvalić, ali ne gubi nadu.
– Još jednom se zahvaljujem svima koji pomažu u radu ovog obrta. A iz ovog grada od obične zemlje, od gline, mogu se stvoriti velike stvari koje mogu biti ne samo od koristi nego od nečeg što zapravo plijeni pažnju za buduća vremena i naraštaje koji su ispred nas, poručuje naš sugovornik.