Epicentar zagrebačkog potresa i dalje loše: Velik broj kuća u ‘limbu’ zbog katastra
Zagrebačko naselje Markuševec smješteno u ‘podsljemenskoj zoni’ bilo je mjesto epicentra prilično jakog potresa koji je Zagrebu 22. ožujka 2020. godine priredio najneugodnije buđenje. Dok je neke samo uznemirio, velik dio stanovništva na obroncima u blizini epicentra imalo je puno veće brige. Bilo je onih kojima su domovi toliko popucali da su iz njih morali iseliti radi vlastite sigurnosti, a drugi su nemoćni gledali užas svojih susjeda. Pet godina kasnije, obnovljeno je oko 60 posto fonda kuća, ali to nije dovoljno. O ‘blokadama’ na putu do uspjeha smo pričali s inženjerom građevine Zdravkom Fabijanićem koji je radio brojne obnove.
Područje blizu epicentra i dalje se bori s posljedicama potresa | foto: MO Markuševec (FB), screenshot HRT
Na području Podsljemena, Gornje Dubrave i Sesveta, odnosno naselja najbližih epicentru potresa koji je Zagreb pogodio 22. ožujka 2020. godine, očekivano je stradalo najviše objekata. Velik broj stanovnika Markuševca, Čučerja, Vugrovca, Kašine, Medvedskog Brega, Trnave, Popovca i Vidovca prijavilo je tešku materijalnu štetu na svojim domovima.
Iako je prvi Zakon o obnovi donesen 16. rujna 2020., ljudi su se puno prije bacili na posao – kako je tko mogao – a svaka pomoć bila je dobrodošla. Tako da je do trenutka stupanja Zakona na snagu određeni broj kuća već debelo bio u radovima.
Oni kojima su kuće bile toliko oštećene da se u njima nije moglo stanovati privremeno su preselili u pomoćne građevine, a u nešto manjem broju i u kontejnere. Kasnije su se pravila o obnovi još dvaput mijenjala, a ‘trećom srećom’ konačno su riješena neka goruća pitanja.
Svejedno, na spomenutom području do današnjeg dana sanirano je svega 60 posto kuća tako da posao ondje nipošto nije završen. Sve ovo priča nam Zdravko Fabijanić, sad već umirovljeni inženjer građevine s 40 godina iskustva koji je radio obnove dok se za njih službeno još nitko nije moglo ni prijaviti.
Najteže pogođeni
U razgovoru nam priča zašto je velik dio fonda kuća još netaknut, a ljudi bez sigurnih domova, te kako je to bilo raditi na obnovama i prije nego je Ministarstvo graditeljstva izdalo prve zakonske smjernice. S Fabijanićem se nalazimo u kafiću ‘Rondo’ – jednom od glavnih mjesta za popiti kavu i izmijeniti ‘tračeve’ u markuševečkom kraju.
Oznake za oštećene objekte koje je donijelo Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine
Za one koji ne znaju, kafić je na Trgu Svetog Šimuna u Markuševcu, tik do crkve Sv. Šimuna i Jude Tadeja s kapelicom na kojima je konstruktivna obnova završena na ljeto prije dvije godine. Na trgu i u blizini nema popucalih građevina, ali se isto ne može reći za samo malo udaljenija naselja.
Sugovornik nam priča kako je u njegovom kraju, ‘između Markuševca i Čučerja, na potezu Medvedskog Brega‘, situacija u odnosu na trg na kojemu smo se sastali kompletno drugačija. Ondje je u potresu stradalo toliko kuća da je svatko ili bio oštećen ili je imao susjeda čija kuća je cijela popucala. Nije, kaže, do tla, već do načina gradnje. Ali koji god da je bio razlog stradanja, ljudi su se nekako morali snaći.
Kod epicentra najstrašnije
Kao građevinar s iskustvom izašao je na teren kako bi pomogao, a odmah mu je bilo jasno da su naselja Popovec i Medvedski Breg bila skoro potpuno porušena. Stanje je bilo alarmantno.
– Najbliže epicentru su bila najveća oštećenja. ‘Gore’ nije bilo kuće koja nije bila oštećena, kaže Fabijanić pa se nadovezuje time što je primijetio – kakva je gradnja ipak najviše stradala, a što je ostalo oštećeno.
Pukotina u zidu nakon potresa; foto: Denis Gaščić | baustela.hr
Zamijetio je da u pravilu nisu teško stradali objekti ‘novije’ izvedbe, a tu misli na one građene 1960-ih i 1970-ih ili kasnije – to jest nakon potresa u Skoplju i Banja Luci (1963. i 1969. godine) kada su propisi gradnje prilagođeni mogućnosti pojave jačeg potresa. Naime, ‘prijelomni trenutak’ pojave strožih pravila za gradnju donio je graditeljsku blagodat – armiranobetonske stupove za ukrućivanje konstrukcije, ilitiga serklaže.
Ništa bez serklaža
Iako se iz današnje perspektive čini nevjerojatno, ranije su kuće građene bez tih ključnih elemenata. No, ne bi ni gradnja samo opekom bila toliko ‘strašna’ da su se dizali zidovi zadovoljavajuće, sigurne debljine koja (da ne ulazimo u detalje) treba iznositi najmanje 25 centimetara. Fabijanić je nakon potresa naišao na kuće dijelom građene 1930-ih, četrdesetih ili pedesetih koje su imale puno tanje zidove, jer si graditelji, odnosno investitori drugo nisu mogli priuštiti.
– Ljudi nisu imali sredstava pa su štedjeli kod gradnje na kat, ostavljajući ‘izolacijski zid’, točnije zračni prostor između dva tanka zida. Bez armiranobetonskih stupova koji bi povezali zidove, takve kuće su se raspadale, objašnjava.
Provedba torkretiranja | foto: Privatna arhiva
Ovakva je bila i prva kuća na kojoj je Fabijanić orkestrirao obnovu. Organizirao je radove koji su uključivali nove temelje, te skidanje žbuke. Radila se praktički nova kuća izvana, a tako je odlučeno da bi se mogli zadržati prethodno napravljeni novi krov i krovište. Radovi su krenuli negdje u svibnju, a završili su taman pred Malu Gospu kada je stanarka mogla u kuću, u kojoj su se na višim etažama naknadno izvodili završni zahvati.
Gradnja ‘kuće na kući’
Osim ovakvih slučajeva, velika oštećenja pretrpjele su još starije kuće kod kojih su najniže etaže, podrumi ili prizemlja bili od kamena. Više drvene etaže na takvim objektima kasnije su često zamijenjene betonskom konstrukcijom.
– To su kuće koje su se krenule graditi davno. Neke od njih imale su kamene podrume i prizemlja sagrađene još na prijelazu stoljeća, na kojima su bile poznate drvene prigorske drvene kuće. Kasnije, u pedesetima ili šezdesetima drvo te rušilo, a na kamenu ‘bazu’ betonirale su se deke. Glavni je problem što kameni zidovi, debljine 50, 60, a u nekim slučajevima i 70 centimetara nisu ojačavani armiranim betonom pa je bilo puno situacija da su popucali kameni podrumi, što je traži kompletnu sanaciju, rekao je Fabijanić dodajući kako i za tu muku postoji lijek, a zove se – torkretiranje.
armatura | foto: baustela.hr
Sistem torkreta primjenjuje se iznutra, no Fabijanić je radio i na rješenjima poput gore opisanog gdje je korišten s vanjske strane objekta. U graditeljstvu, torkretiranje je način ugradnje betona štrcanjem u mlazu pod tlakom. Betonska smjesa uvodi se kroz cijev betonskom pumpom te se raspršuje pomoću stlačenoga zraka, na unaprijed pripremljenu armaturu. Tako je na postojeće zidove praktički dodana ‘još jedna kuća’.
Sam svoj majstor na kvadrat
U opisanim situacijama, ali i brojnim drugim slučajevima, u kojima je Fabijanić djelovao kao koordinator radova – pronalazeći izvođače i surađujući s pravnicima, geodetima i drugim stručnjacima, krenule su i prije tog prvog Zakona o obnovi iz rujna 2020.. Mora se priznati da se uključeni nisu loše snašli.
– Kad smo krenuli s radovima, već na proljeće iste godine nismo imali Zakon ni upute. Za prvu kuću pripreme u vidu konzultantskih radova počeli smo raditi u travnju. Bitni su bili rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, a imao sam više od 30 godina iskustva kao organizator građenja. Primjenjivao sam sva znanja te smo u sanacijama odabirali rješenja gdje se koristilo 50 do 60 posto ‘rezerve’ kod materijala, primjerice u debljini čelika, prisjeća se Fabijanić kako se radilo kao i da se, kad je došao zakon ispostavilo da su radili ispravno.
Konstrukcijsko ojačanje kuće stradale u potresu | foto: Privatna arhiva
Država stvorila problem
Upravo je kao vrlo aktivan sudionik i pomagač u obnovi, u svakom smislu – od prikupljanja papirologije, slanja zahtjeva pa do posla ojačanja objekata na terenu stekao ogromno iskustvo. Kako bi dodatno pomogao oštećenom kraju, i politički se angažirao u Općini, a imao je udjel i u donošenju Zakona budući da je Ministarstvu dostavio konkretne prijedloge kako poboljšati zakonske smjernice u procesu obnove. Ipak je iz iskustva znao koje su slabe točke mjera koje su donosili vladajući.
Ipak, unatoč svoj angažiranosti i uspješnim projektima koji su iza njega, neke kuće nažalost ostaju s puknućima. Situacije u kojima nije pravovremeno podnesen Zahtjev za obnovu one su u kojima su neriješeni imovinsko-pravni odnosi i tu je, komentira sugovornik zakazala država i to prije više od desetljeća. U tom smislu najviše je zakinut baš njegov kraj.
– Izvođač radova, geodetski zavod Split je predao Elaborat Čučerje Novo u katastar. Prošlo je 12 godina da to nije riješeno, no određena naselja su zanemarili te su ovdje katastar i zemljišne knjige ostali neriješeni, onemogućujući prijavu kada se mogla podnijeti, objašnjava. Za takve stanje do daljnjeg ostaje u ‘limbu’.
Ovdje pročitajte kako napreduje obnova najvećeg znanstvenog kompleksa u Hrvatskoj.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
