Totalna rekonstrukcija: Šalovanje produžetka terase, ništa bez 'doka' i beton pumpe

Pratimo totalnu rekonstrukciju obiteljske kuće, katnice s podrumom, tavanom i dvorištem. Obitelj u čijem je vlasništvu u njoj mijenja baš sve, osim osnovne konstrukcije. Ušli smo u kuću i snimili početno stanje prije nego li je ijedan majstor započeo posao, a bit ćemo tu i kada sve bude gotovo. U međuvremenu u fazama pratimo sve skupine radova. U ovoj epizodi ‘Totalne rekonstrukcije obiteljske kuće’ to je produženje terase koje uključuje šalovanje zida i gornje ploče, a koje zbog vremenskih uvjeta i nedostupnosti majstora obavljeno u nekoliko faza. I to većinom u ‘sam svoj majstor’ aranžmanu investitora. Evo procesa iz kojega se može stvarno puno naučiti.

Ova obiteljska kuća koja je u procesu totalne rekonstrukcije izgrađena je 1985. godine, a kupljena je u iznimno zapuštenom stanju. Prema zatečenom, zaključak je kako prethodni, prvi vlasnici, o njoj nisu vodili računa barem posljednjih 20 godina.

Ovdje sada četveročlana obitelj sebi pravi moderan i udoban dom. Ušli smo u kuću i snimili početno stanje prije nego li je ijedan majstor započeo posao, a bit ćemo tu i kada sve bude gotovo. U međuvremenu pratimo u fazama sve skupine radova.

Već smo popratili raskrčivanje dvorišta i rušenje balkona, kompletnu zamjenu krova, demoliranje stare i ugradnju nove stolarije, provlačenje struje kroz cijelu kuću, izolaciju potkrovlja, postavljanje instalacija za podno grijanje, izlijevanje glazure, žbukanje i gletanje 600 kvadrata zidova i stropova, polaganje keramike, ugradbu seljačkog poda i potpunu transformaciju hodnika kroz cijelu kuću. A kako se projekt Totalna rekonstrukcija obiteljske kuće bliži kraju tako se završavaju i neki radovi koji se protežu od prvog dana, poput produženja terase šalovanjem koje smo pratili mjesecima. Evo postupka po fazama.

Od prvog dana

Priprema za produženje terase krenula je na samom početku Totalne rekonstrukcije obiteljske kuće obzirom da je prvi korak investitora bio raskrčiti dvorište, te obaviti demontažu i odvoz svih elemenata za koje je planirana zamjena.

Stara terasa bila je, za početak, čudnog oblika i spojena sa susjednom kućom obzirom da su bivši stanari bili vlasnici obje. Uz to, stara ograda od kovanog željeza bila je nestabilna, a keramika koja je pokrivala gornju plohu bila je oronula i u raspadu. Već kod kupnje investitor je odlučio da se ‘skida do gola’, a kada su se pravili prvi planovi za stražnji vanjski prostor zaključak je bio da se treba produžiti obzirom da obitelj namjerava puno vremena provoditi vani.

Dogovor i demoliranje

Investitor je dogovorio s vlasnikom susjedne kuće da će terasu napraviti zajedno, a kada sve bude gotovo na ‘granici’ i ugradbu panela koji će i jednima i drugima osigurati privatnost. Trošak su podijelili, ali i posao obzirom da su puno toga napravili sami zbog nedostatka ‘radne snage’ i velikog iskustva u građevinskim poslovima na obje strane.

Najprije je demontirana ograda od kovanog željeza što je bilo lako obzirom da je bila u tako lošem stanju da se ozbiljno ljuljala kada bi ju netko samo i dotaknuo. Potom su štemericom odvaljene stare, crvene keramičke pločice.

Ništa bez ‘doki’

Šalovanja nema bez ‘kalupa’, odnosno okvira unutar kojega će se lijevati beton. To mogu biti improvizirane drvene oplate kada su u pitanju manji, odnosno niži zidovi. No, kada zid ide u visinu preko metra preporučuje se koristiti specijalizirane oplate serijske proizvodnje, popularno zvane ‘doke‘ koje je investitor posudio od prijatelja.

Prije sastavljanja okvira za zid područje je izmjereno, obilježen je pravac uz koji će se podizati zid i točke u kojemu će u pravilnim razmacima biti postavljene potporne grede koje su potom dobro učvršćene nabijanjem klinova u tlo uz dno. Korišteni su uglavnom industrijski napravljeni metalni klinovi, no tamo gdje je nedostajao ‘komad više’ postavljeni su drveni, dobiveni rezanjem manjih komada drva pod oštrim kutom.

Postavljenje oplata

Oplate su se postavljale u dva reda s razmakom koji odgovara željenoj debljini zida. Na grede se nastavljao i oslanjao prvi red oplata. Zatim se obilježavao razmak i pozicije za armaturu.

Armatura je postavljena u kutovima obzirom da se zid ‘lomio’, odnosno mijenjao pravac pod pravim kutom, a odlučeno je da će razmak između stupova u ravnini biti oko tri metra. Armatura se postavljala u formi mreže i potom je fiksirana na obilježene pozicije.

Uslijedilo je postavljanje druge oplate i distancera (‘žileta’) na spojeve između oplata. Uz napomenu kako su distanceri nakon izlijevanja betona ostali sastavni dio zida, te da su nakon sušenja prema pravilima struke uklonjeni samo vrhovi. Oplate su pak međusobno učvršćene pripadajućim metalnim spojevima (‘kravatama’).

Izlijevanje betona

Investitor je potom naručio beton koji je dopremljen kamionom s beton pumpom obzirom da kuća nema izravan pristup za vozila prema dvorištu. Cijev beton pumpe je prebačena preko krova uz pomoć daljinskog upravljanja operatora koji je potom njom manevrirao prilikom izlijevanja betona.

Zadnji kraj beton pumpe centriran je iznad otvora na oplati i punjenje je započelo, sloj po sloj, cijelom dužinom pravca budućeg potpornog zida, kada je u pitanju dubina približno 50 centimetara po 50 centimetara. Nakon što je svaki sloj izliven, u beton se potapao valjak ili stroj za nabijanje – pervibrator koji je istiskivao zrak iz smjese kalupa, odnosno koji je beton pravilno raspoređivao kako u njemu ne bi bilo rupa što ga čini nestabilnim.

Skidanje oplata

Za sušenje betona bila su dovoljna 24 sata, nakon proteka kojih je uslijedilo skidanje oplata. Očekivano, obrnutim procesom od postavljanja.

Najprije su se skidali metalni spojevi koji su držali ‘doke’ zajedno, a potom i same oplate, jedna po jedna. Paralelno su se uklanjale i potporne grede. Ovo je rekli bismo, bio najmukotrpniji dio posla jer se ekipa kod podizanja oplata baš potrudila da budu maksimalno učvršćene pa su uz metalne spojnice tu i tamo konstrukciju dodatno stabilizirali letvama i čavlima.

I zid je bio gotov, te je zahtijevao tek još malo ‘šminke. S gornje strane površina je poravnata štemericom.

Produžetak

Nakon šalovanja potpornog zida obavljenog u kasnu jesen uslijedili su mjeseci posvećeni unutarnjim radovima, a terasi se investitor vratio na proljeće kada se prionulo konstrukciji gornje plohe. Posao je obavljen prema istoj ‘špranci’ kao za potporni zid, samo u horizontalnoj izvedbi.

Najprije su postavljeni okviri od oplata širine jednog metra uz dodatak drvenih greda, a onda je u okvir položena armaturna mreža. U međuvremenu je naručena još jedna ‘tura’ betona i postupak s beton pumpom s istim akterima je ponovljen.

Uhodana ekipa

Operater je uz pomoć daljinskog upravljača pomicao cijev iz koje je izlazio beton uz ručno centriranje iznad plohe, a potom je u svjež beton potapan perivibrator. Zatim je površina nivelirana uz pomoć drvene gletalice na ‘teleskop’ držaču. Za kraj beton je zalijevan vodom kako bi se izbjeglo prebrzo sušenje i pucanje betona uzrokovano prebrzim skupljanjem.

Ovdje treba reći i da je investitor na rubu svoga djela terase, uz buduću crtu razgraničenja sa susjedom, napravio i stepenice prema dvorištu uz pomoć oplata koje su za kraj također ispunjene betonom.

Završni sloj i pergola

I samo tako, terasa je produžena. Jasno, nije bilo lako, ali obzirom da su sve radili sami, svi akteri su bili zadovoljni ishodom. No, nije još sve gotovo.

Naravno, ovdje će se raditi i završni sloj, vjerojatno u epoxy formi, a nakon toga slijedi postavljanje pregradnog panela između susjednih kuća, te kada je u pitanju ‘naša’ kuća i metalne pergole koja je naručena po mjeri.

Sve to ćemo popratiti u slijedećim epizodama Totalne rekonstrukcije obiteljske kuće. Ne propustite! U međuvremenu, u nastavku pogledajte video o produženju terase.

Doznajte ovdje sve o velikom projektu Totalna rekonstrukcija obiteljske kuće koji pratimo u stopu od prvog dana.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.