Porez na nekretnine: Tko ga plaća, a tko ne?

Od 1. siječnja 2025. godine u Hrvatskoj je uveden porez na nekretnine, koji zamjenjuje dosadašnji porez na kuće za odmor. Riječ je o porezu koji se uređuje Zakonom o lokalnim porezima, ali i odlukama gradova i općina, što znači da njegov konačni iznos i primjena mogu varirati ovisno o lokaciji.

Što se zapravo oporezuje?

Porez na nekretnine odnosi se na sve stambene prostore - od kuća i stanova do dijelova stambeno-poslovnih zgrada, ali i drugih samostalnih prostora koji su namijenjeni stanovanju. U praksi to znači da u ovu kategoriju ulazi sve što služi ili može služiti za život, bez obzira koristi li se trenutačno ili ne.

S druge strane, iz oporezivanja su isključeni objekti koji nemaju stambenu namjenu. To uključuje, primjerice, gospodarske zgrade koje služe za poljoprivredu, poput spremišta za strojeve i alat, ali i poslovne prostore koji su već obuhvaćeni drugim oblicima davanja, poput komunalne naknade. Drugim riječima, porez je usmjeren isključivo na nekretnine koje imaju stambenu funkciju, dok se ostale vrste objekata oporezuju kroz druge sustave.

 

Tko mora plaćati porez?

Obveznik poreza je vlasnik nekretnine, bilo da je riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi, domaćoj ili stranoj. U iznimnim situacijama, kada vlasnik nije poznat, obveza može pasti na korisnika nekretnine.

Porez se obračunava godišnje, a iznos se kreće od 0,60 do 8,00 eura po kvadratnom metru. Koliko će točno iznositi ovisi o odluci lokalne samouprave, ali i o karakteristikama same nekretnine, poput lokacije, starosti ili opremljenosti.

Kuća | Foto: Unsplash

Kada se porez ne plaća?

Važno je naglasiti da porez ne pogađa sve vlasnike nekretnina. Ako u nekretnini stalno živite - poreza nema. Isto vrijedi i za stanove ili kuće koji se dugoročno iznajmljuju, odnosno najmanje deset mjeseci godišnje, pod uvjetom da je ugovor uredno prijavljen.

Porez se također ne plaća u slučajevima kada nekretnina nije pogodna za stanovanje, primjerice ako nema osnovnu infrastrukturu, oštećena je ili je stradala u prirodnoj nepogodi. Iznimke postoje i za nekretnine javne namjene, one u vlasništvu gradova i općina te za određene socijalno ugrožene skupine.

Zanimljivo je i da vlasnici koji žive u jednoj nekretnini, a dio iste iznajmljuju turistima, u pravilu neće plaćati porez na tu nekretninu, pod uvjetom da im ona služi za stalno stanovanje.

Kuće za odmor | Pexels

Što je s turističkim najmom?

Ako nekretninu koristite isključivo za kratkoročni najam, primjerice za turistički najam tijekom sezone ili cijele godine, tada ste obvezni plaćati porez na nekretnine. To se odnosi na sve situacije u kojima prostor nije korišten za stalno stanovanje, nego služi kao izvor prihoda kroz kratkoročno iznajmljivanje.

Važno je pritom razumjeti da se ovaj porez ne preklapa' niti zamjenjuje s porezom na dohodak od iznajmljivanja. Riječ je o dva potpuno odvojena porezna oblika koji se utvrđuju prema različitim osnovama, jedan se odnosi na vlasništvo i korištenje nekretnine, a drugi na ostvareni prihod.

Drugim riječima, ako iznajmljujete nekretninu turistima, moguće je, i u praksi uobičajeno, da istovremeno plaćate i porez na dohodak od najma i porez na nekretnine.

Treba li što prijaviti?

U većini slučajeva - ne. Porezna tijela podatke prikupljaju iz postojećih evidencija, poput komunalne naknade, pa građani najčešće nemaju dodatnih obveza.

Ipak, prijava je potrebna u situacijama kada država nema potpune informacije, primjerice ako se traži oslobođenje od poreza, ako nekretnina nije pogodna za stanovanje ili ako se iznajmljuje, a ugovor nije prijavljen. Rok za dostavu takvih podataka je 31. ožujka za tekuću godinu.

Koliko ćete stvarno plaćati?

Ako grad ili općina ne donesu posebnu odluku, primjenjuje se minimalni iznos od 0,60 eura po kvadratu. U sredinama koje su već imale porez na kuće za odmor, može se primijeniti isti iznos kao i ranije. Zato će konačan iznos u praksi najviše ovisiti o mjestu gdje se nekretnina nalazi.

Za većinu građana koji žive u vlastitim nekretninama, nema promjene i nema novog troška. Porez je primarno usmjeren na nekretnine koje se ne koriste za stanovanje ili se koriste za turistički najam.

Ako niste sigurni u svoju situaciju, najbolje je obratiti se nadležnom gradu, općini ili ispostavi Porezne uprave, koji će na temelju konkretnih podataka utvrditi vašu obvezu.