Zlatno razdoblje Sarajeva: Domaćin Zimskih Olimpijskih igara 1984. godine

Bio je to uistinu povijesni trenutak kada je grad Sarajevo proglašen domaćinom XIV. Zimskih Olimpijskih igara 1984. godine. Veselilo se na sve strane, ali ujedno se krenulo u velike pripreme da bi realizacija tog impresivnog sportskog događaja uopće bila moguća. Sarajevo je dobilo razne sportske objekte, smještajne jedinice, poboljšala se infrastruktura u gradu, obnovljene su zapuštene građevine, otvorili su se novi poslovi i Sarajevo je s početkom igara postalo središte svijeta te je bilo na izvjesnom putu da postane novi europski moderni grad. Taj sjaj trajao je, nažalost, sve do početka rata.

Zimske Olimpijske igre 1984. godine održane su u Sarajevu, u tadašnjoj SFR Jugoslaviji, a Međunarodni Olimpijski odbor još je 1978. godine u Ateni proglasio Sarajevo gradom domaćinom ovog prestižnog sportskog natjecanja, prenosi portal Historija.info.

U konkurenciji su također bili japanski grad Sapporo i švedski Falun/Göteborg, međutim, nisu uspjeli pobijediti pa je tako Sarajevo postalo centar svjetskih sportskih događanja, a sve je bilo izuzetno medijski popraćeno.

XIV. Zimske Olimpijske igre trajale su od 8. do 19. veljače te je ukupno sudjelovalo 1.272 natjecatelja iz 49 zemalja u deset disciplina u šest sportova, a to su bili: alpsko skijanje, skijaško trčanje, skijaški skokovi, nordijska kombinacija, biatlon, bob, sanjkanje, hokej na ledu, brzo klizanje te umjetničko klizanje.

Organizacija Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine

Bio je to povijesni trenutak ne samo za Sarajevo, već za cijelu Jugoslaviju, a oduševljenje domaćeg stanovništva i sportaša jednostavno se nije moglo sakriti. Cijeli grad bio je u olimpijskom duhu, prijenos je išao u 41 zemlju zahvaljujući 7.500 novinara, a cijeli događaj gledalo je preko 2,5 milijardi ljudi diljem svijeta.

Međutim, za pripremu tako velikog događaja bilo je potrebno mnogo priprema, izgradnje raznih odgovarajućih objekata, a za sve to naravno utrošena su i velika financijska sredstva. Naime, ukupna vrijednost organizacije igara iznosila je 142,6 milijuna dolara, a polovina prihoda ostvarena je od prodaje prava na TV prijenos.

Naime, organizacija igara trajala je godinama, a često se ističe da su Zimske Olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine bile jedne od najbolje organiziranih igara ikada. Tadašnji predsjednik Međunarodnog organizacijskog odbora Juan Antonio Samaran izjavio je za Sarajevo da je to najbolji organizator Zimskih Olimpijskih igara do tada u povijesti. Izgrađeni su brojni hotelski kompleksi na planinama Bjelašnica, Igman, Jahorina te u gradu, potom sportski centri Skenderija i Zetra, žičare, ski liftovi i sl.

Također, Sarajevo je dobilo novu i modernu infrastrukturu, ceste, aerodrom, automatsku telefonsku centralu i brojne druge objekte, koji su omogućili da Sarajevo i nakon završetka igara bude moderniji i opremljeniji grad. Grad je dobio i dva nova sela – Olimpijsko selo Mojmilo i selo za novinare Dobrinja, a dodatno su obnovljene već postojeće i dotrajale zgrade koje su se prenamijenile u olimpijske svrhe. Kako su se igre sve više približavale tako se mijenjalo lice Sarajeva, koji je bio na pravom putu da postane pravi europski moderni grad.

Sportski i ostali objekti

Sportski objekti u kojima su se održavale igre u Sarajevu bili su podijeljeni na gradske i planinske lokacije, a osim toga, za igre su bili važni i brojni drugi objekti. U gradu je tako na Stadionu Koševo održana ceremonija otvaranja igara, nova ledena dvorana Zetra (danas Olimpijska dvorana Juan Antonio Samaranch) bila je dom umjetničkom klizanju, finalu hokeja i ceremoniji zatvaranja, na klizalištu Zetra natjecalo se u brzom klizanju, a Skenderija je ugostila hokejaška natjecanja.

Što se tiče planinskih lokacija, na Bjelašnici se održalo natjecanje za muškarce u alpskom skijanju, na Jahorini su se žene natjecale u alpskom skijanju, Igman je bio domaćin skijaškom trčanju, nordijskoj kombinaciji (skijaško trčanje) i biatlonu, skakaonice na Igmanu bile su zadužene za nordijsku kombinaciju (skijaški skokovi) i skijaške skokove posebno te su se natjecanja u bobu i sanjkanju na Olimpijskoj stazi za bob i sanjkanje na Trebeviću.

Kao što je već rečeno, za igre su bili jako važni i neki drugi objekti poput Olimpijskog sela Mojmilo, sela za novinare Dobrinja te hoteli Igman na Igmanu, Famos i Smuk na Bjelašnici te Bistrica na Jahorini.

Olimpijske igre kao simbol prijateljstva i mira

Međunarodni olimpijski odbor se u odabiru zemlje domaćina djelomično vodio političkim razlozima, naime, kao nesvrstana zemlja, tadašnja SFRJ davala je manje prilika za hladnoratovske bojkote. Glavni je motiv ipak bila želja da se igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima, održe u gradu koji je do tada bio najpoznatiji po događajima koji su bili neposredan povod za izbijanje Prvog svjetskog rata.

Igre su službeno započele 8. veljače 1984. godine, a u ime sportaša olimpijsku zakletvu položio je skijaš Bojan Križaj, u ime sudaca Dragan Perović, a klizačici Sandi Dubravčić pripala je čast da na stadionu Koševo upali olimpijski plamen, prenosi portal Historija.info.

Zimske Olimpijske igre tako su prezentirale Sarajevo svijetu u najboljem mogućem svjetlu, kao grad mladosti, mira, prijateljstva, ljubavi, a cijeli događaj je prošao u izrazito ugodnoj atmosferi. Dan danas puno je ljudi nostalgično oko ovog zaista spektakularnog trenutka u povijesti Sarajeva. Naime, Sarajevo je u tom periodu procvjetalo i postalo središte svijeta, kako za sportaše i novinare tako i za turiste iz cijelog svijeta. Osim toga, nakon igara Sarajevu je, uz olimpijske objekte, ostalo 2.850 novoizgrađenih stanova, više hotela, a bilo je otvoreno i 9.500 novih radnih mjesta.

Ratna zbivanja

Nakon što prođe sav taj sjaj i euforija oko Olimpijskih igara, mnoge građevine izgrađene za potrebe igara ostaju napuštene i prazne pa se zapravo cijela organizacija tog događaja pokaže kao neisplativa investicija. Međutim, u povijesti postoje primjeri gradova koji su izuzetno dobro iskoristili svoje domaćinstvo poput, primjerice, Barcelone.

Nažalost, osam godina nakon Olimpijskih igara, Sarajevo i njegovi brojni olimpijski objekti u potpunosti su uništeni u opsadi i danonoćnim granatiranjima, a većina koji su preživjeli ne koriste se. Neki od olimpijskih objekata također su korišteni kao vojni objekti u ratu. Nakon rata bilo je planova za obnovu određenih olimpijskih objekata koji su Sarajevo nekada činili centrom svijeta, međutim, nisu realizirani.

Sarajevo tako sa svojom poviješću olimpijskog grada spada u negativne primjere olimpijskog urbanizma, iako je u početku ulijevao nadu da će njegovo olimpijsko nasljeđe imati dugoročno pozitivne posljedice. Danas ipak ostaje samo sjećanje na nekada zlatno razdoblje Sarajeva.