Život u zgradi sa dizalom: Evo što o održavanju i stanju zagrebačkih dizala kažu stručnjaci

Dizala u stambenim i poslovnim višekatnicama vrlo su uobičajena, a u velikom broju slučajeva i neophodna. U izgrađenim zgradama bez dizala nekada se potiče naknadna ugradnja dizala, a i novim Zakonom o održavanju i upravljanju zgradama, predviđena je ugradnja velikog broja dizala u zgrade koje ih nemaju. Sve kako bi se svim stanarima pružila podjednaka mogućnost slobodnog kretanja zgradom. Dok zakon predlaže rješavanje pitanja nedostatka dizala u zgradama, ostaje otvoreno pitanje kako se dizala u Hrvatskoj održavaju i tko je za to odgovoran. Poslovne zgrade u većini su slučajeva vrlo ažurne po pitanju održavanja dizala, no u stambenim zgradama, situacija nije uvijek bajna.

Optimalno funkcioniranje dizala zahtijeva redovne, a po potrebi i izvanredne preglede, stoji u Pravilniku o sigurnosti dizala u uporabi.  Dok starija dizala prema propisima treba pregledavati jednom godišnje.

No, starost dizala samo je jedan od faktora koji ukazuje na ‘istrošenost’. Pozornost valja obratiti i na to koliko je puta dizalo bilo ‘ukopčano’, kao i vodi li se briga o tome da se ključni dijelovi dizala, poput vrata, ne oštete prijevremeno.

Prijenos teške robe u dizalu može dodatno oštetiti vrata dizala i izazvati stanje kvara. Što je još korisno znati? Marija Žnidarčić iz tvrtke Projekti dizala i Vinko Vukadinović iz Zavoda za integralnu kontrolu upućuju u osnovna pravila održavanja dizala. Otkrivaju i podatak koji dio Zagreba najbolje brine o svojim dizalima.

Kada je vrijeme za popravak ili novo dizalo?

Dizala mogu biti vrlo dugog vijeka, a kvarovi koji se događaju na dizalima, osim stvarne starosti uređaja, usko su vezani za učestalost korištenja. Brže će ‘ostarjeti’ dizalo koje je više puta ukopčano. To znači da će dizalo koje se ne koristi toliko često rjeđe biti pokvareno. Prema tome, ima li zgrada dva lifta, kvarovi će se učestalije događati u onom dizalu koje stanovnici više koriste.

Kod novijih dizala, onih starosti do deset godina, najveće probleme uzrokuje neoprezno i nemarno korištenje dizala. Drugim riječima, kaže Žnidarčić, prevozi li se dizalom teži teret, poput mašine za rublje i sličnih teških uređaja, moguće je da će nepravilno otvaranje i zatvaranje vrata dizala izazvati udarce. Oni će pak dugoročno oštetiti ukupnu funkcionalnost dizala.

Točan trenutak u kojem je dizalo treba promijeniti teško je odrediti. Vukadinović navodi kako službeni indikator kraja vijeka dizala nije moguće definirati bez detaljnog pregleda ovlaštene tvrtke pa podsjeća da u uporabi još uvijek postoje vrlo stara dizala koja su modernizirana, usklađena s propisima i kvalitetno se održavaju.

Ugradnja dizala

Za ugradnju dizala u zgrade postoje dva scenarija – ugradnja u sklopu gradnje ili u starijoj zgradi. Ugrađuje li se dizalo u zgradu koja ga prethodno nije imala, ovisno o konstrukciji zgrade, proces će se razlikovati s obzirom na to da li se ugrađuje dizalo za vanjsku ili za unutarnju upotrebu. Kao i o kakvom je tipu zgrade riječ.

Za zgrade koje su, primjerice, kulturno dobro, proces ugradnje  bit će nešto kompleksniji, nego je to slučaj kod ugradnje u ‘običnu’ stambenu ili poslovnu zgradu. No, u svakom slučaju, prije ugradnje je potrebno prikupiti potrebnu dokumentaciju, koja uključuje ‘osnovni’, odnosno arhitektonski te izvedbeni i statički projekt.

Ne može svaka zgrada imati dizalo

Iz perspektive građevine, prilikom ugradnje dizala neminovno je intervencija u konstrukciju zgrade. Prije bilo kakve intervencije, Žnidarčić upozorava, valja provjeriti ispunjava li zgrada parametre nužne kako bi proces ugradnje bio izvediv. U stubištu, kaže, mora postojati potreban prostor za izgradnju, kao i na vrhu zgrade; gdje se smješta ‘uzvišenje’, a valja pripaziti i na još neke zahtjeve. Tako instalacija dizala u nekim zgradama uopće nije moguća.

– Ovisi ima li dovoljno prostora između stubišta, ima li dovoljno prostora u vrhu zgrade jer je potreban prostor koji se zove nadvišenje da stane kpl postrojenje, elektrika i mehanika koja je potrebna. Također, ispod svakog dizala u najdonjoj stanici potrebno je izgraditi jamu voznog okna, a to zahtijeva rezanje unutar zgrade te nepredviđene situacije poput raznoraznih cijevi koje možda prolaze ispod zgrade, ustanovila je Žnidarčić.

Stanje zagrebačkih dizala

Kad je riječ o održavanju dizala, svijest suvlasnika o potrebi održavanja dizala vrlo je važan za ‘zdravlje’ sustava. Također, sukladno svijesti suvlasnika, održavanje dizala bit će više ili niže na listi prioriteta kod dogovora o ulaganju novca iz zajedničke stambene pričuve. S druge strane, poslovne će zgrade u pravilu ispravno održavati dizala te će stoga dijelovi grada u kojima je više poslovnih objekata imati bolje održavana dizala.

Na razini grada, teško je ponuditi generaliziranu sliku stanja dizala i reći u kojim se dijelovima dizala najbolje održavaju. Budući da se stanja dizala, od vijeka, načina ophođenja, do ulaganja u dizala razlikuju od zgrade do zgrade, u svakom dijelu grada postoje primjeri i nemara i dizala u dobrom stanju. Sugovornici ipak pronalaze neke pravilnosti, no, odgovori im nisu usklađeni.

Žnidarčić je komentirala kako su najviše održavana dizala u istočnom dijelu grada, gdje je više poslovnih objekata. Osim pitanja dogovora suvlasnika te problema odvajanja iz zajedničke pričuve, navela je kako kvalitetu dizala u stambenim zgradama potencijalno narušava ‘rentanje’, jer pitanje neprisutnosti vlasnika stana smanjuje zainteresiranost i involviranost vlasnika u ukupno stanje zgrade. Vukadinović pak zaključuje da su zagrebačka dizala, s izuzetkom pojedinih dizala iz 1930-ih i 1940-ih godina, na područjima Črnomerca, Medveščaka i Centra, većinom dobro održavana.

Za kapitalne investicije u zgradama uskoro će biti dovoljna suglasnost 80% suvlasnika, doznajte ovdje detalje.