Kako obnoviti gradove na koje padne atomska bomba: Japanu je trebala godina i pol dana

Manje od deset dana nakon što je atomska bomba bačena na Hirošimu, završio je Drugi svjetski rat. Hirošima je bila potpuno uništena, ali su postupno obnovili struju, transport i druge funkcije. Ljudi su prikupili sav preostali materijal koji su mogli pronaći i počeli obnavljati svoje domove i svoje živote. Nakon atomskog bombardiranja, pričalo se da u Hirošimi ništa neće rasti 75 godina.

Na kraju su se vratili stanovnici Hirošime koji su se evakuirali na selo te vojnici koji su se borili u ratu, a Hirošima je započela svoj dugi put ka oporavku.  Evakuirana djeca su se vratila, škole u gradu ili su bile uništene bombom ili su korištene kao pomoć i privremeno sklonište za žrtve atomske bombe. Dakle, samo oko jedne četvrtine bivših škola zapravo moglo se koristiti za nastavu. Ipak, posuđujući druge zgrade ili raščišćavajući školski teren od ruševina, kako bi tamo održavali nastavu, učitelji su postupno sastavljali mjesta na kojima bi djeca mogla učiti.

Bomba je eksplodirala 600 metara iznad bolnice Shima, stvarajući val vrućine koji je u trenutku dosegao 3.000-4.000 stupnjeva Celzija. Vjetar brzine do 440 metara (1.584 kmh) u sekundi protutnjao je cijelim gradom. U roku od pola sata, gotovo svaka zgrada u krugu od dva kilometra od hipocentra bila je u plamenu. Oko 90% od 76.000 gradskih zgrada je djelomično ili potpuno spaljeno ili pretvoreno u ruševine. Od 33 milijuna četvornih metara zemljišta koje se smatralo iskoristivim prije napada, 40% je pretvoreno u pepeo, piše the Guardian.

Eksplozija je odmah ubila 80.000 od 420.000 stanovnika Hirošime, do kraja godine, broj smrtnih slučajeva porastao bi na 141.000 jer su preživjeli podlegli ozljedama ili bolestima povezanim s njihovim izlaganjem zračenju. Iako se čini nevjerojatnim, gledajući pregršt crno-bijelih fotografija snimljenih neposredno nakon napada, uskrsnuće Hirošime počelo je samo nekoliko sati nakon što je učinkovito izbrisana s karte.

– Oni su sami morali rješavati hitnu medicinsku pomoć, uspostaviti opskrbu hranom te izvlačiti i kremirati leševe. Bila su to nevjerojatno teška vremena. Pokušaji zbrinjavanja umirućih i teško ranjenih bili su na rubu uzaludnih: 14 od 16 velikih bolnica u Hirošimi više nije postojalo, umrlo je 270 od 298 bolničkih liječnika, zajedno s 1.654 od 1.780 registriranih medicinskih sestara., kaže Tanaka, povjesničar sa Sveučilišta u Hiroshimi.

Ideja o pretvaranju velikog područja Hirošime u spomenik poginulima u eksploziji dobila je na snazi ​​1946., no, ipak su bile i neke druge ideje.

– Otvoreni su izvori financiranja, koji su nekada bili zatvoreni za urbaniste, a središnja vlada pristala je besplatno predati državno i vojno zemljište. Zakon o obnovi riješio pitanja vlasništva nad zemljom i uklonio financijske prepreke koje su usporile oporavak Hirošime, poslijeratno gospodarsko čudo Japana najavilo je doba vrtoglave izgradnje. Godine 1958. gradsko stanovništvo se vratilo na prijeratnu razinu od 410.000. To je bila svojevrsna odskočna daska za oporavak, kaže Fukushima, kurator muzeja mira.

Hiroshima i Nagasaki

Hiroshima i Nagasaki nisu potpuno izbrisani s lica Zemlje. U Hirošimi, u krugu od dva kilometra do nule, ‘Little Boy’ je uništio sve zgrade, ali u krugu od tri kilometra ili više, većina zgrada je ostala netaknuta, uključujući javne objekte poput željezničke stanice. Proces obnove trajao je otprilike dvije godine, a gradsko stanovništvo, koje se nakon bombardiranja smanjilo na oko osamdeset tisuća, u kratkom se vremenu udvostručilo, pišu s Davidson Instituta.

Do ožujka 1946. ruševine su raščišćene, a oštećeni, ali još stajali objekti kontrolirano su rušeni. Već 1947. većina ulica i trgovina je obnovljena, a preživjeli su počeli ponovno naseljavati čak i srce nulte površine. U procesu obnove pomogla je i činjenica da vodovodna i sanitarna infrastruktura nije bila pogođena. Fotograf Shunkichi Kikuchi impresivno je dokumentirao proces obnove grada i napravio panorame njegove obnove dvije godine nakon bombardiranja.

Obnova Nagasakija bila je sporija zbog financijskih poteškoća i započela je tek 1946. Grad se dramatično promijenio nakon eksplozije i izgrađene su nove zgrade, uključujući civilne tvornice koje su zamijenile vojne industrijske zgrade koje su uništene. Naposljetku, sredinom 1950-ih ta su se dva grada vratila na istu veličinu kao u kolovozu 1945. godine.