Bauštelci ronioci: Graditelji koji na rubu daha dižu zahtjevne konstrukcije pod vodom

Podvodna gradnja nije samo posao, nego način života koji traži iznimnu disciplinu, tehničko znanje i hladnokrvnost. Zato su bauštelci ronioci posebna vrsta radnika. Njihov posao ne vidi se s obale, ali bez njih mostovi ne bi stajali, luke ne bi disale, a podmorski kablovi ne bi svijetlili. Oni rade na granici između tehnologije i prirode, između daha i tišine. I dok obični radnik mjeri visinu zida, ronilac mjeri dubinu mora. Jer tamo gdje drugi završavaju gradnju oni tek počinju. Istražili smo kako se gradi na podvodnim gradilištima i zašto je ovo jedna od najzahtjevnijih grana bauštele.

Hrvatska, sa svojim morem, rijekama i hidrotehničkim objektima ima cijeli svijet gradilišta koji nikada ne vidi dnevno svjetlo. Podvodna gradnja obuhvaća sve, od mostova i spremnika za pitku vodu do naftnih platformi i podmorskih kablova. I dok većina građevinaca diže zidove, postavlja skele i gleda u nebo, kada se gradi pod vodom radnici su bauštelci ronioci koji gledaju prema dnu.

U ronilačkoj građevini, svaki zaron je početak nove smjene, a svaki metar dubine nova granica između rutine i rizika jer bauštelci ronioci djeluju ondje gdje ni strojevi ne mogu: pod valovima, u mulju, u cijevima i spremnicima. Njihov posao uređuju posebna pravila koja su precizna, stroga i ponekad gotovo vojnički detaljna. Jer pogreška pod vodom se skupo plaća. Istražili smo kako se gradi na podvodnim gradilištima i zašto je ovo jedna od najzahtjevnijih grana bauštele.

Kvalifikacije za posao

Ronilačka građevinska ekipa nije improvizacija, nego precizno uigran mehanizam od najmanje četiri čovjeka. Tu su voditelj ronjenja, ronilac, asistent ronilaca i mjerač vremena, svaki s jasno određenim zaduženjem i odgovornošću. Voditelj ne samo da planira i vodi radove, nego odlučuje o životu i sigurnosti svih koji zaranjaju.

Svaki član ekipe mora imati svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti i potvrdu o stručnoj osposobljenosti koja mora biti ‘svježa’. Naime, dok običan radnik prolazi liječnički pregled svake dvije do tri godine, ronioci to rade baš svake godine jer i najmanji problem s tlakom, disanjem ili cirkulacijom može biti koban.

Priručnik koji čuva živote

Prije zarona, ekipa mora proći i detaljne upute o zaštiti na radu. Svaka ronilačka tvrtka mora imati svoj priručnik za sigurno izvođenje ronilačkih radova. To nije formalnost nego doslovno vodič za preživljavanje s točnim opisima tehnika, redoslijedom operacija i planovima dekompresije.

Priručnik mora biti fizički prisutan na gradilištu, dostupan svima, i vrijedi od prvog zarona do zadnjeg izrona. U njemu se bilježi: dubine, trajanje, tlakovi, protok zraka, pa i tko je u kojem trenutku disao kroz koju masku.

Uz to sadrži i protokole za hitne slučajeve, postupke prve pomoći i popis svih mogućih opasnosti. Sve uz napomenu da ronioci ne kreću na posao dok svaki član ekipe ne zna gdje je najbliža barokomora, bolnica i koji je broj Centra za spašavanje.

Kada se planira, planira se i oluja

Prije nego se zaron na podvodno gradilištu uopće odobri, planiranje traje danima. Treba uzeti u obzir hidrološke podatke, vidljivost, struju, valove i vjetar, jer svaki element može odlučiti hoće li rad biti izvediv. Primjerice, ako vjetar prijeđe 12 čvorova ili valovi rastu iznad stanja mora 3, ronjenje se odmah prekida.

U praksi to znači da se ponekad čeka i po nekoliko dana da se more smiri, jer sigurnost ima prednost pred rokovima. Također u cilj ostvarenja maksimalne sigurnosti vodi se posebna pažnja o evidenciji zarona, tko je izdao odobrenje, tko ga je potpisao i tko preuzima odgovornost za zaron.

Gradnja u kontaminiram vodama

Ronjenje u kontaminiranim vodama, poput industrijskih bazena ili kanalizacijskih sustava, zahtijeva dodatne mjere. Tada ronioci nose odijela koja u potpunosti onemogućuju kontakt kože s vodom. Svaki zaron završava dekontaminacijom – i opreme, i ljudi.

Čak ni pauza za sendvič nije dopuštena. Kod ovakvih zarona zabranjeno je jesti i piti dok traje operacija. Uz to, voditelj mora imati popis svih toksina i plan medicinske pomoći u slučaju izloženosti. Nakon takvih misija, oprema se ne smije koristiti u drugim operacijama dok nije službeno dekontaminirana.

Struja, eksplozivi i tišina pod morem

Podvodno zavarivanje i rezanje metala jedna je o najopasnijih posla ronilaca graditelja. Obavlja se pod nadzorom člana tima koji kontrolira električne sklopke. Svaka struja mora biti isključena prije nego ronilac zatraži uključivanje, a kućišta uređaja uzemljena.

Kada se na podvodnom gradilištu koriste eksplozivi, primjerice kod miniranju podvodnih konstrukcija, njihova aktivacija je moguća samo kad je svaki ronilac na sigurnom. Niti jedna detonacija ne smije se aktivirati dok je čovjek u vodi. Tišina je tada, kažu, zakon i signal koji spašava živote.

Ništa bez barokomore

Nakon završetka zarona, posao nije gotov. Ronioci moraju proći dekompresiju, odnosno postupno vraćanje na površinski tlak kako bi izbjegli ‘ronilačku bolest’. Zato svaka lokacija s dubokim ronjenjem mora imati barokomoru u kojoj se tlak kontrolira kao u svemirskom brodu.

Ronioci ostaju pod nadzorom barem sat vremena nakon izrona, a pri sumnji na dekompresijsku bolest liječenje mora početi u roku od nekoliko minuta. Barokomora mora biti dovoljno velika za više ljudi, s komunikacijskim sustavom, prozorima i zrakom pod točno određenim tlakom. U njezinu blizinu smije se samo uz posebnu obuku jer to nije samo prostorija, nego instrument koji spašava živote.

Oprema kojoj se vjeruje

Ronilačka oprema prolazi testiranja prije svakog korištenja. Pupkovine, kacige, boce i kompresori moraju zadovoljiti standarde koji ne poznaju improvizaciju. Zrak za disanje mora biti čist, bez mirisa, ulja i otrovnih plinova.

Svaka cijev, ventil i manometar imaju svoj karton s upisanim datumima servisa i testiranja. Pupkovine se označavaju svakih pet metara, a pričuvna pupkovina mora biti tri metra duža od osnovne što je važan detalj koji može spasiti život. Treba reći da čak i dizalice koje podižu ronilačka zvona moraju imati dvostruki sigurnosni sustav.

Sve se bilježi

Nijedan zaron na podvodno gradilištu nije zaboravljen. Sve se bilježi, ime ronilaca, vrijeme, dubina, tlak, uvjeti, pa i to koliko je zraka potrošeno. Ronilačka tvrtka mora čuvati te podatke godinama, a neke zapise čak pet godina nakon što je posao završen.

Kad dođe inspekcija, svi dokumenti moraju biti dostupni: od dnevnika ronjenja do odluke o imenovanju voditelja. Ako dođe do ozljede, istražuje se sve : oprema, komunikacija, tlak, pa čak i vremenska prognoza toga dana. Jer pod vodom, svaka pogreška ima ime i prezime.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.