Zbog velikog rizika od kolapsa zgrada ove Gradske uprave ogoljena do kostura i ojačana

Zgradu Gradske uprave na Vukovarskoj ulici znaju baš svi. Tu su do 2020. neometano djelovali gradski uredi, a onda je potres donio kaos. Impozantno djelo arhitekture pretrpjelo je ozbiljna oštećenja, a zbog ozbiljnog nedostatka kod jačeg novog potresa joj je prijetio kolaps. Kako je sad u fazi cjelovite obnove, ogroman rizik je prošlost, dok se zgradi smiješe ljepši i sigurniji dani.

Svako razdoblje ima svoju tipologiju gradnje. Iako se već početkom 20. stoljeća krenulo koketirati s armiranim betonom, puni potencijal armiranobetonskih elemenata vjerojatno je iskorišten tek u posljednja dva desetljeća 1900-ih, otkad struka neprestano napreduje.

Stoga se raniji primjeri gradnje s takvim elementima, pogotovo do polovice 20. stoljeća ne smatraju najsvjetlijim primjerima protupotresne gradnje. Isto je sa zgradom Gradske uprave na Vukovarskoj 56-60.

Ova impozantna betonska građevina projektanta Nevena Šegvića, izvorno zamišljena kao višestambeni objekt ponosno se proteže duž jedne od glavnih gradskih prometnica. Činjenica da se nadvija nad Vukovarskom s druge joj strane nije zagarantirala stabilnost za vrijeme potresa u kojemu je prilično oštećena. Prije nešto manje od dvije godine krenula je obnova svakog dijela zgrade koja je od listopada 2024. u novoj fazi.

Uredi umjesto stanova

Današnja zgrada Gradske uprave sagrađena na prijelazu iz 1948. u 1949. izvorno je zamišljena kao šesterokatni stambeni objekt. Prema projektu Milana Žerjavića vrlo brzo je ipak ‘preprojektirana’ u uredsku zgradu sa šest ulaza, a isti oblik i namjenu zadržava do danas. Iako je riječ o impozantnoj građevini na gradskoj prometnoj žili kucavici, s obzirom na razdoblje izgradnje nije neobično što su nakon zagrebačkog potresa 2020. na građevini uočena oštećenja strukturne naravi.

Potresni rizik te tip oštećenja određuje tipologija građevine i vrijeme gradnje, stoji u znanstvenom radu na temu potresnog rizika Zagreba s osvrtom na građevine. Po razdobljima gradnje grubo se razlikuju zidane zgrade, zidane zgrade sa serklažima, armiranobetonske okvirne zgrade, zgrade sa sustavom armiranobetonskih nosivih zidova te armiranobetonske okvirne zgrade s armiranobetonskim nosivim zidovima, a svako novo razdoblje u teoriji znači veću potresnu sigurnost. No, zna se da ni vrsta konstrukcije nije uvijek garancija za sigurnost.

Kostur Gradske uprave koja nije najbolje podnijela potresna gibanja u 2020. iz Grada Zagreba opisuju kao nosivu konstrukciju koju čine poprečni betonski zidovi i stupovi povezani gredama. Međukatne konstrukcije svih etaža su izvedene kao armirani monolitni sitnorebričasti strop, dok su krajnji raster istočno i zapadno u prizemlju su oslonjeni na armiranobetonske stupove.

Konačno, vertikalna komunikacija je postignuta trokrakim stubištem smještenim u centralnom modulu svake dilatacije, a u stubišta je uklopljeno i dizalo. Kako smo spomenuli, ni betonski ni armiranobetonski elementi nisu spriječili štetu od potresa.

Sve nosili stupovi

Od pretrpljenih oštećenja, utvrđeno je da je u potresu konstrukcija zgrade oštećena na uzdužnim pregradnim i nosivim zidovima, a oštećenja su zamijećena i na stupovima u prizemlju. Ti stupovi ključni su za zgradu u kojoj imaju ulogu nosivosti opterećenja poprečnog zida svih etaža iznad, no drugi nedostatak bio bi koban kod jačeg potresa.

– Kao najveći nedostatak potrebno je istaknuti nepostojanje zidova u uzdužnom smjeru, što bi u slučaju djelovanja novog potresa u uzdužnom smjeru prijetilo kolapsom cijele konstrukcije te bi posljedice bile znatno ozbiljnije, rekli su nam iz Grada Zagreba.

Navedena oštećenja nisu ostavljala mjesta dvojbama je li zgradi potrebna obnova. Iako građevina trenutno djeluje potpuno ogoljeno, doznajemo kako su radovi konstruktivne obnove objekta Gradske uprave na Vukovarskoj u stvari privedeni kraju, a trajali su od svibnja 2023. do travnja 2024. godine.

Uzdužno konstruktivno ojačanje

Upravo u skladu s ranije spomenutom primjedbom da je najveći dio oštećenja na zgradi nastao uslijed velikih pomaka na nekonstruktivnim elementima, obnova je zahtijevala izvođenje radova na pojačanju konstrukcije u uzdužnom smjeru. Svaki pak navedeni zahvat izvodio se prema suglasnosti konzervatora na projektnu dokumentaciju. Nakon konstruktivne radovi su ušli u novu fazu.

– U tijeku je izvođenje radova cjelovite obnove zgrade, što uključuje radove na izvedbi toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade, kao i na ravnom krovu i krovnoj terasi, zamjeni vanjske i unutarnje stolarije i bravarije, ugradnji protupožarne bravarije, ugradnji novih termotehničkih sustava grijanja, hlađenja, klimatizacije, ventilacije. Završetak svih radova očekuje se krajem 2025. godine, navode iz Grada.

Nakon prijave uslijedilo čekanje

Na pitanje zašto obnova nije krenula odmah nakon potresa, čim su utvrđeni nedostaci iz Grada Zagreba odgovaraju da je krivac – dokumentacija. Velika tabla na ulazu u gradilište otkriva da je od listopada 2024. u tijeku cjelovita obnova zgrade, ali je konstrukcijska obnova, kako smo već spomenuli, završena. Prijavljena je u isto vrijeme kada i za sve zgrade Gradske uprave, a radovi su mogli početi tek nakon provođenja postupka nabave.

– Aktivnostima na obnovi zgrada Gradske uprave pristupilo se prijavom na poziv u okviru Ministarstva kulture i medija te osiguravanjem sredstava sufinanciranja obnove zgrada javne namjene koje su zaštićeno kulturno dobro kroz izvore FSEU-a i NPOO-a, uz donošenje Programa od strane Gradske skupštine, rečeno nam je.

Zgrada bi trebala biti tip-top kad završi cjelovita obnova, za oko godinu dana, kada se u siguran i ojačan objekt kreću vraćati gradski uredi.

Katastrofa aktivirala struku

Podsjetimo, zgrada je podignuta u razdoblju u kojem potresna gradnja nije bila forte. U prvim desetljećima na ovim prostorima na potresnu gradnju jednostavno se nije obraćalo previše pozornosti, a graditeljstvo se krenulo interesirati nakon strašnih potresa u 1960-ima i 1970-ima.

Kako otkriva pregled protupotresne gradnje, nužnost povezivanja potresnoga inženjerstva i povezivanja seizmologije u ozbiljnoj je primjeni tek od druge polovice 20. stoljeća, nakon potresa u Skopju (1963.), Banja Luci (1969.) i crnogorskom primorju (1979.). Tek su ti događaji značajnije aktivirali sustav bivše države nakon čega su stručnjaci i znanstvenici krenuli intenzivno raditi na umanjenju posljedica. Od ovog razdoblja struka napreduje i nastavlja se razvijati, a sva nova saznanja mogu se primijeniti kod obnove zgrada poput ove Gradske uprave, nastalih u razdoblju kad snažni potresi nisu bili glavna briga struke.

Ovdje pročitajte sve što nije naodmet znati o armaturi.