Bauštelska reportaža: Vlaga nije problem samo starih podruma u centru, evo zašto je se morate riješiti

Centar Zagreba karakterističan je po svojim zgradama izgrađenim uglavnom krajem 19. stoljeća. Zgrade su lijepe i gradsko su povijesno blago, ali ne možemo zatvoriti oči na to da, kao većina starije gradnje, 'vuku' brdo problema.

S jedne strane, sporadične, necjelovite sanacije čine da na nesaniranim mjestima sve vidljivije propadaju, a kao glavni razlog degradacije može se izdvojiti kapilarna vlaga. Zajedno sa solima koje zgrada kapilarnom vlagom 'transportira' u zidove, objašnjava nam Andrej Šantić iz tvrtke Renodry s kojim smo prošetali kratkim dijelom Branimirove i Palmotićevom dok nam je ispričao više o toj temi. Prema Šantiću, tvrtka nudi trajna rješenja za sanaciju kapilarne vlage.

Otpadaju žbuka i fasada

U šetnji centrom, stali smo pored nekoliko zgrada, bilo da bismo pogledali kako se žbuka zajedno s fasadom odvaja od opeke, bilo da bismo bolje pogledali bijele 'slane' tragove na pročelju neke zgrade. U centru grada, ovakvih primjera je napretek pa smo se nakon Branimirove zadržali u jednoj ulici da šetnja ne bi potrajala cijeli dan. U Palmotićevoj smo našli dovoljno primjera propadanja pa i loše izvedene sanacije, o čemu je pričao Šantić.

- Cigla je jako porozna. Upija vlagu i diže se prema gore. Riječ je o vlazi iz tla koja okružuje zgradu i koja tijekom desetljeća prodire u temelje i zidove. Naravno, problem mogu biti i podzemne vode, ali je činjenica da će se neovisno o tome vlaga uspinjati u zgradi, priča sugovornik dok pokazuje kako se točno do mjesta na pročelju do kojega su doprle vlaga i soli iz podzemlja pa se odvojila fasada.

'Svježa' fasada to nije?

Na drugoj zgradi, kucka o fasadu koja još djeluje svježe, a šuplji zvuk koji se vraća otkriva da ni ta fasada 'neće predugo'. Ili se tako može pretpostaviti. Kapacitarni mjerač vlage koji Šantić nosi u ruci pokazuje nam razinu zasićenosti od oko 43 posto. To još uvijek nije crveni teritorij, ali nakon što prijeđe granicu od 60 bit će znak za alarm.

- Kada dođe do te točke, fasada će početi brže otpadati, objašnjava Šantić.

Fasada se mrvi kao pijesak

Nekoliko metara dalje, sugovornik pokazuje znakove propadanja dok mu se pod prstima samo tako mrvi fasada na još jednom objektu. Ne bi trebalo biti tako – na objekte bi se trebala postavljati žbuka koja daje cigli da 'diše'.

- Žbuka na površini sada otpada jer radi suprotno – sprječava cigli da diše. To je najosnovnija greška kod sanacije, objašnjava Šantić.

A sve dosad opisano rezultat je kapilarne vlage. Kako kaže, ne sanira li se, nova fasada i uopće bilo kakav oblik uređenja zgrade nema smisla. Napominje da je isto prepoznao i Grad Zagreb koji kao preduvjet obnove fasada u gradskom centru postavlja rješavanje kapilarne vlage.

Kapilarna vlaga jedan je od najvećih problema u centru Zagreba | foto: Renodry

Zgrada treba 'disati'

Općenito, kod sanacije kapilarne vlage (prije daljnjih postupaka obnove) naš sugovornik preporučuje paropropusnu fasadu jer zgradi - omogućava da diše. A kako dodaje, problem uopće nije ograničen na stare zgrade.

Iako asocijacije na miomirise i pogled na vlagu iz podruma donjogradskih zgrada ostavljaju dojam da je problem tu najizraženiji, na vlag nisu imuni ni noviji objekti.

- Moguće je da se pogriješilo u gradnji, ali i da je zgrada prebrzo podignuta i predana vlasnicima ili najmoprimcima. Nova konstrukcija u pravilu bi se trebala sušiti do devet mjeseci ili dulje kako bi se građevinska vlaga izvukla iz zidova, ali neki izvođači žele što prije završiti posao jer im je prodaja na prvom mjestu, opisuje Šantić.

Kaže da je najgori scenarij kad se prebrza predaja vlasnicima ili najmoprimcima 'zakamuflira' knaufom. U tom slučaju nerijetko iza knaufa nastaje 'vlastita biosfera' gljivica i plijesni, potencijalno štetna za zdravlje stanara.

Problem vlage u podrumu | foto: Renodry

Razdoblje s najmanje problema

Neugodan prizor, ali iz Šantićevog iskustva realna stvar. S druge strane, najmanje ovakvih prizora je u objektima građenima od početka šezdesetih do devedesetih godina. Razlog? Po Šantiću, tada su se najviše poštivala pravila struke, što danas nije uvijek slučaj.

A kako se riješiti ovog problema? Navodi da tvrtka Renodry u kojoj je direktor, nudi rješenja kojima se uspješno otklanja problem kapilarne vlage i nudi trajnu izolaciju. Inspiraciju za rješenja tvrtka nalazi u starim rimskim građevinama koje su, neke, izdržale i tisućama godina, te su i dalje sigurne i postojane.

- Na Massachuchetts Institute od Technology (MIT-ju) prije tri godine u materijalima starih rimskih građevina otkrivene su mikroskopski velike grudice. Prvo se mislilo da su rezultat lošeg miješanja, da bi se pokazalo kako su to sitne grudice živog vapna. Kad konstrukcije dolazi do mikro pukotina, živo vapno reagira s vodom i začepi kapilaru. To je takozvana sposobnost samozacijeljenja, pojašnjava Šantić, navodeći da materijali koje Renodry koristi imaju istu takvu sposobnost kakvu su imali i prastari rimski građevinski materijali.

Kako 'izvući' vlagu?

Klijentima nude rješenje koje se nanosi nakon uklanjanja postojeće žbuke na zgradi koja pati od vlage. Nakon što se nanese žbuka debljine 2,5 centimetara, u njoj se stvara, zahvaljujući posebnom prirodnom mineralnom aditivu baziranom na rimskoj tehnologiji građenja, stvara jedinstven porozni sustav, objašnjava sugovornik.

- Taj je aditiv razvijen još tridesetih godina prošlog stoljeća, a temelji se na nekoliko vrsta vulkanskog pepela i prirodnih mineralnih dodataka. Upravo taj aditiv žbukama daje karakteristike kakve poznajemo kod rimskih žbuka i betona: izuzetno razvijenu poroznu strukturu, poroznost do 45 posto, udio zračnih pora u svježem mortu do 33 posto, brzu sposobnost izvlačenja vlage iz zidova, trajnu otpornost na sve vrste soli, te već spomenutu sposobnost samozacijeljenja, govori Šantić.

Kapilarna vlaga jedan je od najvećih problema u centru Zagreba | foto: Renodry

Rješenja za zaobići

Kako je brzina izvlačenja vlage veća od brzine njezina prodora, u kapilarama unutar zidne konstrukcije, kroz koje vlaga prodire, dolazi do stvaranja mineralnih naslaga i prirodne kalcifikacije. Time se dugoročno putevi prodora vode postupno i trajno zatvaraju prirodnim putem, dodaje.

S druge strane, nipošto ne preporuča 'hidrofobna rješenja' - tvari odnosno materijale koji vodu odbijaju, jer takvi sustavi zatvaraju konstrukciju, sprječavajući njezino prirodno disanje i onemogućuju izlazak postojeće vlage iz zidova, kako kaže. Upozorava da takve opcije ne rješavaju vlagu, već ju 'zarobljavaju' u opeci zbog čega će se vlaga i dalje uspinjati zidovima, a što će dugoročno dovesti do ozbiljnijeg problema.