Bauštelska reportaža: Sanacija Jadranskog mosta, gradilište čije zatvaranje čekaju svi

Bliži se kraj godine, a s njime i završetak radova na Jadranskom mostu. Na mostu sagrađenom 1981. nije bilo ozbiljnijih intervencija od kako je izgrađen zbog čega je sanacija bila neophodna. Od brojnih radova u okviru sanacije vrijedne oko 14 milijuna eura, izmjena ležajeva te radovi u rijeci Savi ipak se mogu izdvojiti kao najzahtjevniji zahvati, odao nam je inženjer tvrtke Spegra, Tomislav Elpeza. No oni su sada završeni. Ostalo je još nešto radova na južnom prilaznom vijaduktu, a potom se u 2025. na mostu definitivno očekuje tramvaj, rekao nam je Ante Nevistić iz Sektora za ceste Grada Zagreba. Posjetili smo ovo važno i veliko gradilište, te doznali baš sve o procesu obnove.

U kasno ljeto 2022. započela je sanacija Jadranskog mosta – najvažnijeg na zapadu grada. Jedan je od osam mostova koji su od 2010. godine u nadležnosti grada, a koji su zbog starosti i dugogodišnje zapuštenosti u prilično lošem stanju.

Iako se u posljednjim godinama pokrenuo postupak sanacije pojedinih dijelova tih elemenata infrastrukture, Jadranski most i Stari Savski most jedini su kompletno sanirani, a isto čeka i preostale mostove. Građane ovakve sanacije nerijetko čine nervoznima zbog posebnih prometnih regulacija, ali mostovi se ionako moraju sanirati jedan po jedan kako zbog troškova, tako i da bi gradski promet mogao podnijeti radove.

Kako je otvaranje Jadranskog mosta za promet u punom profilu sve bliže, prošetali smo mostom i o svemu što se radilo razgovarali s inženjerom Tomislavom Elpezom iz tvrtke Spegra koji radi na sanaciji, ali je i vodio gradilište na Starom Savskom mostu, te s voditeljem odjela za pripremu dokumentacije, investicijsko održavanje, vođenje baze podataka i katastra nerazvrstanih cesta i cestovnih objekata Grada Zagreba, Antom Nevistićem. Nešto više o stanju ovog, ali i preostalih mostova u Zagrebu odao nam je i Nenad Zidar iz Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove.

Radovi od 14 milijuna eura

Gotovo dvije i pol godine nakon što je Jadranskim mostom prestao voziti tramvaj te je uvedena posebna regulacija prometa za vrijeme trajanja radova, očekuje se povratak prometa mostom u punom profilu.

Kad smo početkom tjedna posjetili most, i dalje se prometovalo po posebnoj regulaciji, te su zapadnom stranom vozili su kamioni i još uvijek bili postavljeni provizoriji, no situacija će se uskoro promijeniti. Iako se završetak svih radova očekuje između Božića i Nove godine, povratak u normalno stanje sigurno je od 1. siječnja.

– Do 1. siječnja sigurno. Mi to planiramo da bude između Božića i Nove Godine. Malo nas ovo vrijeme zeza tako da ne možemo ni ofarbati, a to nam je zapravo ključni segment da bismo nastavili sa svim ostalim radovima. Treba prvo ukloniti provizorije da bi pruga se mogla vraćati u prvobitno stanje, a potom prije nego njome krenu voziti tramvaji i prugu treba malo dovesti u red, govori nam Nevistić s kojim smo se našli podno južne strane mosta, pored kontejnera tvrtke Spegra zadužene za sanaciju ukupno vrijednu oko 14 milijuna eura.

Stiže signalizacija

Na Jadranskom mostu smo se uvjerili da su radovi uistinu dostigli završnu fazu te se i samim prolaskom preko, ali i ispod mosta dobiva potpuno drugačija slika od one na koju su građani godinama unazad bili navikli. Ipak, ostalo je još malo posla da bi sve bilo ‘tip-top’.

– Ostalo je još nešto radova na južnom, prilaznom vijaduktu. Tu se još treba izgraditi odvodnja u tlu i spojiti vertikalna, a na glavnom rasponu trenutačno se vrše radovi asfaltiranja. Do kraja tjedna bi trebala biti obojana sva horizontalna i do kraja postavljena vertikalna signalizacija. Nakon toga će se objekt zapravo pustiti u promet, odao nam je Nevistić, dodajući kako će se zatim krenuti s uklanjanjem provizorija i privremenih bypassa.

Iako je rad uz privremenu regulaciju bio vrlo kompliciran te ograničavajući za neke radove, tako je bilo odlučeno kako dvije strane rijeke ne bi privremeno ostale u potpunosti odsječene na zapadu grada. Tramvaje se pak moralo ukloniti, a nakon uklanjanja središnjeg bypassa bila je vraćena pruga još za vrijeme trajanja radova na glavnom rasponu. Isto slijedi za južni bypass, a zatim i za sjeverni.

Što je bilo najzahtjevnije?

Unatoč tome što se mostom za vrijeme radova prometovalo, za izvođače bi bilo najpoželjnije da je tijekom radova on bio potpuno zatvoren jer bi se tako najbrže radilo. Da bi radovi barem donekle neometano tekli, izvođačima je ipak u svakoj fazi radova bio zatvoren jedan dio mosta. No, ono najzahtjevnije sad je već u prošlosti.

– Najzahtjevnija je bila izmjena ležajeva, za što treba ispoštivati protokole. Most, pošto je cijeli armiranobetonski ima veliku težinu te se odiže sa teške cijevne skele. Prilikom odizanja potrebno je dobro uskladiti rad preša i izbalansirati konstrukciju. Konstrukcija u momentu ostaje privremeno na teškoj cijevnoj skeli, a dok je oslonjena na tešku cijevnu skelu paralelno se vrši uklanjanje dotrajalih ležajeva i ugradnja novih što je možda jedan od najzahtjevnijih dijelova, opisao nam je Elpeza.

Dodao je kako je vrlo zahtjevan bio i rad u rijeci, prvenstveno zbog nemogućnosti da se uslijed klimatskih promjena predvidi vodostaj koji bi za izvođenje radova trebao biti jedan period kontinuirano nizak.

– Ne postoje periodi kad bi mogli računati na duži period niskog vodostaja. To su inače bili kolovoz i rujan, odnosno kraj ljeta, a sad se može dogoditi da vodostaj bude nenormalno visok. Jednostavno smo se trebali prilagoditi i pratiti dobro vodostaje i vremensku prognozu te izvesti radove u kratkom vremenskom roku, objasnio je Elpeza napominjući kako je inače što se tiče tehnologije izvođenja sve bilo prilično uobičajeno.

Desetljeća neodržavanja

Unatoč tome što će sanirani most po novome biti siguran za prolazak svake vrste vozila najmanje narednih 10 do 20 godina, prije početka sanacije most je bio u prilično lošem stanju, opisao nam je Elpeza. Na Jadranskom mostu sagrađenom 1981. godine, kaže, do 2022. godine nisu se izvodili nikakvi ozbiljniji radovi.

– Na mostu nisu rađene nikakve intervencije od same izgradnje, a prošlo je preko 40 godina. Sam asfalt ima trajnost desetak godina. Zbog propadanja samog asfalta, odnosno kolničke konstrukcije došlo je do degradiranja armiranobetonske konstrukcije, odnosno kolničke ploče. Pješačke staze nisu bile u dobrom stanju, odbojna ograda je bila u jako lošem stanju, raspadajućem, a u istom stanju bila je i pješačka ograda.

Što se tiče potresne otpornosti mosta, ležajevi su također bili u lošem stanju, stupišta u rijeci erodirana, kao i temelji. Iz navedenih razloga, sanacija je bila neophodna, a mostu je ponudila novi život.

S održavanjem do 120 godina

Iako je nakon sanacije garancija mosta pet godina, očekivano je da će za pet pa i 10 i 20 godina sve i dalje biti praktički ‘kao novo’. Ipak, da bi most što bolje izdržao zub vremena i kako se više ne bi našao u stanju u kojemu je zatečen na početku radova sanacije, potrebno je održavanje.

– Pravilno održavanje objekata vrši se redovno. Kolege iz redovnog održavanja izvode neke radove, a veće mi na temelju projekata. Svaki most se treba održavati da bi doživio vijek od 100 do 120 godina. Trebalo bi svake zime očistiti odvodnju, a mostovi propadaju i zbog prašine koja se nakuplja te soli koja se posipava zimi, kaže Nevistić.

Govori da se svakih nekoliko godina trebaju obojati ograde, promijeniti plašt, brinuti o betonu, no ‘loše stanje’ ne znači da je most ‘opasan’, odnosno da će se srušiti. Elpeza se slaže kako svaki element mosta ima svoju procedure zamijene koje valja poštivati da bi građevina ‘dostojanstveno’ starila, a o istom treba brinuti investitor – u ovom slučaju Grad Zagreb.

Idući na redu – Most slobode

Nakon što je most saniran, a između ostalog i protupotresno ojačan zamjenom lončastih i elastomernih ležajeva i ostalim mjerama prema osnovnom proračunu na potres, na redu su preostali zagrebački mostovi.

– Može se reći da je došlo zadnje vrijeme za sanaciju Mosta Slobode, Jadranskog mosta, Mosta Mladosti i Podsusedskog mosta. Isto tako treba sanirati i gradske podvožnjake, nadvožnjake i manje mostiće, napisao nam je Zidar, a Nevistić potvrdio kako je u pripremi ipak prva sanacija Mosta slobode pri čemu je vrlo važan preduvjet da Jadranski most bude završen.

Na Mostu slobode, rekao je Nevistić, prošle godine su mijenjane dotrajale ili napukle prijelazne naprave, njih četiri od ukupno osam. Slijedi obuhvatna sanacija mosta koju će, kako sad stvari stoje, u potpunosti financirati Grad Zagreb, a procjenjuje se na čak 20 milijuna eura.

Ista sudbina neminovno će dočekati i Most slobode izgrađen 1970-te i nikad cjelovito saniran, no zbog trajnosti postupka nabave ni prva od dvije planirane sanacije ne bi trebala krenuti prije kraja 2025.. Tako da će građani na godinu dana moći predahnuti znajući da po novome napokon imaju jedan potpuno obnovljen prometni most.

Ostale Bauštelske reportaže pročitajte ovdje.