Eko brutalizam: Masivne strukture obogaćene zelenilom, budućnost ili vječni luksuz?

Pokret Eko Brutalizam pokazuje kako arhitektura i priroda ne moraju biti suprotnosti. Kombinacija tvrdih, funkcionalnih građevinskih struktura i bujne vegetacije stvorio je novi oblik arhitekture koji je ne samo oku ugodan, već je i ekološki održiv. Zbog toga njegova popularnost raste u urbanim sredinama koje teže ozelenjavanju. No, paralelno se postavlja neizbježno pitanje: Postoji li dugoručni suživot između betona i zelenila u jednoj strukturi?

Brutalističke građevine su građevine nalik tvrđavama. Masivne su, impozantne i funkcionalne, bez uglađenosti i delikatne elegancije. Armirani beton i metal su materijali izbora za brutaliste, a njihovi radovi imaju izložene betonske eksterijere.

S druge strane eko brutalističke građevine predstavljaju kombinaciju betonskih divova s uklopljenim zelenilom. Korištenje drveća, biljaka i drugih raznolikih zelenih obilježja u projektiranju zgrada pretvara brutalističke strukture u eko-brutalne strukture. Ovi elementi iskorištavaju prirodno svjetlo i osvjetljavaju prostor.

Eko Brutalizam pokret brutalizam je okrenuo u novom pravcu. I to ne samo po pitanju estetike, već i kada se govori namjeni i funkciji građevina. Dodavanje vegetacije i zelenih površina tvrdim betonskim strukturama ima za cilj stvoriti vezu s prirodom i promicati održiviju budućnost. Radi se o stvaranju zajednica koje nisu samo funkcionalne, već i estetski dopadljive te u skladu s prirodom, piše industrialkonzept.com.

Ikona iz Montreala

Popularan primjer ekološkog brutalizma je Habitat 67 u Montrealu (Kanada). Projektirao ju je arhitekt Moshe Safdie za Svjetsku izložbu Expo 67 i ikoničan je primjer eksperimentalne stambene arhitekture.

Struktura se sastoji od 354 identična betonska bloka složena u impresivnu strukturu u obliku piramide. Svaka jedinica ima vlastiti privatni vrt koji se nalazi na krovu donje jedinice, a cijela građevina nudi širok pogled na grad i rijeku.

Mnogi od trenutnih eko brutalističkih projekata, piše Architizer grade se na mjestima poput Kostarike i Bangladeša. Drugi se mogu naći u Brazilu, Indoneziji i Tepoztlánu u Meksiku. No, njima se često zamjera da su zgrade i rezidencije koje se grade više umjetničke nego utilitarne.

Estetika vs. funkcionalnost

No, ipak, prema članku Freda Kenta za Project for Public Spaces, želja eko brutalizma da bude predstavnik efikasnog globalnog pokreta ozelenjavanja i održivosti je ostvariva. No, samo ako se koncept prilagodi krajnjim korisnicima.

Naime, Kentovo je mišljenje i da ‘iako se arhitektura navodno bavi gorućim ekološkim potrebama naše vrste i našeg planeta, ona često previše odbacuje potrebe ljudi.’ Tako se šalje poruka da bi građevine, posebno one stambene namjene trebale nastajati imajući prije svega na umu funkcionalnost i ekologiju, a tek onda estetiku.

Mogu li beton i zelenilo zajedno?

No, najveća zamjerka eko-brutalizma kada se govori o masovoj gradnji budućnosti, je da sama baza ovog stila, beton, uopće nije održiva. Proizvodnja betona ima veliki ugljični otisak. Jednom kada beton završi svoj životni vijek, on samo postaje otpad.

Po mnogima beton i zelenilo ne idu ruku pod ruku, piše re-thinkingthefuture.com. Ili betonska površina neće dopustiti biljci da pravilno raste ili će biljka smanjiti čvrstoću strukture. Također, ako se odabere mjesto na kojem je zgrada okružena gustim pokrovom drveća, a biljke nisu ugrađene unutar zgrade, tada beton ne može biti kompatibilan s okolinom.

Pogledajte ovdje kako izgleda zelena zgrada u srcu Buenos Airesa sa šahovnica pročeljem od betona i divlje vegetacije.