Ovako izgledaju japanska gradilišta: Kultura gradnje u odnosu na Hrvatsku je nebo i zemlja

Već na prvi pogled japanska gradilišta ostavljaju dojam visoke organiziranosti i brige za okolinu. Iako se radovi često odvijaju izvan samih centara gradova, primjerice na rubnim urbanim zonama kakve bismo u Hrvatskoj usporedili sa splitskim Mejašima ili zagrebačkim Borongajem, razina uređenosti i kontrole je neusporediva.

Gradilišta su ograđena čvrstim, novim ogradama koje su detaljno zaštićene, uključujući i prozirne dijelove. Ulazi i izlazi kontroliraju se mobilnim vratima koja se otvaraju isključivo pri prolasku vozila. U tim trenucima više djelatnika aktivno nadzire promet i sigurnost, postavljaju se dodatni stupići i ogradice, a promet se regulira gotovo kao na privremenom raskrižju.

Čak i kada ograda još nije trajno postavljena, prostor je jasno označen čunjevima i privremenim barijerama. Djelatnici prate pješački promet, upozoravaju prolaznike i objašnjavaju što se događa.

Informacije dostupne svima

Jedan od najzanimljivijih detalja koje je Vlastelica primijetio odnosi se na informativne ploče na gradilištima. Na njima se redovito nalaze plastificirane obavijesti koje jasno komuniciraju važne informacije – isprika građanima zbog mogućih smetnji, potvrda da se radovi izvode u skladu s pravilima, ali i aktualni tjedni raspored radova.

Takvi rasporedi nisu tek formalnost, redovito se ažuriraju i odražavaju stvarno stanje na terenu. Uz to, istaknute su i dozvole za radove, često s detaljnim opisima postojećih objekata i planirane gradnje.

Posebno zanimljiv element je stalno mjerenje buke. Na svakom gradilištu postavljeni su mjerači koji 24 sata dnevno prikazuju trenutnu i maksimalnu razinu buke. Time se ne samo kontrolira utjecaj na okolinu, nego se i građanima daje jasan uvid u uvjete u kojima žive.

Edukacija kroz infrastrukturu

Sličan pristup vidljiv je i u Tokiju, gdje je Vlastelica nekoliko dana kasnije promatrao obnovu obalnih zidova uz rijeku Shinano. Riječ je o velikom infrastrukturnom zahvatu koji se provodi fazno, s ciljem povećanja otpornosti na potrese, likvefakciju, poplave i druge rizike.

Ono što posebno ističe japanski pristup jest način na koji se projekt komunicira javnosti. Građanima se ne nude samo tehnički podaci, nego i ilustracije koje na jednostavan način objašnjavaju što se radi i zašto. Ilustracije često 'oživljavaju' infrastrukturne elemente, poput potpornih zidova, kako bi se lakše razumjele posljedice zanemarivanja održavanja.

Uz vizuale dolaze i tekstualna objašnjenja prilagođena građanima, kao i kontakt podaci za dodatne informacije. Time se građanima omogućuje da razumiju procese koji su inače 'nevidljivi', ali itekako važni.

Hrvatska i Japan - razlike u pristupu

Uspoređujući hrvatsku i japansku kulturu gradnje, Vlastelica ističe kako i u Hrvatskoj postoje kvalitetno uređena gradilišta, no ona su češće iznimka nego pravilo. Razina transparentnosti, sustavnosti i komunikacije s javnošću u Japanu je na višoj razini.

No jedno je sigurno - Hrvatskoj je potrebna ovakva kultura gradnje, a kako kaže Vlastelica, tamošnji 'umarelli' (umirovljenici koji nadgledaju gradilišta) zasigurno su time zadovoljni, dok bi naši vjerojatno i na to imali kakav prigovor.