‘Beton’ je moguće napraviti i od školjaka: Morski kamen je izvrstan odabir za pločice
Tvrtka Newtab-22 iskoristila je morske školjke koje su otpad iz industrije morske hrane kako bi napravila održivi materijal koji podsjeća na beton. Materijal se zove ‘morski kamen’ i dobiva se drobljenjem morskih školjki u koje se dodaju prirodna veziva.
Morski kamen napravljen o školjaka | newtab-22.com
Svake godine sedam milijuna tona školjki odbaci industrija prerade školjaka. Dio tog otpada se ponovno koristi za proizvodnju gnojiva, ali velika većina leži napuštena duž obala, stvarajući smrdljive humke. Ipak, te su školjke materijali s velikim potencijalom, koji se sastoje od preko 90 posto kalcijevog karbonata – sličnog sadržaju kalcijevog karbonata u vapnencu, koji se smatra vrijednim biomaterijalom.
Tvrtka Newtab-22 skuplja odbačene školjke iz industrije morskih plodova, a zatim se školjke obrađuju, melju i miješaju s mineralima, pijeskom i prirodnim vezivima prema njihovom receptu koji je razvijan više od godinu dana uz stotine testova. Materijal su nazvali ‘morski kamen’ (sea stone) i jedan je od načina da se od odbačenih školjki napravi ekološki i ekonomski održiv materijal.
U tvrtki Newtab-22 vjeruju da bi ovaj materijal mogao postati održiva zamjena za beton na malim projektima jer ima slične karakteristike. Školjke su bogate kalcijevim karbonatom, poznatijim kao vapnenac, iz kojeg se dobiva cement koji je glavni sastojak betona.
Cijeli se proces trenutno izvodi ručno kako bi se izbjegla upotreba topline, električne energije i kemijskih dodataka kako bi proces bio što održiviji. Ovakav način izrade rezultira različitim teksturama i bojama, što svaki komad od morskog kamena čini jedinstvenim.
Školjke se melju i pretvaraju u smjesu sličnu cementu | newtab-22.com
U procesu razvoja materijala eksperimentirano je s nekoliko prirodnih veziva, uključujući šećer i agar. Iako su mehanička svojstva ovog materijala slična betonu, da bi se napravio materijal istih karakteristika, bilo bi potrebno dodatno korištenje topline. To znači da bi potrošnja topline bila slična proizvodnji betona, što je za osnivače paradoksalno jer im je cilj smanjiti štetan utjecaj na okoliš, a ne nastaviti neodrživu praksu.
Nakon što su pokrenuli projekt u Londonu, Hyein Choi i Jihee Moon preselili su se u Seoul gdje je industrija morskih plodova puno veća i imaju puno više resursa na raspolaganju. Nadaju se da će stvoriti održivi materijal koji se može koristiti za manje projekte, kao i za izradu predmeta kao što su: ukrasne pločice, radne ploče, vaze, postolja…
