Pukotine u betonu: Mali problem ili katastrofa u nastajanju, evo što kaže struka

Biti sam svoj majstor može biti pravi izazov, pa mnogi rješenja traže na internetu. Za praktične savjete, velik broj ljudi okuplja se u popularnoj Facebook grupi Majstor u svom domu, koja broji više od 610.000 članova. Jedan od članova, Miljenko Strumerger, podijelio je svoje iskustvo s pucanjem betona. Laici i stručnjaci iz grupe dali su svoje prijedloge, a mi vam donosimo i savjete sa stručnih stranica poznate švicarske kompanije Holcim.

Biti sam svoj majstor nije lako, a kad nešto ne znate, uvijek je dobro pitati. Kako se kaže – tko pita, ne skita. Tako veliki broj ljudi koji naiđe na bauštelske probleme traži rješenje na internetu. Jedno od takvih mjesta je Facebook grupa Majstor u svom domu, koja broji preko 610.000 članova, među kojima su i profesionalni građevinari, ali i oni koji su samouko naučili baratati alatima.

U moru objava, jedna je privukla posebnu pažnju. Gospodin Miljenko Stumerger podijelio je fotografiju svježeg betona na fert gredicama, zabrinuto pitajući: ‘Je li normalno da ovako jako popuca nakon par dana? Hoće li cementno mlijeko popraviti stvar ili majstor mora rušiti i ponovno raditi deku?’

Uslijedila je lavina komentara. Većina članova složila se oko istog uzroka – beton je bio ‘žedan’, odnosno presušio jer nije dovoljno zalijevan. ‘Trebao si ga jače polijevati’, napisao je jedan, dok su drugi isticali da je baš u tome greška.

Polijevanje ili nešto drugo?

Autor je ubrzo pojasnio: beton se redovito polijevao – od dva i pol do tri sata nakon izlijevanja pa sve do večeri, a idući dan od ranog jutra. Zanimljivo, samo je jedan kraj ploče ozbiljno popucao, dok je drugi ostao gotovo netaknut.

Tu su se počeli pojavljivati i konkretniji savjeti. Netko je napomenuo da se beton nakon izlijevanja najbolje prekriva geotekstilom kako bi zadržavao vlagu, dok samo polijevanje često nije dovoljno. Ipak, najviše lajkova i potvrda dobio je komentar Ivana Huzjaka. On je objasnio da se kod fert gredica i ispuna podloga mora dobro namočiti vodom prije betoniranja, jer inače prebrzo steže. Dodao je i da kod ovako tanke ploče, svega pet centimetara, treba krenuti s prskanjem već sat vremena nakon što beton počne vezivati.

Dok su se u raspravu uključivali i drugi – neki su analizirali debljinu ploče, oplatu i vrstu premaza, drugi pak spominjali dodatne premaze za vodonepropusnost, stigla je i reakcija jednog od iskusnih majstora. On je potvrdio da se radi o ‘monta’ ploči na fert gredicama, gdje uvijek ide mreža i sloj betona od šest do sedam centimetara. Prema njemu, upravo je Huzjak dao najtočniji savjet: prije betoniranja podlogu treba namočiti i nastaviti polijevati čim beton krene vezati.

Pojava pucanja

Da bismo dobili još neke stručne odgovore na pitanja o betonu i njegovoj osjetljivosti na pucanje, provjerili smo što o tome navode stručnjaci iz kompanije Holcim Hrvatska, podružnice velike švicarske građevinske grupacije. Njihovo je objašnjenje jasno – pukotine su normalna pojava u betonskim konstrukcijama.

Beton je, kao i drugi građevinski materijali, elastičan u određenoj mjeri, ali podložan je i skupljanju i tzv. tečenju. Upravo zbog tih svojstava, tijekom procesa očvršćivanja mogu se pojaviti različite vrste pukotina, a njihova učestalost i veličina ovise o cijelom nizu čimbenika: od sastava mješavine i omjera vode i cementa, do vremenskih uvjeta u trenutku ugradnje.

Zašto beton puca?

U procesu sušenja i očvršćivanja beton prolazi kroz volumne promjene. To stvara vlačna naprezanja koja često rezultiraju pucanjem. Najosjetljivije razdoblje su prva tri dana nakon betoniranja, kada je proces hidratacije cementa najintenzivniji, a istodobno dolazi i do naglog isparavanja vode.

Upravo tada utjecaj vanjskih uvjeta poput vjetra, visoke temperature ili niske vlažnosti zraka može biti presudan. Ako voda s površine ispari brže nego što je beton može nadomjestiti iz unutrašnjosti, stvaraju se uvjeti za pojavu plastičnih pukotina.

Različiti oblici oštećenja

Pukotine se ne pojavljuju uvijek na isti način. One mogu biti plastične, vertikalne, kose ili nepravilne, a sve ovise o načinu ugradnje, vrsti armature i kvaliteti podloge.

Vertikalne pukotine, primjerice, često se formiraju uz armaturne šipke kada se beton blizu površine stvrdne brže od ostatka, dok kose pukotine mogu nastati kada krupnije čestice agregata onemogućuju ravnomjerno raspoređivanje cementne paste. Na nepravilne pukotine najčešće utječu pokreti oplate, ispupčenja drva ili pretjerano vibriranje tijekom ugradnje, dok široke pukotine mogu biti posljedica loše pripremljene podloge koja nije dovoljno zbijena.

Kako prepoznati pukotine?

Beton može pucati iz različitih razloga, a način na koji se pukotine pojavljuju često otkriva i njihov uzrok. Pukotine nastale skupljanjem obično se javljaju uzduž konstrukcijskog elementa, dok one koje nastaju na kutovima ukazuju na naprezanje materijala, što se može spriječiti pravilnim postavljanjem dilatacijskih spojnica ili dodatnim armiranjem. Ako se pukotine šire duž cijele ploče, razlog je često u loše pripremljenoj ili nedovoljno zbijenoj podlozi.

Poseban problem predstavljaju uski presjeci u konstrukciji – oni su najosjetljiviji i zbog prevelikog stezanja ili slabog njegovanja gotovo uvijek pokazuju tragove pucanja. Plastične pukotine, pak, nastaju kada beton prebrzo izgubi vlagu, a dodatno ih može izazvati i armatura postavljena preblizu površini. Vrlo česte su i pukotine na vratima ili prozorskim otvorima, jer su ti dijelovi konstrukcije podložni većim naprezanjima.

Kako se nositi s pukotinama?

Stručnjaci naglašavaju da većina pukotina ne ugrožava stabilnost i dugotrajnost konstrukcije, ali svakako narušava izgled i u nekim slučajevima može smanjiti upotrebljivost. Prevencija je najbolji način borbe protiv pucanja. Kvalitetna podloga i čvrsta oplata prvi su uvjet, a uz to podloga i oplata moraju biti adekvatno navlažene prije ugradnje. Ne smije se dodavati voda u gotovi beton, dok je s druge strane nužno osigurati njegovo vlaženje tijekom očvršćivanja.

Dobro zbijanje mješavine, rezanje kontrolnih reški koje omogućuju skupljanje te postavljanje dilatacijskih spojnica tamo gdje je potrebno ključni su koraci. Kada se sve to provede, beton se može očvrsnuti pravilno i bez ozbiljnijih oštećenja. Ako do pucanja ipak dođe, dobra je vijest da se većina oštećenja može popraviti. Ispravnim postupcima sanacije moguće je sačuvati strukturni integritet betonskih elemenata, bilo da je riječ o ploči, terasi, zidu ili temelju.

Voda je važan faktor, ali i zamka

I na kraju se opet ‘vraćamo u krug’. Kako piše na stranici Holcim Hrvatska, voda je ključan faktor u cijelom procesu, ali i najveća zamka. Gotovi beton gotovo uvijek sadrži više vode nego što je zaista potrebno za hidrataciju cementa. Ako se naknadno dodaje još vode, površina postaje poroznija, slabija i sklonija pucanju. No problem nije samo u višku – jednako je štetno i kada beton tijekom sušenja prebrzo izgubi vodu.

Zbog toga se nakon betoniranja provodi njegovanje, odnosno redovito i kontrolirano vlaženje površine. Prskanje vodom ili stvaranje magle osigurava da beton zadrži potrebnu vlagu, ali samo u pravilnim omjerima. Previše ili premalo vode, u bilo kojoj fazi, povećava rizik od pukotina. Upravo zato je jedan od najvećih izazova poslovođa i majstora uskladiti radnike s pravilnim postupkom.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.