Prijenos porezne obaveze u graditeljstvu ili kada građevinske tvrtke ne plaćaju PDV
Prijenos PDV u graditeljstvu s izvođača radova na investitora dio je hrvatske legislative od 2013. godine kada je postao dio Zakona o PDV-u. Podrazumijeva se da ako tvrtka koja je obveznik PDV-a za investitora koji je također obveznik PDV-a obavi posao vezan uz izgradnju, održavanje, rekonstrukciju ili uklanjanje građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja, PDV na te usluge ne plaća. Obveznik PDV-a postaje investitor. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ono obavlja građevinske usluge.
Kada izvođač radova koji je obveznik PDV-a obavi građevinsku usluge naručitelju radova obvezniku PDV-a obavezno dolazi do tuzemnog prijenosa porezne obveze s izvođača na investitora. Na ovaj način se smanjuje porezno opterećenja u građevinskoj djelatnosti. Naime, građevinar kao izvođač radova u slučaju prijenosa PDV-a oslobođen je plaćanja PDV-a, a investitor na kojega je prenesen PDV-a mora ga prikazati u svojoj prijavi kao PDV i pretporez u istom iznosu.
U praksi prijenos tuzemni prijenos porezne obaveze primjenjuje se kada je hrvatski porezni obveznik ‘A’ obavio hrvatskom poreznom obvezniku ‘B’ građevinske radove na nekretnini u Hrvatskoj. Temeljem Zakona o PDV-u, izvršitelj usluge neće zaračunati PDV na ovu uslugu, jer porezna obveza automatski prelazi na primatelja usluge – poreznog obveznika ‘B’.
Primatelj usluge, porezni obveznik ‘B’ će u poreznoj prijavi iskazati obvezu temeljem prijenosa porezne obveze, te pravo na pretporez u istom iznosu, ako naravno ima pravo na pretporez. Uz napomenu da, hrvatski porezni obveznik ‘A’ ispostavlja račun bez iskazanog PDV-a uz obvezno navođenje ‘prijenos porezne obveze prema čl. 75. st. 3. t. a) Zakona o PDV-u’.
Osnovi preduvjet za prijenos porezne obveze
Iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) ističu kako je tuzemni prijenos porezne obaveze dobra stvar za građevince, no da je prilikom projekcija naplate PDV-a potrebno uvijek dobro provjeriti status naručitelja radova.
– Postoje određene specifičnosti oko obračuna PDV-a u graditeljstvu. Odnose se na građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge, primjenjuje se tuzemni prijenos porezne obveze ako je primatelj usluge porezni obveznik. No, u slučaju da se radi o primatelju usluge koji nije porezni obveznik obračunava se PDV u iznosu od 25%, kažu iz HGK.
Lančani prijenos PDV-a
Također, treba prilikom tuzemnog prijenosa porezne obaveze obratiti pažnju na još neke stavke. Na prvom mjestu treba znati da se prijenos može obavljati ‘lančano’ sve dok su naručitelji radova, podizvođači prvi, drugi i svi ostali u nizu porezni obveznici. No kada se u tome nizu pojavi osoba koja nije porezni obveznik, prijenos porezne obveze staje i toj se osobi dalje zaračunava PDV po stopi od 25%.
Ako ta osoba (fizička ili pravna) koja nije obveznik PDV-a te usluge dalje zaračunava nekoj trećoj osobi, tada na njih ne obračunava PDV jer nije porezni obveznik i poziva se na odredbu čl. 90. st. 2. Zakona o PDV-u kao ‘mali’ porezni obveznik.
PDV na isporuku dobara i predujmove
Kada je izvršitelj radova ugradnje ujedno i dobavljač dobara koja će biti ugrađena, primjerice, građevinska tvrtka koja isporučuje cement i obavlja betoniranje, tada se prijenos porezne obveze primjenjuje i na isporuku cementa i na uslugu betoniranja. No, ako se obavlja isporuka cementa bez usluge betoniranja, prijenos porezne obveze se ne primjenjuje. Naime, u takvoj situaciji više ne govorimo o izvršenju građevinske usluge već o običnoj prodaji cementa.
Treba znati i da se tuzemni prijenos porezne obaveze primjenjuje i na primljene predujmove za građevinske usluge. Ovdje PDV također obračunava investitor, odnosno naručitelj radova. To znači da je primatelj predujma, odnosno izvođač radova, obavezan naručitelju izdati račun za predujam i pri tome se pozvati na prijenos porezne obveze.
Zakonodavni okvir
Propisi koji definiraju prijenos porezne obveze u graditeljstvu su članak 75., stavci 2. i 3. Zakona o PDV-u, odredbe članka 152. Pravilnika o PDV-u i Dodatak II. Pravilnika o PDV-u. Odredbom članka 75. stavak 3. Zakona o PDV-u, propisano je da je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj, obvezan platiti PDV, kad mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u svezi s izgradnjom, stavljanjem u uporabu, održavanjem, promjenom ili rušenjem građevinskog objekta, uključujući usluge popravka i čišćenja, te ustupanja osoblja koje obavlja građevinske usluge. Odredbom članka 152. stavak 1. Pravilnika o PDV-u, propisano je da se građevinskim uslugama iz osobito smatraju:
– usluge projektiranja i drugi poslovi u vezi s građevinskim objektom
– pripremni radovi na gradilištu, radovi na rušenju objekta ili njegovih dijelova
– izgradnja građevinskih objekata ili njihovih dijelova
– instalacijski radovi
– završni građevinski radovi
– održavanje, renoviranje i popravak objekta ili njegovih dijelova, uključujući čišćenje keramičarske, tapetarske i parketarske radove
– pružanje usluga nadzora
– postavljanje ili sklapanje strojeva ili opreme koji nakon postavljanja ili sklapanja postaju nepokretna imovina
– iznajmljivanje strojeva i opreme za izgradnju ili rušenje, s rukovateljem
– svaka usluga koja uključuje isporuku pokretnina i njihovu ugradnju u nekretnine tako da pokretnina stječe svojstva nekretnine
– ustupanje osoblja, ako osoblje obavlja građevinske usluge.
Da li građevini ima dovoljno majstora obrtnika koji su glavni podizvođači na gradlištima doznajte ovdje.