Terarij – savršen poklon za svaki dom! Sve o ovom 'must have' detalju zna Danijela, osnivačica brenda Walden Plants

Terariji su postali pravi hit u domovima, što i ne čudi jer svi žudimo za bar jednom biljčicom u stanu. Čak i oni koji se hvale time da im biljke ne uspijevaju, priznat će da ništa ne podiže interijer, a  i naše raspoloženje kao bilje. Za njih je terarij možda najbolji odabir jer ne zahtijeva puno brige, a svakako treba napomenuti i to da je odličan poklon za bilo koju prigodu. Više o terarijima i biljkama općenito reći će nam Danijela Bota, kreatorica brenda Walden Plants.

S biljnim terarijima počela se baviti sasvim slučajno i u početku potpuno hobistički. Naime, na poklon je dobila šumsku mahovinu koju je pokušala nekako sačuvati. Šumske mahovine su rasprostranjene pretežito na vlažnim staništima i zaštićene su krošnjama drveća, pa je Danijeli u nekom trenu, kako ju ne bi morala prskati svaki dan vodom, palo na pamet da ju “zarobi” u staklenci koja dobro drži vlagu. Budući da ju je oduvijek bilo lako zainteresirati za sve što je vezano uz biljke, krenula je istraživati kako stvoriti uvjete da mahovina i druge biljke u zatvorenoj staklenci prežive i dobiju sve što im treba. Tu je zapravo prvi put vidjela koliko biljni terariji mogu biti kreativni i lijepi. Odmah se oduševila te je počela malo po malo eksperimentirati s raznim materijalima i biljkama. Nakon par neuspjelih pokušaja, uspjela je izbalansirati sve elemente tako da na koncu dobije male održive ekosustave. Prve stabilne terarije poklanjala je obitelji i prijateljima, a pozitivne reakcije okoline i upiti za terarije potaknuli su ju da se krene time baviti ozbiljnije.

– Agronomka sam po struci, velika biljkoljupka s kolekcijom od preko 200 vrsta sobnih i balkonskih biljaka, i već sam duže razmišljala o tome da pokrenem nešto svoje pa je to bio idealan spoj i trenutak. Od prvih pokušaja s terarijima do danas sam bila na raznim edukacijama i odradila puno narudžbi, a što je najljepše, ovaj posao me danas jednako veseli i zanima kao u hobističkoj fazi, priča nam Danijela.

Terariji su savršen poklon!

Iako redovito koristi iste oblike staklenki i misli da ima prepoznatljiv stil, Danijeli je bitno da je svaki Walden terarij unikatan. Ne voli monotoniju niti rad po „špranci“ pa je uvijek u potrazi za novim idejama, tehnikama, oblicima staklenki i novim biljkama koje su pogodne za terarije. Voli eksperimentirati pa ju jako veseli kada uspije napraviti nešto što je njoj novo. Ipak, neki radovi su joj posebno dragi.

– Kao vrlo drage radove mogu spomenuti terarije u demižonima uskog grla i vertikalne terarije koje sam nedavno krenula raditi. Obje vrste terarija su tehnički zahtjevnije od klasičnih terarija – kod demižona moram raditi s dugačkim i tankim alatima (djelomično napravljenim u „uradi sam“ varijanti) kako bi smjestila supstrat, kamenje, biljke i mahovine na njihovo mjesto, što zahtjeva dosta vremena, strpljenja i mirnu ruku. Ne radim ih često jer su zahtjevniji za održavanje. Vertikalni terarij su novitet u mojoj ponudi, a radi se o terarijima u kojima biljke rastu vertikalno iz zemlje po stijenci staklenke sve do vrha, objašnjava naša sugovornica.

I njezini klijenti također dolaze sa svojim idejama, što zna biti vrlo zanimljivo i izazovno. Nedavno je tako imala upit za terarije u stilu hrvatske naive. Srećom, klijent je bio otvoren za Danijelinu slobodnu interpretaciju tog stila, pa su u terariju ipak završili brežuljci mahovina i Fittonije jarkih boja, umjesto usjeva pšenice.

– Svakako, vrlo sam ponosna kad netko odabere moj rad kao poklon za neke važne životne momente. Naime, terariji se često poklanjaju za rođendane, kao božićni pokloni, kao pokloni za svadbene goste ili mladence. Drago mi je što svojim radovima mogu doprinijeti veselju u važnim životnim događajima klijenata, dodaje ova zaljubljenica u bilje.

Terariji ne zahtijevaju veliku brigu

Zanimalo nas je kako uopće izgleda proces izrade jednog terarija, kakve biljke je nabolje koristiti za isti i gdje ga je najbolje postaviti u stanu.

Danijela nam je tako otkrila da u izradi terarija najviše vremena odlazi na pripremne radnje – nabavku, čišćenje i pripremu svih potrebnih materijala. Nakon toga tek kreće kreativni i najljepši dio posla, izrada terarija. Pri izradi terarija nema neki poseban kreativni proces, pušta da ju materijali, koji su joj u tom trenutku dostupni, inspiriraju, no pritom naravno pazi na opći vizualni dojam i razmišlja o odnosima biljaka i njihovom razvoju unutar sustava. Nakon što završi terarij, slijede praćenje sustava, niveliranje vlage, održavanje i eventualni popravci.

– Budući da u terarijima vlada visoka vlažnost zraka, nije preporučljivo staviti bilo što u terarij. Koristim uglavnom tropske i šumske vrste biljaka koje vole visoku vlažnost, a snalaze se dobro u uvjetima nešto niže osvijetljenosti. Ono što je bitno je da su biljke male i da se mogu lako podrezivati, pošto ih sadimo u ograničeni prostor staklenke. Vrste koje najčešće koristim su Fittonia, puzajući fikus, bršljan, razne paprati i mahovine, objašnjava Danijela.

Terariji su skoro pa samoodrživi ekosustavi koji zbilja ne zahtijevaju veliku brigu, posebice ako ih smjestimo na odgovarajuće mjesto. Oni traže puno indirektne svjetlosti i stabilnu sobnu temperaturu u prostoriji u kojoj su smješteni.

– Ono što mi se zapravo uvijek čini najbitnijim napomenuti, a vrijedi kako za terarije, tako i za ostale biljke koje imate u prostoru, je da postoji neki interes za njih – biljka će vam uvijek dati do znanja što joj fali ako joj poklonite nešto pažnje. Tako će nam vrlo često mahovine ili boja zemlje i kamenčića u terariju pokazati treba li ga zaliti (obično je to samo nekoliko puta godišnje), a prekomjerna kondenzacija na staklenci može ukazivati na to da je terarij izložen prečestim fluktuacijama u temperaturi (uzrokovanim primjerice direktnom sunčevom svjetlošću, ako terarij smjestimo preblizu radijatoru ili prozoru koji često otvaramo i sl.). Prekomjerna kondenzacija može naravno i značiti da smo pretjerali sa zalijevanjem. Također, bitno je napomenuti da terarij nije statičan sustav – biljke u njemu rastu, on se mijenja. Ponekad treba odstraniti koji truli/otpali listić ili podrezati biljku koja se previše razvila. Sve se to može popraviti, samo bez straha, savjetuje naša sugovornica.

‘Biljke će ti same pokazati jesu li sretne’

Poželjeli smo doznati odakle u Danijele ljubav prema biljkama i što bi savjetovala onima koji razmišljaju podići svoj interijer biljem.

– Odmalena sam voljela učiti i promatrati kako funkcionira svijet i organizmi koji ga čine. Biljke mi daju upravo to – možeš ih pratiti kako rastu i kako se razvijaju i promatrati promjene koje se događaju na njima. Možeš naučiti što im treba i odgovoriti na njihove potrebe, a one će ti uvijek pokazati jesu li sretne. Zapravo je svaki novi list ili cvijet nagrada za njegu koju pružamo biljci, priča nam Danijela.

Biljke mogu jako oplemeniti i oživiti prostor, no da bi uspijevale i rasle u njemu, prije odabira moramo realno sagledati našu situaciju – veličinu prostora, koliko svjetla ima u njemu, koje temperature vladaju i slično, a prije kupnje svake nove biljke treba proučiti uvjete koje voli, koliko je zahtjevna i koliko ju se često treba zalijevati i prihranjivati, pa vidjeti poklapaju li se ti uvjeti s našim prostorom i životnim stilom.

– Nema smisla imati doma džunglu ako za brigu o njoj ne možemo odvojiti dovoljno vremena; umjesto toga ima više smisla da se odlučimo za samo nekoliko manje zahtjevnih biljaka. Važno je da se ne vodimo samo ukusom. Postoje mnogobrojne vrste sobnog bilja koje su jednostavne za održavanje, a opet lijepe i potpuno u trendu. Tu bi spomenula ponajprije Monstera deliciosa, Zamioculcas zamiifolia, Sansevieria sp., Epipremnum aureum, Ficus lyrata te razne kaktuse i sukulente. Za tropske vrste sobnog bilja moramo biti svjesni da ćemo njihove idealne uvjete, kao što su puno svjetlosti, topline i vlage, teško postići u našim grijanim i klimatiziranim domovima, no naravno ni to nije nemoguće. Primjerice, u kupaonici moje sestre biljka banane dijeli tuš kabinu s njom i uspijeva jako dobro. Ako ste spremni na takve ustupke, samo naprijed, savjetuje ova stručnjakinja za bilje.

Ukratko, znanje o adekvatnoj brizi, dobra pozicija u prostoru i malo interesa za vaše biljne ljubimce osigurat će vam da dugo možete uživati u vašoj zelenoj oazi.

Biljke mogu bez nas, ali mi bez njih ne!

Kako svjedočimo velikom povratku suživota s prirodom, bilo da govorimo o zdravoj hrani, održivoj gradnji ili biljkama u interijeru, zanimalo nas je što Danijela ima za reći na ovu temu.

– Mislim da je ozelenjavanje životnog prostora postao takav trend u zadnjim godinama upravo kao protuteža našim životima u kojima smo zapravo često odvojeni od prirode, a ako se i krećemo u njoj, osjećamo se više kao gost, a ne kao dio nje. To se odražava i u našim životnim navikama po kojima se vidi koliko smo udaljeni od ideje da činimo jednu cjelinu sa svime što na okružuje i da svojim ponašanjem utječemo na našu okolinu. Mislim da nas promatranje biljnog terarija može približiti uzročno – posljedičnim efektima u prirodi. Naime, terarij je zapravo mali ekosustav koji ima svoju atmosferu i mikroklimu i po njemu možemo jako dobro vidjeti i shvatiti kako već i male promjene u sustavu mogu utjecati na njega, smatra Danijela.

Naravno, ako se u terariju nešto poremeti i krene po zlu, može se uvijek popraviti; možemo zamijeniti biljku, napraviti mali remont i slično, no u puno većem sustavu kao što je naša Zemlja su takvi “popravci” puno kompleksniji, a u skoroj budućnosti nažalost možda i neće više biti mogući.

– Iako mi kao pojedinci nismo najveći krivci za to i bit će potreban koordinirani globalno – politički napor da ne dođemo do te točke bez povratka, svakako možemo pokušati da se više povežemo s prirodom, da ju shvatimo kao dio nas i sebe kao dio nje i da promislimo kako možemo promijeniti neke svoje navike da bi ju što više sačuvali. Bliskost s prirodom nas može usmjeriti prema tome da njezine potrebe sagledamo kao ravnopravne našima. Ona može bez nas, a mi nikako ne možemo bez nje, zaključuje naša sugovornica.