Kod Imotskog spremaju jedan od najvećih vjetroprojekata: 46 turbina rasporedit će na području pet općina

Na području Imotske krajine sprema se veliki energetski projekt koji bi zahvatio područje čak pet općina. Planirani Vjetropark Zona Imotski trebao bi imati do 46 vjetroagregata i ukupnu priključnu snagu do 331,2 MW, a sastojao bi se od četiri zasebne, ali funkcionalno povezane cjeline.

Projekt je sada napravio novi korak u pripremi. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je rješenje prema kojem se ne može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja na ekološku mrežu. Zbog toga će investitor, tvrtka VSB Održiva energija 2, prije nastavka projekta morati provesti Glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu.

Četiri vjetroelektrane i ukupno 46 turbina

Zona Imotski sastojala bi se od četiri cjeline. Najveća bi bila Vjetroelektrana Osoje s 21 vjetroagregatom na površini od 1.349,7 hektara.

Vjetroelektrane Vilinjak i Kamenjak imale bi po devet vjetroagregata, dok bi Proložac imao još sedam. Ukupno je tako preliminarno raspoređeno 46 turbina, svaka snage u klasi oko 7,2 MW. Konačan broj, tip i točne mikrolokacije trebali bi se definirati u kasnijim fazama projektiranja. Projekt bi se prostirao na području Prološca, Lokvičića, Podbablja, Runovića i Zagvozda u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

pučinska elektrana | foto: Freepik

Lopatice duge do 85 metara

Predviđene su turbine s lopaticama dugim do 85 metara, promjerom rotora do 170 metara i stupovima visokim do 130 metara. Uz same turbine morale bi se izgraditi i pristupne te interne prometnice širine oko šest metara.

Planirana je i interna elektroenergetska i komunikacijska mreža, kabelske trase te trafostanice. Unutar cestovnih koridora polagali bi se srednjenaponski i optički kabeli, a cijeli vjetropark trebao bi se spojiti na elektroenergetsku mrežu preko planirane trafostanice TS 400/220/110 kV Imotski.

Problem su suri orao i šišmiši

Zanimljivo je da se same lokacije vjetroparka nalaze izvan područja ekološke mreže. Ipak, u neposrednoj blizini nalaze se Biokovo, Prološko blato, Vrljika, Kanjon Badnjevica, Crveno i Modro jezero te druga zaštićena područja.

Najveći problem nisu toliko staništa na samoj lokaciji koliko vrste koje prelaze velike udaljenosti. Na širem području zabilježeni su, među ostalima, zmijar i suri orao, dvije vrste posebno osjetljive na sudare s vjetroagregatima. Ministarstvo navodi da bi mogući rizik od kolizije postojao i za ušaru, eju strnjaricu, eju livadarku, sivog sokola i škanjca osaša.

Dio lokacije nalazi se i unutar područja umjereno visoke, visoke ili iznimno visoke osjetljivosti za ptice, velike zvijeri i šišmiše. Kod šišmiša se, osim sudara s lopaticama, spominju barotrauma, efekt barijere i moguće promjene migracijskih ruta.

Vjetrenjače, foto: Pexels; Jem Sanchez

Prije gradnje slijedi detaljnija provjera

Upravo zbog tih rizika Ministarstvo je zaključilo da se u ovoj fazi ne mogu isključiti značajni negativni utjecaji na područja Biokovo i Rilić, Cetinu te Biokovo kao područje važno za vrste i staništa.

To ne znači da je projekt odbijen. Investitor sada mora izraditi detaljniju Glavnu ocjenu, a u njoj će morati posebno analizirati rizik od sudara ptica s turbinama, utjecaj na šišmiše te kumulativne posljedice zajedno s drugim postojećim i odobrenim vjetroelektranama i elektroenergetskim objektima.

Tek nakon te detaljnije analize bit će jasnije u kojem bi se obliku projekt od čak 331 MW mogao nastaviti i hoće li biti potrebne izmjene broja ili položaja pojedinih turbina.