Gradilište Njemačka gradi energetsku autocestu ispod zemlje koja će povezati sjever i jug, a na njoj radi i domaća tvrtka

Njemačka gradi energetsku autocestu ispod zemlje koja će povezati sjever i jug, a na njoj radi i domaća tvrtka

Stella Mijatović
Stella Mijatović

05. travanj 2026.

Njemačka gradi energetsku autocestu ispod zemlje koja će povezati sjever i jug, a na njoj radi i domaća tvrtka

SuedLink će inovirati elektroenergetsku mrežu Njemačke | Ilustracija: ArchaeoBridge,TenneT, promo

Gigantski energetski projekt SuedLink povezat će državu podzemnim dalekovodom dugim 700 km. Iskopi su otkrili i tragove prošlih civilizacija.

Vjetroelektrane u njemačkom Sjevernom moru godišnje proizvedu ogromne količine energije - dovoljno za opskrbu čak 6,5 milijuna kućanstava strujom. No, kućanstva nisu jedini korisnici. Ta energija je prijeko potrebna njemačkoj industrijskoj velesili udaljenoj 700 kilometara, u Bavarskoj.

Kako bi tu energiju transportirali, Nijemci su se odlučili na još uvijek pomalo nekonvencionalnu metodu. SuedLink, ključan infrastrukturni projekt za energetsku tranziciju te zemlje, povezat će sjever i jug podzemnim dalekovodom za prijenos električne energije dugim više od 700 kilometara. Izgradnja je započela u 2023. godini, u će biti uloženo 10 milijardi eura, a puštanje u pogon planira se 2028. godine.

U izgradnji dalekovoda koriste HVDC visokonaponske kablove koji prenose električnu energiju u obliku istosmjerne struje, za razliku od uobičajene izmjenične struje koja se koristi u većini elektroenergetskih mreža. Oni omogućavaju prijenos velikih količina energije na velikim udaljenostima uz manji gubitak energije.

Podzemni visokonaponski dalekovodi i dalje su rijetkost u svijetu. Najčešće se pojavljuju u podmorskim međudržavnim projektima, poput North Sea Linka između Ujedinjenog Kraljevstva i Norveške. Potpuno kopnene podzemne trase za prijenos energije na velikim udaljenostima, kakva je SuedLink, još su uvijek neuobičajene.

Rad ArchaeoBridge tima na SuedLink projektu | Foto: ArchaeoBridge

Zašto su se Nijemci odlučili na ovaj pothvat?

Njemačka teži postati klimatski neutralna zemlja, a za postizanje tog cilja imaju manje od 20 godina. Do 2045. godine trebaju drastično smanjiti emisije stakleničkih plinova, a da bi u tome uspjeli, do 2030. godine trebaju povećati udio obnovljivih izvora energije za čak 80 %.

Zelena se energija većinom proizvodi na vjetrovitom sjeveru ili sunčanom jugu zemlje. Zato ambiciozni ciljevi po pitanju neutralnosti stavljaju na test njemačku elektroenergetsku mrežu. Ključno pitanje koje se postavlja jest kako prenositi obnovljivu energiju na stabilan i siguran način, a odgovor na njega je upravo SuedLink.

SuedLink dalekovod će se sastojati od dvije visokonaponskih istosmjernih linija koje se grade zajedno i skupa će se pustiti u pogon. Na velikom dijelu svoje trase te se linije protežu paralelno što smanjuje utjecaj gradnje na ljude i okoliš. Omogućit će prijenos energije iz vjetroelektrana na sjeveru prema jugu zemlje, ali i obrnuto – kad je potrebno, energija iz solarnih elektrana s juga zemlje transportirat će se prema sjeveru.

Izgradnju provode dva nositelja, nizozemski TenneT i njemački TransnetBW koji su podijelili cjelokupni projekt među sobom po horizontalnoj liniji. TenneT je odgovoran za sjeverni dio prijenosnog voda te za pretvaračke stanice u Schleswig-Holsteinu i Bavarskoj, a TransnetBW radi na izgradnji južnog cijela voda i pretvaračku stanicu u Baden-Württembergu.

Trasa kojom će prolaziti SuedLink | Foto: TenneT, promo

Izgradnja teče u nekoliko dionica

Kablovi se polažu u otvorene rovove čije iskapanje teče u više faza, a nakon njihova polaganja se zatrpavaju i područje se ponovo može koristiti za poljoprivredu ili pošumljavanje. U slučaju kad trebaju prijeći ceste ili vodene površine, to se čini zatvorenim načinom polaganja, poput horizontalnog bušenja, mikro-tuneliranja ili uvođenja cijevi.

Posebno zahtjevna dionica je prelazak dalekovoda preko rijeke Elbe, a radovi na njoj već su u tijeku. Kako bi kablovi prošli ispod rijeke, izgradit će se jedna od najvećih specijaliziranih građevina unutar SuedLink projekta – tunel ispod rijeke dug otprilike pet kilometara.

Kablovi se u tinel uvode pomoću vitla i strojeva za guranje. Na kablove se pričvršćuju držači koji se potom koriste za povlačenje kabela u tunel pomoću sustava kolosijeka s nosačima. Na kraju, ti će kablovi biti spojeni sa SuedLink kopnenim kablovima u zajedničke strukture.

Podzemni kabel ima promjer od otprilike 15 cm i polaže se najmanje 1,3 metra ispod zemlje. Svaki kabel je sastavljen od više slojeva, a svaki sloj u kablu ima specifičnu funkciju poput prijenosa energije bez gubitaka ili zaštite prijenosa energije od utjecaja tla.

SuedLink tako koristi najnoviju tehnologiju u prijenosu visokonaponske istosmjerne struje, a napon od 525 kilovolti kojeg će ona omogućiti dat će Nijemcima bolju kontrolu protoka opterećenja u mreži. Uz niske gubitke tijekom transporta energije i velik kapacitet prijenosa, podzemni dalekovodni kablovi imat će puno manje utjecaj na ljude i okoliš.

Prelazak SuedLinka preko rijeke Elbe | Foto: TenneT, promo

Projekt stavio na test kapacitete struke

Kao gigantski infrastrukturni projekt, izgradnja SuedLinka nije mobilizirala samo kapacitete i ljudstvo u građevinskom sektoru Njemačke, nego i u povezanim strukama. Naime, duž trase duge više od 700 kilometara i široke preko 40 metara izvode se opsežni zemljani radovi, zbog čega je nužan i stalni arheološki nadzor. Upravo je u tom dijelu angažirana i hrvatska tvrtka s filijalom u Njemačkoj, ArchaeoBridge.

Riječ je o mladoj tvrtki koja će uskoro proslaviti prvi rođendan, s radom u Hrvatskoj tek kreće, ali u Njemačkoj se već etablirala kao pouzdan arheološki partner u građevinskom sektoru. Kao mobilni arheološki tim izlaze na teren i reagiraju u slučajevima kad se tijekom iskopa otkriju arheološke jedinice, objasnio nam je osnivač i vlasnik tvrtke, Marin Lutring.

- Tvrtku sam nazvao ArchaeoBridge jer želimo djelovati kao most između arheologije i investitora. Kad je riječ o komercijalnoj arheologiji, narativ je često da ona stopira ili prolongira radove, ali želimo to promijeniti. Za početak, dobro nas je odmah uključiti u planiranje projekta da se točno mogu previdjeti vremenski rokovi koji su potrebni, istaknuo je Lutring.

Zaštitna arheološka istraživanja potrebna su u dva slučaja. Jedna je mogućnost da se izvode radovi u sklopu kojih postoji potencijal za nalazištima, a arheolozi će u tom slučaju provoditi nadzor. U drugom slučaju, kad se u tijeku radova pronađe arheološko nalazište, ArchaeoBridge izlazi na teren i provodi iskopavanje.

Marin Lutring i ArchaeoBridge tim | Foto: ArchaeoBridge

Komunikacija je ključna za dovršetak radova u roku

Kako bi u oba slučaja učinkovito djelovali kao most između baštine koju čuvaju s jedne strane, te investitora s druge, u ArchaeoBridgeu na svakom terenu koriste Internet koji im omogućuje Starlink kako bi komunikacija u svakom trenu bila otvorena. Imaju dva servera, a sve podatke o iskopima obrađuju u realnom vremenu kako bi radovi tekli glatko, a sve bilo pravilno dokumentirano.

- Kvalitetna dokumentacija je preduvjet iskopavanja, ali i da gradilište može ići naprijed. Iz naše perspektive je arheologija važna, ali imamo i drugu perspektivu investitora koji zbog arheoloških radova čeka početak svojih radova. Treba razumjeti i tu stranu. Taj proces olakšavamo komunikacijom. Ako oslobodimo dio gradilišta, tu informaciju odmah podijelimo investitoru koji na tom dijelu može krenuti s radom, objasnio nam je Lutring.

Otvorenu komunikaciju primjenjuju na sve elemente svog poslovanja, pa tako partnerima nude i transparentne cijene. Iako je nekoć zaštitna, odnosno komercijalna arheologija bila sezonski posao, danas to više nije tako. Rade kroz čitavu godinu, kiši, snijegu, blatu i suncu, naveo je naš sugovornik.

- Riječ je o fizičkom poslu, iako ljudi to tako često ne zamišljaju. Radi se s lopatom i krampom, a ne sa pincetom i kistom. Na terenu koristimo i bagere kako bismo ubrzali radove. Prolazimo svaki dio gradilišta. U slučaju SuedLink projekta, to su trase široke 40 do 50 kilometara, a svaki dio zahtijeva nadzor. Neka nalazišta očekujemo, ali neka ne, jer ljudsku povijest se ne može predvidjeti. Ne znamo što se događalo prije dvije ili tri tisuće godina, rekao je Lutring.

ArchaeoBridge na iskopima | Foto: ArchaeoBridge

Struke koje idu ruku pod ruku

Zaštita arheoloških nalazišta koja se pronađu nije bitna samo radi poštivanja zakona i međunarodnih konvencija. To je pitanje poštovanja prema povijesti, istaknuo je naš sugovornik. Razumjeti vlastitu prošlost i ljude koji su tu bili prije nas misija je koja može povezati zaštitnu arheologiju i građevinarsku struku, uz prave partnere na tom putu.

Više o informacija tvrtki ArchaeoBridge i uslugama zaštitne arheologije koje nude u Hrvatskoj možete dobiti na društvenim mrežama tvrtke.

Tekst je nastao u suradnji Native studija portala bauštela.hr i tvrtke ArchaeoBridge

Foto: ArchaeoBridge