Austrijanci osmislili mehanizam koji bi gradove mogao spasiti od usijavanja tla i spriječiti poplave

Uslijed sve većeg broja toplih dana, onih kada je izmjerena temperatura viša od 30 stupnjeva, a koje pospješuju betonizacija i stvaranje toplinskih rješenja, vrijedi se ozbiljno razmisliti o načinima da se ulice zaštite od pretjeranog zagrijavanja. Iako postoji više načina na koje se gradovi nastoje boriti s klimatskim promjenama, tim iz Beča tvrdi kako su ključan odgovor – stabla. No, u uvjetima u kojima se nalaze u većini gradova na svijetu, gdje im građevinske površine ne omogućuju širenje korijenja, stabla umiru znatno prije nego bi to bio slučaj u prirodi. Austrijanci su predstavili rješenje koje bi stablima moglo omogućiti neometan rast, ali i domoći prilikom sve češćih poplava u urbanim sredinama.

Toplinska razdoblja s ekstremnom sušom praćena obilnim kišama stvaraju sve više problema u gusto naseljenim urbanim područjima. Ukazuju na činjenicu da su klimatske promjene uslijed globalnog zatopljavanja postale naš svakodnevni problem, a situaciju pogoršavaju sve veća betonizacija i smanjenje zelenih površina.

Zbog ovakvih uvjeta stanovnici urbanih područja suočeni su sa sve većim vrućinama i u urbanim sredinama nastaju urbani toplinski otoci. Istovremeno, budući da gradske površine vodonepropusne, javlja se sve veći rizik od poplava, dok kapacitet kanalizacijskog sustava doseže svoje granice. Posljednjih godina, iako se na ulicama mogu vidjeti stabla, može se reći kako su ona ipak više ukras u ulicama nego odgovor na održivost pa se mijenja i njihova uloga u urbanim sredinama.

Održivo upravljanje vodom u gradovima

– Može se ukloniti isijavanje topline s naših ulica. Stabla su vrlo funkcionalna opcija za borbu protiv trenutnih klimatskih promjena. Kad se govori o borbi protiv usijanja u gradovima, uvijek se spominju zelena i plava infrastruktura. Imamo priliku zasaditi što više stabala u urbanim područjima, no moramo prvo promisliti imamo li za to dovoljno mjesta, kaže o problem sadnje novih stabala u gradovima krajobrazni arhitekt Daniel Zimmermann.

Zimmermann se već niz godina bavi osmišljavanjem urbanih rješenja koji bi omogućili koncept takozvanog ‘grada-spužve’, a plod svog dosadašnjeg rada predstavio je s menadžerom tvrtke ACO Christopherom Peiritschem s kojim radi na rješenju održivih odvodnih kanala. Takvi kanali, povezani s kanalizacijom omogućuju bolje navodnjavanje i izloženost korijenja drveća zraku.

Princip ‘gradova spužvi’ govornici su predstavili na događaju Održiva ura u organizaciji zagrebačkog arhitektonskog studija 3LHD koji novom inicijativom nastoji predstaviti inovativna održiva rješenja u arhitekturi i graditeljstvu. U pitanju je realizacija principa koji omogućava zdrav rast stabala na popločanim površinama, produžujući njihov životni vijek na 80 do 100 godina. Sistem koji je razvila tvrtka ACO u suradnji s radnom grupom u kojoj djeluje Zimmermann razvila je sustav za prikupljanje i pročišćivanje kišnice, što doprinosi održivom upravljanju voda u gradovima.

Opstanak stabala u gradovima doveden u pitanje

Stabla u urbanim područjima vrlo su važna, istaknuo je Zimmermann, pojašnjavajući kako su jedna od najučinkovitijih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena. Gradska stabla, vrijedi znati, filtriraju i hlade zrak, ali i ne upijaju CO2, stvaraju hladovinu te upijaju puno vode kroz snažan korijenski sustav. Ipak, velik problem opstanku stabala u gradovima čini upravo izloženost dugim sunčanim razdobljima. Nemaju dovoljno prostora za korijenje, dok velika zbijenost tla dodatno ograničava prostor za razvitak korijenja.

– U Stockholmu je, primjerice, 2001. napravljen sistem sadnje stabala po uzoru na sadnju u doba srednjeg vijeka. Prilikom ovog ‘eksperimenta’ bila je uočena razlika između toga koliko su se na taj način posađena stabla, u odnosu na ona na izgrađenom dijelu mogla širiti pod zemljom, rekao je Zimmermann.

Pritom je važno napomenuti kako je rješenje koje stablima omogućava širenje korijena pod zemljom prilično značajno za stabla jer im se u drugim uvjetima zapravo skraćuje životni vijek. Dok u ‘normalnim’ uvjetima stabla imaju vrlo dug životni vijek, do 100 ili 300, nekada i više godina (naravno), ovisno o vrsti stabla, u gradovima se skraćuje na 30 ili manje godina.

Upravo iz tog razloga je realizirana ideja gradova-spužvi koja, osim što stablima omogućava podzemni prostor za širenje korijenja, im uz pomoć sistema tvrtke Aco, koji već koriste i neke druge firme, korijenju dovodi i dovoljno vode te zraka. Zimmermann upozorava kako su ta dva faktora za uspješan dug život biljke od neporecivog značaja.

Različito se tretiraju drukčije vrste kišnice

Tvrtka Aco tu ulazi u priču kao ‘stručnjak za vodu’ jer, strukturalno nude rješenje koje će stablo opremiti vodom, nakon što je Zimmermann zamislio gdje bi se stabla u ulici mogla nalaziti. Aco sistem zapravo je modificirani sistem onog koji se koristi za odvodnju kišnice, te dok jedan dio vode odvodi u kanalizaciju, drugi dio ‘pušta’ do stabala.

U Austriji se sustav počeo koristiti da bi se stabla zaštitila od negativnih utjecaja. Princip gradova-spužvi stablima omogućuje da djeluju kao prirodni klimatizacijski sustav i predstavljaju središnji element za razvoj klimatski otpornih urbanih područja. Princip je metoda koja nudi da bi se korijenju stabala omogućilo širenje ispod popločenih površina kao što su nogostupi, parkirališta i ulice.

– No, vrijedi napraviti razliku između vrsta kišnice koje se sakupljaju. S jedne strane prikuplja se takozvana F1, kišnica sa pješačkih i biciklističkih staza, a s druge kišnica s cestovnih prometnica, F2. Izravno prikupljanje oborinske vode s nogostupa i biciklističkih staza slijeva se u spužvasto gradsko tijelo, objasnio je Peiritsch.

Kako funkcionira

Sam princip takav da se radi o modularnom sustavu, odnosno tehničkom rješenju pomoću kojeg se onečišćena oborinska voda može pročistiti i odmah ispustiti u tlo bez zagađenja, predstavio je Peiritsch.  Sastoji se od uljevnog okna slivnika koje je prošireno kako bi se uključili i drugi elementi nužni za ‘gradove-spužve’. Ova rješenja zasad su primijenjena u Klagenfurtu, Bad Vöslau, Linzu, Beču i na drugim lokacijama, a u planu su i nove ugradnje.

Prikuplja oborinske vode, ondje se kroz košaricu obavlja predčišćenje te se sakupljaju mulj i nečistoće, a tu je i okno za ispiranje. U suradnji s uredom za krajobraznu arhitekturu ‘3:0’ dizajnirana je posebna slivna rešetka naziva Multitop Leaf, koja se s dizajnom preklapajućih listova temelji na art noveau secesijskoj kupoli zagrebačke secesije.

– Prije svega koristimo plastiku koja je 100-posto reciklirani materijal. Kao druga stvar, tema plastike uvijek je upitna. Ono što ju ubija je sunce. Dugotrajnost ovog projekta, u kombinaciji s cementom održava što je pod zemljom. A i otisak sa strane proizvodnje je puno dugotrajniji( nema cementa), a i puno je lakši u transportu. Sve u svemu, što su nam istraživanja pokazala, jest da je proizvod vrlo dugotrajan i održiviji od betonskog proizvoda. Dio koji se podiže i spušta ovisno o godišnjem dobu prikladno je od nehrđajućeg čelika, rekao je Peiritsch.

Je li AI u krajobraznoj arhitekturi suradnik ili konkurencija? Na koje načine umjetna inteligencija može stvoriti održivi krajobraz pročitajte ovdje.