Bauštelska reportaža: Čaroban dvorac i dvije turopoljske kuće, rekonstrukcija s nevjerojatnom pričom
Dvorac Jurjevec prekrasan je simbol prošlih vremena smješten u mirnom kraju pored Lekenika. Priča vlasnika Željka Dorotića koji je u dvorcu uredio hotel, a u njemu se se i rodio, fascinantna je. No, osim te građevine, Dorotićevo imanje krije još dragulja tradicijske arhitekture. Jedna od dvije tradicijske kuće na kat pored dvorca, naširoko poznate kao ‘čardak’, upravo se uređuje u prostor za kongrese i uživanje u vinima. Od vlasnika Dorotića i arhitekta Davora Salopeka doznali smo sve o tom jedinstvenom primjeru lokalne pučke arhitekture, a štošta smo čuli i o obnovi dvorca.
Imanje je ogromno i savršeno uređeno | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Poduzetnik Željko Dorotić i arhitekt Davor Salopek nadasve su zanimljiv duo koji već skoro dva desetljeća surađuje na uređenju objekata na Dorotićevom imanju pored Lekenika. Predivno i prostrano imanje skriveno od prometnih gužvi, od Zagreba je udaljeno više ili manje 45 minuta vožnje, a nudi sve što vam treba za jedan kvalitetan odmor od gradske vreve.
No, wellness, restoran i spa zona kojima Heritage hotel Dvorac Jurjevec nadomak Zagrebu privlači goste nipošto nije najposebnije što ovaj objekt i ostatak Dorotićevog posjeda nude. Građevina dvorca, zasigurno jedan od vrjednijih objekata kulturne baštine u Sisačko-moslavačkoj županiji, davnih dana dobila je društvo. Uz dvorac su dvije tradicijske turopoljske kuće, a jedna od njih sada postaje top objekt za kongrese i uživanje u vinima Hrvatske. Od Dorotića i Salopeka doznali smo sve o obnovi stare ‘korablje’, ali smo i čuli kako je izgledala duga i iscrpna obnova dvorca.
Galerija 16 Fotografija
Otvori
Izlet u prirodu
Kolegica i ja putujemo iz Zagreba. Iza sebe ostavljamo Heinzelovu, dok jurimo u smjeru Lekenika i imanju dvorca Jurjevec. Put je jednostavan i relativno kratak, a promjena u ‘scenariju’ događa se tek pred kraj vožnje kada skrećemo u neke zelenije i mirnije krajeve. Konačno uočavamo i veličanstveni prostor na kojemu se smjestila nekadašnja kuća Erdödyja, nastala vjerojatno u 17. stoljeću, no njenu priču tek trebamo otkriti.
Odmah dobivamo turu dvorcem kojim nas vodi direktor Heritage hotela, Tomislav Goleš Babić. Iako doznajemo štošta dok prolazimo prekrasnim hodnicima i stubištem koji odaju čari prošlosti, na dvorac ćemo se još vratiti. Krenut ćemo od priče o jednom od dva veličanstvena primjerka tradicijskih turopoljskih kuća koja upravo postaje važan dodatak hotelu.
– Po ideji arhitekta ovo je ‘Korablja susreta’, tako smo je mi nazvali, započinje vlasnik Dorotić o kući na kojoj je uređenje svih etaža, uključujući podrum, pri kraju.
Dorotić nam kaže da je na gornjoj etaži već realizirana sala za team building, dok se na donjoj, prizemnoj, uređuju prostorije za sastanke i druga okupljanja i druženja manjeg tipa. To nije sve jer se u podrumu od 133 kvadrata sređuje prostor za kušanje ‘Vina Hrvatske’, a tu će se moći svratiti između sastanaka na višim etažama.
Korablja susreta
Kuća stara 201 godinu, napravljena 1824. godine u Lekeniku pravi je primjer doma svog, turopoljskog tipa. Karakteriziraju ju 20 centimetara debele planke što je danas, ističe Dorotić, gotovo nemoguće za vidjeti. Uvjeren je da je ta ‘Korablja susreta’ jedinstveni primjerak na svjetskoj razini.
– To vam je takozvana ‘arhitektura bez arhitekta’. Ovi ljudi su vjerojatno gradili po svom nahođenju i potrebama, a kuća je kao takva apsolutno prilagođena čovjeku. Nema ni viška ni manjka prostora, zaključuje.
Korablja susreta | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Vrijedan primjerak tradicije
Poštujući želju investitora, arhitekt Salopek pobrinuo se da vrijedan primjerak obiteljskog doma domaćeg kraja s početka 19. stoljeća ne doživi pretjerane intervencije. Tako da kuća i danas jasno pokazuje što je njenim nekadašnjim stanarima bilo važno. U pravilu, nadovezuje se, ‘naše’ pokupske i podravske korablje sadrže trodijelni tlocrt prizemlja, što je u kući na Dorotićevom posjedu očuvano.
– Te kuće su na katu uvijek imale veliku družinsku sobu, malu kuhinju, iza nje spavaću sobu za roditelje, dok bi starci i djeca spavali u toj velikoj, družinskoj sobi. Kuhinja je povezana s velikom sobom, obično vratima tako da je sve smisleno i prohodno. Ova kuća ima i trijem, a zahod se nalazi na kraju, objašnjava nam Salopek.
Gornja etaža turopoljske kuće postala je prostor za team building | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
‘Korablja’, a ne ‘čardak’
Bilo nam je posebno zanimljivo čuti da oba sugovornika kuću tipa naširoko poznatog kao ‘čardak’ nazivaju ‘korabljom’ i tu su nas ispravili. Arhitekt je opisao zašto je poznati naziv pogrešan, te kako se rodila ideja za preimenovanjem.
– ‘Čardaci’ su inače pojmovni objekti iz turskog miljea i kvadratičnog su presijeka sa četverostrešnim krovištem, što nema veze s ovim. Prema tome smatram da je taj naziv pogrešan – da je svojevremeno pogrešno upotrebljen.
Kako bi ispravio tu nepravdu, s kolegom, slikarom Brankom Čačićem odlučio je napisati knjigu. A kad je došlo do trenutka usuglašavanja oko naziva, koautori su se složili da se o tradicijskoj kući toga kraja može govoriti u biblijskom smislu. Kuća je to, kaže Salopek, koja u sebi nosi kako život, tako i plodove zemlje – čime prostor postaje poput kolijevke života.
Pogled na dvorac iz ‘Korablje susreta’ | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
– Ona u stvari kao biblijska lađa prenosi taj život kroz prostor i vrijeme. Tada smo naslovom knjige ‘Hrvatska korablja’ lansirali i novi naziv za karakteristične kuće, a sada ih već velik broj ljudi tako zove, kaže arhitekt koji se inače bavi istraživanjem pučkoga graditeljstva Pokuplja, Posavine i Like.
Kuća s više života
Posebno zanimljiv dio priče o čemu smo ranije natuknuli taj je da se kuća izvorno nije nalazila na Dorotićevu imanju, već je do Jurjevca dopremljena. Dorotić nam je ispričao kako su taj postupak izveli stručnjaci tako što su kuću srušili, a potom ju prenijeli na njenu novu lokaciju gdje je ona ponovno složena onakva kakva je bila na prethodnoj lokaciji.
Dvorac Jurjevec, prije i poslije | Heritage hotel Dvorac Jurjevec
– Pobilježe se svi elementi kuće, ona se rastavi, a potom se rastavljeni dijelovi slože i tovare u vozila. No, za grede nekad dugačke do 18 metara treba osigurati specijalizirani prijevoz. Taj posao obavlja se traktorima ili prednjom pogonom, kaže Salopek koji je dobro upoznat s prenošenjem kuća, koji je svjedok tome da su neke imale i po tri života.
Mi možemo reći da je kuća toliko prirodno ‘sjela’ na trenutnoj lokaciji da nam se isprva cijela priča o rastavljanju, prijenosu pa ponovnom podizanju činila kao šala. No to je izgleda još jedno iznenađenje i prednost tradicijske arhitekture, a objekt unatoč preseljenju nije izgubio na kvaliteti.
Nevjerojatna priča o obnovi
Kako smo naveli na početku, ova kuća i još jedna na imanju za koju se štošta tek sprema, u stvari su vrijedan dodatak Dvorcu Jurjevec koji je prava zvijezda posjeda, ali je već prije dosta godina prošao uljepšavanje. A priča o uređenju je nevjerojatna.
Imanje je ogromno i savršeno uređeno | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Vlasnik Dorotić, otprije iskusan u turizmu, dvorac je odlučio otkupiti kada su se Hrvatske šume ‘rješavale’ starih nekretnina van uporabe. Tada je postao vlasnik nekretnine i zemljišta na kojima je, vjerovali ili ne doživio prve godine života jer mu je majka u dvorcu koji je bio i škola stanovala i radila. Doduše, toga se naravno ne sjeća, iako je čim mu se pružila prilika znao da ovom veličanstvenom objektu svog rođenja želi novi život.
Posao projekta ubrzo je pripao Salopeku koji je, kako nam je sam rekao, možda bio najsretnije rješenje budući da je bio otvoren maksimalno očuvati tradiciju u prostorijama. Ipak jedan od problema bio je da se za nije puno znalo o tome kako je dvorac iznutra izvorno izgledao. Iako stari spisi upućuju na to da je iz 17. stoljeća, čak ni tu nije sigurno da objekt nije još stariji.
Dvorac Jurjevec danas je Heritage hotel | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Bez puno papira
Zna se da je izvorno bio imanje Erdödyja koji su svoje vlasništvo prodali obitelji Turn und Taxis. Puno kasnije, u drugoj polovici 19. stoljeća, ta imovina im je oduzeta pa je dvorac bio škola, nakon čega je zapušten i zaboravljen. No, o tome kako je prostor izgledao u davnim vremenima, nije se puno otkrilo.
– Kuća je bila u očajnom stanju i dotrajala te smo je upotrijebili kao prostornu ljušturu unutar koje smo smjestili hotel, ali čuvajući sve elemente tradicijske arhitekture. To je posebno vidljivo u svodovima u prizemlju koje smo obnavljali. Pazite, u jednom trenutku kuća je bila čista vanjska ljuštura, a unutra je sve bilo srušeno i ponovljeno, prisjeća se arhitekt Davor Salopek koji je bio prisutan u cjelokupnom procesu i gledao kako ova prekrasna kuća oživljava.
Kaže da je, ako ga sjećanje dobro služi, idejno projektiranje krenulo oko 2007., a program je bio takav da se smjestio u zatečeni, odnosno raspoloživi prostor. Izradilo se tako nekoliko varijanti i projekta, da bi se došlo do konačnog rješenja s kojim se išlo prema građevinskim dozvolama.
Dvorac Jurjevec danas je Heritage hotel | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Do posljednjeg detalja
Nakon tih početnih radnji, izvođenje se nešto odužilo, a ‘jači’ zahvati prema arhitektu javili su se u završnoj fazi. Nastojalo se raditi ekonomično, dok se vodilo računa da se ne žrtvuju ‘efekt’ i kvaliteta.
– U ožujku 2010. otvorili smo gradilište, a iako smo dozvole dobili brzo, proces se oduljio zbog zahtjevnosti projekta. Nismo smjeli srušiti dvorac do kraja, tako da smo malo-pomalo rušili pa gradili u unutrašnjosti dok nismo napravili što smo htjeli, kaže Dorotić.
U iscrpnoj obnovi, objekt je automatski i potresno ojačan, a da je taj posao izvrsno obavljen pokazuje što u potresu nije zadobio ni najmanju pukotinu. Radovi su zaključeni nakon izvedbe završnih detalja koji su uključivali dizajn, odnosno opremanje prostorija, gdje se posebno vodilo računa o svakom detalju. Tako je namještaj za hotel rađen po mjeri u Italiji, te je pomno odabrana rasvjeta domaćeg proizvođača. Po otvaranju u travnju 2021. godine konačno se moglo vidjeti rezultate godina i godina rada na revitalizaciji.
Dvorac Jurjevec danas je Heritage hotel | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Veliki planovi
Mi smo objekt zatekli u tom – svježem stanju – gdje sve odiše luksuzom, a opet je puno znakova prošlosti. Najuočljiviji su svodovi i drvene grede, sačuvani kao tipičan element tradicijske infrastrukture.
– Fenomenalna mi je građa koju smo zadržali, a u prizemlju smo napravili novi strop s lukovima i svodovima. Sve što ste vidjeli uklonjeno je i ponovno montirano, jer to je građa koju se ne može samo tako naći, a tradicijski elementi upotrijebljeni su i konstrukcijski, objasnio nam je Salopek.
U obilasku dvorca, direktor Heritage hotela Tomislav Goleš Babić proveo nas je kroz prostorije i pokazao nam po mjeri izrađeni namještaj, ali i jacuzzi kade, te bazen koji je uređen u prizemlju. Otkrio nam je i da se hotel grije iz geotermalnih izvoda i da ima vlastiti pročistač voda pa je natuknuo i neke planove koje nećemo iznositi da ne ‘zacopramo’. Ipak je Dorotićeva ideja da njegov hotel postane centar događanja i pogura svoju lokalnu zajednicu, i dalje projekt u razvoju te ono najbolje tek slijedi. Ovdje pročitajte naše preostale bauštelske reportaže.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
