Plijesan: od respiratornih problema do mentalnih bolesti

Plijesan je u svemu što gradimo i svemu što unosimo u dom. Dijelimo planet s plijesni i poprilično smo se dobro slagali u ovih zadnjih 200.000 godina koliko postojimo. Postoji preko 100.000 različitih vrsta plijesni i posvuda su, posebno spore plijesni. Međutim, nisu sve loše, a od nekih se stvaraju i lijekovi.

Zašto odjednom onda toliki strah od plijesni? Odgovor je jednostavan. Napredak tehnologije nam je omogućio da dulje živimo, medicina nam je omogućila informacije, lijekove i cjepiva kojima smo smanjili broj zaraženih većine nekad opasnih bolesti, a neke čak istrijebili. Manje ljudi umire u ratovima i od gladi. Kada se ne brinete o gladi i smrti lagano je primijetiti druge uzroke „manjih“ problema, a to je plijesan.

Utjecaj plijesni na zdravlje

Alergija na neke plijesni je problem za osobe s predispozicijom za razvoj alergije. Ne znamo koliko je potrebno izlaganje plijesni da bi se pokrenula alergijska reakcija. Međutim, nakon što se razvije alergija, izloženost vrlo malim količinama alergenu može uzrokovati simptome.

Neke osobe s alergijom na plijesan osjete samo svrbež očiju, curenje nosa i grlobolju. Izloženost nekim osobama može biti okidač za astmu i moguće je razvijanje poteškoća u disanju kada su izloženi plijesni. Potpuni učinak plijesni na naše zdravlje još nije poznat, ali počinje izgledati kao da neki od ovih utjecaja plijesni nisu osobito ugodni. Imunološki oslabljenim ljudima može uzrokovati nastanak zaraznih bolesti. Primatelji transplantata imaju povećan rizik od stjecanja gljivičnih infekcija; plijesan zapravo može rasti u njihovim tijelima.

Bolesti povezane s plijesni uključuju hormonsku neravnotežu, autoimune bolesti, kronične upale i drugo. Osim toga, plijesan može izazvati i psihijatrijske simptome. Postoji preko 200 vrsta plijesni štetnih za ljudsko zdravlje, a osobno najstrašnija je takozvana ‘crna plijesan’.

Postoje dva glavna učinka izloženosti ‘crnoj plijesni’: fizički nadražujući učinci na dišne putove poput alergija, kašlja i umora, te oni koji se odnose na učinke na središnji živčani sustav i mozak. Simptomi nastali djelovanjem ove plijesni uključuju: moždanu maglu, nemogućnost koncentracije, depresiju, anksioznost, poremećaje spavanja, razdražljivost, učestale glavobolje i zbunjenost. Nažalost, ako osjetite ove simptome i posjetite liječnika ili stručnjaka za mentalno zdravlje, postoji velika šansa da se plijesan neće smatrati mogućim uzrokom.

Što uzrokuje plijesni na zidovima

Plijesan je uvijek postojala, ali u novije vrijeme gradimo s materijalima koji dovode do pojave plijesni. Umjesto žbuke i drva koristimo gips obložen papirom, gips-kartonske ploče. Koristimo OSB ploče umjesto drvenih ploča ili šperploče, termoizolacije, lijepimo keramičke pločice; materijale koji otežavaju cirkulaciju vlage. Stavljamo tepihe i tapete od zida do zida, koji zadržavaju vlagu. Iz tih razloga ne samo da imamo više plijesni u građevinama, već ćemo ih i lakše primijetiti.

Svi živi organizmi za život trebaju tri osnovna faktora; kod ljudi to je zrak, voda i hrana. Ako je uskraćen jedan faktor, umrijet ćemo. Plijesan nije ništa drugačiji organizam. Plijesni za život treba vlaga, odgovarajuća temperatura i hrana. Eliminacijom bilo kojeg od navedena tri faktora, riješit će te se plijesni.

Dakle, plijesan zahtijeva vodu i najčešće je rezultat pretjerane vlage u zraku prostorije ili zidovima, te ga je lakše eliminirati nego regulacijom temperature ili uskraćivanjem hrane plijesni.

Najlakši i najsigurniji način za borbu protiv plijesni je projektirati i graditi građevine na način kojim se usporava ili sprječava prodiranje vlage. No, koliko nas živi u stambenim prostorima koji su na taj način građeni? Dodatno, plijesni je samo simptom, a bolest je često jako teško dijagnosticirati.

Kako se riješiti plijesni na zidovima

Dijagnosticiranje izvora plijesni omogućava redovni pregled: zida oko prozora, pregled unutarnjeg dijela vanjskog zida i poda u blizini, naročito kutove i ormare naslonjene na vanjske zidove; pregled prostora s izvorom vode, kao što je kuhinja ili kupaonica, pogotovo oko kade.

Kada otkrijete mjesto nastanka plijesni potrebno ga je očistiti. Pri čišćenju zahvaćenih mjesta poželjno je da nosite zaštitnu masku s filterom (3M bi bila dovoljna), zaštitne naočale, rukavice i osigurati dobru ventilaciju prostora.

Potrebno je prvo navlažiti površinu koju će te čistiti kako bi ste spriječio let spora plijesni. Zatim će te zahvaćeno mjesto iščetkati spužvom ili četkom namočenom u vrućoj vodi s deterdžentu koji ne sadrži amonijak. Plijesni se može pojaviti na tapetama, drvenom namještaju, tepihu, profilacijama na stropu i drugim mjestima. Ako se to dogodi potrebno je zahvaćene površine temeljito očistiti, čak i pobrusiti; a tepih, tapete čak i baciti jer se iznimno teško riješiti spora iz takvih materijala i vraćat će se.

Zahvaćeno mjesto potrebno je dezinficirati sa sredstvom na bazi klora u omjeru 1:10 dijelova vode, temeljito isprati površinu s čistom vodom, osušiti i bojati. Postoje boje s antimikrobnim svojstvima koje možete koristi. To je jako efektivno rješenje kada je uzrok plijesni naše življenje u prostorijama, npr. kuhanje, kupanje, isparavanje iz biljaka, kućnih ljubimaca i nas.

Plijesni uzrokovana vanjskim utjecajima

Veći problemi nastaju kada su vanjski uzroci, koji rezultiraju velikim zahvaćenim prostorom u vidu tamnih crnih mrlja koje ne nestaju čišćenjem i provjetravanjem prostorije. Građevinarski materijali koji se koriste za gradnju građevina su porozni i time propuštaju vlagu. Problem nastaje kada ta vlaga ostaje zarobljena u zidovima. Ovo je iznimno čest problem u jesen kada učestale padaline i grijanje doma stvara idealne uvjete za razvoj gljivica.

Postavljanje termoizolacije na vanjskim zidovima građevine će eliminirati taj problem. No, ako se nakon izolacije pojave mrlje na zidu u malo tamnijoj nijansi boje zida i pojavi se plijesni, imate veliki problem. Mrlja na zidu u malo tamnijoj nijansi boje je voda zarobljena u zidu najčešće nastala zbog nestručne instalacije izolacije. Pukotina u izolaciji ili krovu je omogućila vodi da prodre u zid, ali ju je spriječila da izađe. Sanaciju takve štete će trebati izvesti profesionalci.

Također, vjerojatnije je da će cijev s izolacijom stvoriti kondenzaciju, posebno na jugu, a cijevi u vanjskim zidovima se smrzavaju i lome. Iz tog razloga potrebno je izolirati i cijevi u vanjskim zidovima i kupaonici s odgovarajućim materijalima.

Plijesan obožava celulozu, a kod upotrebe izolacija od celuloze, važno je provjeriti da se materijal također obrađuje kemikalijama (kao što su borati) koje sprječavaju rast plijesni. Stakloplastika ne podržava rast plijesni, ali neke izolacije od stakloplastike sadrže veziva na bazi uree koja podržava rast plijesni.

Stakloplastika koncentrira nakupljenu vodu lokalno, dok je celulozna izolacija distribuira dalje. Zbog lokalne distribucije vode stakloplastike potrebno vam je manje vode da biste uzrokovali problem plijesni nego u zidu izoliranom celulozom.

Ukoliko su male količine plijesni, odnosno dok se nisu pojavile tamne crne mrlje na zidu, redovito provjetravanje prostorija, bar 3 sata dnevno, uvelike pomaže u borbi protiv plijesni. Dodatno, prilažemo vam zanimljiv tekst o utjecaju plijesni za zdravlje uzrokovanom štetom nakon uragana ‘Katarina’.