Građevina, balon pred pucanjem? Ovo su glavni problemi industrije u kojoj se vrte milijarde
Građevina kao sektor u Hrvatskoj naprosto ‘buja’. No, povećani opseg posla za sobom nosi određen teret, posebno uz nezaustavljiv rast cijena materijala. Kako se drže građevinske i projektantske tvrtke te distributeri materijala i što kažu – sprema li se ‘pucanje balona’? Ovo pitanje bilo je središnja tema važnog razgovora o situaciji u struci. Zaključak je da građevinskom sektoru ne gine ozbiljna reevaluacija omjera vrijednosti i produktivnosti.
S desna: Hrvoje Patekar(Kamgrad), Kata Marunica (NFO), Danko Bačelić (Bačelić)
Da građevina u Hrvatskoj trenutno ‘buja’, nije tajna. Istovremenu nisu nepoznati problemi s kojima se sektor suočava uslijed povećanih zahtjeva za radnicima, ali i rasta cijena materijala.
Novi ekonomski trendovi uz povećanu potražnju za građevinskim radovima validan su razlog da se postavi pitanje – je li graditeljstvo trenutno poput balona kojemu se sprema pucanje? Ovo pitanje bilo je pokretač i središnja tema panela koji je ovaj tjedan organizirala građevinska tvrtka DOMinvest, a u razgovoru su sudjelovali stručnjaci: vlasnica i direktorica NFO Kata Marunica, član uprave Kamgrada Hrvoje Patekar i osnivač i direktor tvrtke Bačelić, Danko Bačelić.
Rast i izazovi
Krenulo se od činjenice da građevinski sektor u Hrvatskoj nezaustavljivo raste, te toga da se s druge strane, upravo zbog tog pozitivnog trenda, javljaju i neke negativne strane ‘bujanja’ sektora. Prije svega, istaknuto je kako aktualne trendove predvodi masovna obnova diljem grada i države, a vrlo su aktivni i infrastrukturni projekti. Uz te trendove, javlja se i onaj nedostatka radnika na terenu, ali i poskupljivanja materijala.
Sudionici panela svaki su ponaosob osjetili kako porast gradnje, tako i poteškoće s kojima se sektor suočava, no nisu bili mišljenja da se sprema ‘pucanje balona’. Svatko od njih, doduše, smatra da će se sva problematika sektora na ovaj ili onaj način u jednom trenu morati ispoljiti. Tako je Patekar predvidio ‘pad’ manjih tvrtki i onih koji rade nepropisno, Bačelić je naglasio potrebu za educiranjem o novim materijalima u svrhu napretka, a Marunica je zazvala bolje uvjete za arhitekte. Kako je rekla, njena struka trenutno najviše ispašta od kratkih rokova, ali i troškova koji stalno rastu.
– Velik broj manjih firmi koje ‘dilaju’ radnu snagu ili pak agencije koje djeluju bez adekvatne dokumentacije ili bez registrirane radne snage mogli bi ‘pasti’, predvidio je Patekar koji je zatim otvorio problematiku s kojom je sektor dobro upoznat – onu manjka (domaćih) radnika.
Nedostaje radnika
Konstatirao je kako sve građevinske tvrtke trenutno djeluju u punom kapacitetu, a pod stalnim pritiskom da radnika treba biti i više, jer posla nipošto ne manjka. Otkrio je kako se s istim problemom suočava i Kamgrad, te da se trenutno trude privući kvalitetne radnike. No i da se u tom zadatku susreću s određenim problemima.
Ilustracija, foto: Unsplash; Guillaume TECHER
– Imamo 1.000 zaposlenih, a većinom je riječ o stranim radnicima. Uglavnom su iz Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova, ali imamo i radnike iz drugih zemalja, poput Bangladeša, Indije i tako dalje. Mislim da se moramo usmjeriti na to da privučemo kvalitetnu radnu snagu, iako je selecijski proces u stvari vrlo loš. Susreli smo se s time da agencije uvoze nekvalificirane radnike kao kvalificiranu radnu snagu, a što se otkrije tek nakon što smo čekali na njihove radne dozvole i kad stignu u Hrvatsku, isptičao je član uprave Kamgrada.
Pucanje balona
No, kako je rekao, trenutno se sektor ‘uči’ kako riješiti probleme poput tih, te kako pristupiti zapošljavanju stranih radnika na ispravan način. Selekcijski proces, zaključio je, će se morat podići na višu razinu. Svoj sud na temu ‘pucanja balona’ ponudio nam je i Saša Perko, direktor tvrtke DOMinvest, koji je otkrio kako su organizaciju eventa na ovu temu potaknule brojne prilike, ali i izazovi s kojima se proteklih godina suočava građevinski sektor.
– Ovoga puta, tema je ‘pucanje balona’ jer smo uočili period gdje vidimo da je obujam građevinskih radova na vrhuncu. Naravno, tu neće stati i neće doći do ‘pucanja’. Kolege su istaknule da bi ipak moglo doći do pucketanja i do preraspodjele, s čime se slažem. Ne mislim da će biti značajne korekcije kao što je bilo od 30, a možda i više posto od 2008. do 2016.. Možda do nekih pet posto je moja pretpostavka, ali je svakako zabrinjavajuća situacija što smo postali preskupa nacija što se tiče građenja, prosudio je.
Nužna reevaluacija
Prema Perku je, dakle, glavna ‘boljka’ sektora skupoća pa je mišljenja da bi se cjenovne vrijednosti trebalo reevaluirati. Smatra, svi koji u sektoru djeluju trebali bi se educirati oko toga kako podići preduktivnost i napredovati uz niže cijene za finalnog korisnika. No, kako kaže, neke cijene treba i podići, poput procijenjenih vrijednosti građevinskog nadzora.
– Problem procjenjene vrijednosti nadzora je, rekao bih, višedimenzionalan. S jedne strane tu je procjena naručitelja, a s druge vrlo mali broj ponuditelja koji uistinu i nude usluge za nerealno nizak iznos, što je bio slučaj na Kranjčevićevoj. Jedan ponuditelj se ‘prilagodio’, dok su ostali poslali javnu poruku da nadzor vrijedi znatno više, predvidjevši za taj posao dvostruko viši iznos.
Nije to, naglašava Perko, samo nadzor, već i vođenje projekta pa se pita kako voditi složen projekt gdje su radovi vrijedni nekoliko desetaka milijuna eura, za samo nekoliko tisuća. Misli da je u tom smislu ključno educirati naručitelje, ali da i ponuditelji moraju odraditi ‘svoj dio’. Zaključuje da mjestu napretka ipak ima, a to pokazuje što su medije krenuli prenositi ovaj problem te se javnost polako osvješćuje. I za ostale probleme misli da ima lijeka, a najpozitivnije je što smo danas regulirano tržište u koje i drugi žele investirati, no, naravno, još je puno mjesta za napredak.
Koje velike inovacije bi trebale domoći sektoru da se suoči s eventualnim ‘kočnicama’ pročitajte ovdje.
