Bauštelska reportaža: Zagrebački pothodnici kao vječni problem, neodržavanje, vanadalizam i smrad urina

U Zagrebu i šire, teži se idealu preusmjeravanja sve većeg broja građana iz osobnih u vozila javnog prijevoza. Tako bi se smanjio pritisak na prometnice. No, kod putovanja autobusom ili tramvajem nije svakome najveći problem neusklađeni vozni red ili zastoj.

Primjerice, u Zagrebu više od 15 posto stanovnika živi s invaliditetom, a tu je i velik broj građana treće živote dobi, te obitelji s malom djecom. Građani koji spadaju u navedene skupine na Aveniji Dubrovnik, Aveniji Marina Držića, Borongaju i na drugim lokacijama u gradu 'bore' se s pothodnicima koji bi im trebali pružiti siguran pristup javnom prijevozu, a kojima nekada ne mogu ni pristupiti. 

Naime, u te prolaze koji bi ih doveli sigurno do sredstva javnog prijevoza ili do druge strane ceste, mogu ući te iz njih izaći samo dizalom, odnosno vertikalno podiznom platformom. No, vrlo često, u pothodnicima jedna ili više platformi su u kvaru tako da se u njih može ući, ali se ne možete izaći, ili obratno. Barem ne bez pomoći druge osobe. Situacija je nezgodna i složena.

Nesigurnost kod izlaska iz tramvaja

- U Novom Zagrebu sam ušao u pothodnik i došao do tramvaja. Vožnja je krenula, no, kad sam stigao na stanicu Folnegovićevo naselje, na stanici sam shvatio da ne radi dizalo u pothodniku. I što onda? Imao sam opciju ili ‘loviti’ nekoga da me spusti pa juriti preko ceste ili sjesti u tramvaj i voziti se do iduće stanice i drugog prijelaza, opisuje nam Roman Baštijan iz Hrvatskog saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom SUMSI.

Baštijan ističe da je problematično što u gradu postoji sustav prilagodbe na koji se ipak prečesto ne može osloniti. Napominje da sustav koji nije u potpunosti siguran i provjeren ne ulijeva povjerenje.

- Ovisnost o lošim rješenjima, nažalost, onemogućava pravilno korištenje tog riešenja. Drugim riječima, taj je novac bačen u vjetar, dodaje.

Posao od 65 milijuna kuna

Prisjetimo se, vertikalne podizne rampe, ili jednostavnije - dizala - ugrađene su u sklopu programa modernizacije nekoliko pješačkih pothodnika u Zagrebu. Poziv za projekt Modernizacija pješačkih pothodnika povezanih s javnim prijevozom na području Grada Zagreba pokrenut je u 2019. godini, a zatvoren je u veljači 2020. godine. Na stranicama Grada Zagreba može se pronaći da je ukupni raspoloživi iznos bespovratnih sredstava za provedbu bio 54 milijuna kuna, odnosno nešto više od 7 milijuna eura, a planirana je investicija ukupno bila 65 milijuna kuna (8,5 milijuna eura).

Dosad završeni radovi izvedeni su temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, a posljednje uređenje završeno je 2023. godine. 

Glavni cilj bilo je povećati sigurnost i osigurati pristup pothodnicima osobama s invalidnošću, osobama smanjene pokretljivosti, roditeljima s djecom, ali i biciklistima. U tu svrhu ugrađene su vertikalno podizne platforme. Koliko je ovo rješenje bilo uspješno?

Pothodnici nisu svima podjednako dostupni | foto: bauštela.hr

Platforme prečesto ne rade

Nažalost, nedovoljno. Baštijan iz Saveza SUMSI potvrđuje da su korisnici ubrzo nakon opremanja novom i skupom opremom ustanovili da je dio platformi često neupotrebljiv. Navodi da postoje jeftinija univerzalna rješenja.

- Uzmimo za primjer sjeverni krak SR Njemačke. Ulica koja nije ni blizu opterećena kao Avenija Dubrovnik. Zašto ondje ne osigurati pješački prijelaz i zaobići dizala, gdje možda nisu potrebna? Većina osoba s invaliditetom s kojima komuniciram preferira prilagodbu koja se ‘ne vidi’. To znači da ju koriste svi. Najčešće, to je kvalitetnije, trajnije rješenje. S druge strane, kada je neko rješenje napravljeno specifično za osobe s invaliditetom, u pravilu košta puno više, a ne koristi se dovoljno često. Cost-benefit u tom slučaju je katastrofa, pojašnjava Baštijan.

Podsjeća da je održavanje dizala velik trošak, kao i da za svaki kvar treba poslati radnike na 'teren', što znači - čekanje. 

Roman Baštijan iz Saveza SUMSI | foto: bauštela.hr

Nekad je nužna pomoć prolaznika

Učestali kvarovi dizala u pothodniku u Novom Zagrebu otežavaju kretanje s dječjim kolicima i Klari. Probleme joj zadaje prolazak ispod Avenije Dubrovnik i SR Njemačke gdje se gotovo svakodnevno susreće s kvarom neke od vertikalnih platformi. Uistinu, u obilasku pothodnika, u prolazu ispod Avenije između naselja Utrine i Sopot na etaži -1 kamerom smo zabilježili dizalo otvorenih vrata, bez naznaka da bi moglo krenuti, a tipka za zvanje lifta bila je razbijena. 

- Stojiš s kolicima pored ogromne avenije i do prijateljice čiju zgradu gledaš s prozora naprosto ne možeš doći. U jednoj od brojnih situacija, kad sam pozvala lift kod pothodnika u Središću uredno je došao, no kad bih stisnula tipku da se spustim u pothodnik, vrata bi se sama od sebe počela otvarati i zatvarati. Zatim sam prešla na drugu stranu ceste kod Zapruđa i pokušala koristiti lift koji uopće nije radio. Vratila sam se kući s bebom, a i još uvijek sam bila prilično nemoćna zbog komplikacija u postpartumom. Kasnije sam u nekoliko navrata ipak uspjela sići i uspeti se uz pomoć slučajnih prolaznika. Hvala im, ali sve skupa je frustrirajuće, prisjeća se Klara. 

Što se tiče razloga učestalih kvarova, kaže da je u kvartovskim grupama na Facebooku znala pročitati svakakve teorije. Govorilo se o 'pljački prošlih gradskih vlasti', o tome kako su dizala odabrana unatoč sastancima na kojima se puno govorilo i o novim pješačkim prijelazima kao alternativi - no to se nikad nije poslušalo. Sama misli da je ipak najveći problem nedostatak održavanja te vandalizam. 

- U proteklih osam mjeseci koliko izlazim s bebom primijetila sam da u dizalima smrdi urin, apsolutno svaki je pošaran, razbijen, a podizne platforme na sistem 'dizalice' u kojima cijelo vrijeme držiš tipku toliko škripe da je u njima neizdrživo, opisuje Klara. 

Lift na -1 ne radi, a tipka je razbijena | foto: bauštela.hr

Dizala kod pothodnika Trnsko-Kajzerica | foto: bauštela.hr

Dizalo ne radi ni kod Trnskog

Osim u Novom Zagrebu-Istok  gdje je naša sugovornica naišla na zadrške kod ulaska u pothodnik, problem smo zamijetili i kod Trnskog. Ondje je starija gospođa sa štakom pritisnula gumb kako bi pozvala dizalo na razini tramvajske stanice, no ništa se nije dogodilo. Vidjevši da je lift vjerojatno u kvaru, gospođa se u pothodnik polako uputila pješice. Iako postoje elementi koji bi trebali olakšati kretanje kroz pothodnike onima kojima je to potrebno, sustav ne funkcionira kako treba.

Baštijan ponavlja da zbog toga treba razmišljati o drugim rješenjima.

- Kad bi se napravilo nešto u startu dizajnirano na univerzalan način – kao, primjerice rampa u pothodniku između Folnegovićvog naselja i Savice – troškovi bi bili minimalni. U Savezu se uvijek zalažemo za dugoročna i uključiva rješenja, a treba razmišljati koje rješenje će stvarno funkcionirati na duge staze. Na istom mjestu rješenje bi mogao biti i prijelaz na zahtjev za one koji ne mogu koristiti stepenice, dodaje.

Alternativno rješenje kod novog uređenja

To rješenje moglo bi se primijeniti i kod netom najavljene modernizacije pothodnika ispod stanice Slavonska, uz Gradsku petlju na Aveniji Marina Držića. 

Početkom travnja, Grad Zagreb je pokrenuo javnu nabavu za rekonstrukciju tog pothodnika za koju je navedeno da će ‘osigurati pristupačnost svim građanima’. U okviru radova planira se unaprijediti pristupačnost tom pothodniku, a prema procjeni rekonstrukcija bi se mogla izvesti za 1,55 milijuna eura. Početak radova predviđen je na jesen.

Iako se na početku išlo na ugradnju podizno vertikalnih platformi, Baštijan kaže da se na ovoj lokaciji po novome razmatraju i druga rješenja.

- Prema informacijama koje smo dobili od predstavnika iz Grada zaustavljen je natječaj za ughradnju vertikalnih platformi vezanih za tramvajsku stanicu Slavonska. Prvo se planira sagledati moguće alternative. Namjerava se utvrditi je li ondje moguće rješenje koje postoji na Borovju, kaže.

U trenutku kada smo obilazili ovaj pothodnik promet uistinu bio rjeđi te smo u svega nekoliko minuta utvrdili da se praktički više prelazilo 'na divlje' nego kroz pothodnik. 

Pothodnik kod stanice Slavonska na Aveniji M. Držića nije moderniziran | foto: bauštela.hr

Još jedan problem starih konstrukcija

Treba napomenuti da je uz prilagodbu osobama s invalitetom i teškožćama u kretanju za ovaj pothodnik planirano i cjelovito uređenje pješačkih površina, izgradnja rampi za guranje bicikala te nova ogradu i rukohvati. Isti postupak, uz bojenje i uređenje zidova proveden je u već obnovljenim pothodnicima u kojima se, doduše, zadržao jedan stari problem. 

Budući da se u modernizaciji nije zadiralo u konstrukcije staru više od 50 godina, u pothodnicima ostaju prisutni znakovi prodora vode. Potvrđuju nam to iz nadležnog Gradskog ureda, a i znakove smo vidjeli i sami - najviše na stropu prolaza, na ulazima gdje se voda 'cijedi' kad pada kiša, ali i na bočnim zidovima.

- Riječ je o pothodnicima starijim više od 50 godina kod kojih bi za potpuno učinkovitu hidroizlolaciju bilo nužno zahvate izvoditi svanjske strane konstrukcije - na temeljima, zidovimai ploči pothodnika, ispod slojeva travnjaka, tračnica i kolnika. Takvi zahvati podrazumijevaju značajne infrastrukturne radove, ukjučujući obustavu tramvajskog i cestovnog prometa na prometon opterećenim gradskim pravcima, uklanjanje kolničkih slojeva, izvedbu hidroizolacije te potom obnovu tračnica i kolnika, naveli su iz Grada Zagreba.

Vlaga u pothodniku kod terminala Borongaj | foto: bauštela.hr

Procurivanje vode važno, ali nije prioritet

Profesorica na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, Gordana Hrelja Kovačević, potvrdila nam je da kako vlaga ne bi prodirala odozgo, gornja ploča mora biti hidroizolirana, a detalji same sanacije ovisili bi o tome postoji li iznad konstrukcije nasip - ili ne. S bočnih strana također se mora osigurati da voda ne prodire u pothodnik, postavljanjem hidroizolacije, ugradnjom vodonepropusnog betona, osiguranje reški na dilatacijama, ako se radi o većim dužinama, napomenula je Hrelja Kovačević. 

- Procurivanje vode posljedica je propusta u projektima ili izvedbi (ili oboje). Kad se rade sanacije, treba voditi računa o svemu ovome, nije jednostavno, jer bi se pothodnici morali otkopati, maknuti nasip na gornjoj ploči ili potpuno skinuti asfalt (što je još najjednostavnije) i cjelovito obnoviti sustav hidroizolacije, sa svih strana… Sve ove detalje puno je teže izvesti kod sanacija nego kod gradnje nove konstrukcije, zaključuje. 

Iako su uređeni pothodnici u velikom broju relativno nedavno obojeni prekrasnim bojama i motivima pa prodor vlage toliko ne dolazi do izražaja, ovaj problem ipak je itekako prisutan te se može očekivati kako će se kad-tad morati sanirati. Hitniji problem ipak ostaju dizala i vertikalne platforme, o čijem funkcioniranju značajnom broju građana ovisi svakodnevica. U tom smislu treba što prije reagirati, a u predviđenih devet rekonstrukcija posebno obratiti pozornost na rješenja koja bi bila prije svega funkcionalna i dugoročno uporabljiva. 

Ostale bauštelske reportaže pronađite ovdje.