Originalan i prepoznatljiv stil arhitekta koji je promijenio Split
Studij arhitekture Frano Gotovac završio je u Zagrebu 1953, godine, a od 1970. vodio je projektni biro Konstruktor. Projektirao je građevine čistih i jednostavnih volumena, a odmjerenom primjenom suvremenih materijala postigao je slikovitu cjelovitost prostora od kojih se ističu stambeno-poslovne zgrade (Ul. R. Boškovića, 1971; Sveučilišna ul., 1974; Špinut, 1980. u Splitu), obiteljske kuće u nizu (Omiš, 1973) i javne zgrade (školska poliklinika, 1961; srednja ekonomska škola, 1962; crkva Sv. Obitelji i samostan sv. Josipa, 1969. u Splitu).
Foto: d-a-z.hr
Arhitekt Frano Gotovac (Split, 1928. – 1990.) djelovao je u Splitu od sredine 50-ih do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća. Svoju karijeru započeo je u Splitu u kulturnoj sredini gdje je već bila afirmirana ideja racionalističkog i funkcionalističkog principa moderne arhitekture; taj smjer podržavao je i Gotovac kao student zagrebačke arhitektonske škole.
Odmak od racionalizma
Svoje je prve zgrade jednostavne forme, prostudirane i čiste funkcije, Školsku polikliniku i Ekonomski školski centar, Gotovac projektirao primjenom strogih racionalističkih principa pod utjecajem zagrebačke škole arhitekture i njegovih profesora, zagovornika racionalizma. Ne zadržava se dugo isključivo na racionalističkoj liniji nego kontinuirano istražuje moderni jezik arhitekture i pronalazi vlastiti likovni izričaj blizak njegovu biću pridruživši se europskim arhitektima u istraživanju novih putova kojima se arhitektura kreće nakon odbacivanja racionalističkih dogmi dvadesetih i tridesetih godina. Sredinom šezdesetih, Gotovac projektira robnu kuću Dalma u Omišu i niz stambenih zgrada u Splitu i Omišu.
Početkom sedamdesetih projektira velike stambene volumene Kineski zid na Spinutu i Krstaricu na Splitu 3 čije je oblikovanje volumena i ostvarena bogata plastičnost u suprotnosti sa strogim arhitektonskim pristupom prvih Gotovčevih zgrada. Oblikovanje tih zgrada sa znatnim odmakom od racionalizma otkriva nam Gotovčevo priklanjanje suvremenim strujama u arhitekturi njegova vremena.
Originalan i prepoznatljiv stil
Gotovčeve misli pri projektiranju zgrada stalno je zaokupljalo pitanje kako razgraditi kutijasti volumen. Gotovca intrigira raščlamba i strukturiranje pročelja zgrade što predano istražuje i usavršava cijeloga života. Njegova djela, od ranog projekta zgrade Školske poliklinike, stambene zgrade na Pojišanu, impozantnog djela Kineskog zida i nekoliko stambenih zgrada u Omišu otkrivaju izniman Gotovčev talent u rješavanju problematike usitnjavanja plohe pročelja, u splitskim prilikama jedinstven i zato gotovčevski originalan i prepoznatljiv.
Usporedno s arhitektonskim projektiranjem, Gotovac je pisao osvrte o urbanizmu i arhitekturi, i o problemima na području kulture uglavnom povezanim sa Splitom te ih objavljivao u splitskim dnevnim i tjednim novinama. Njegova aktivnost završava intenzivnim pisanjem kolumna u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj se zaposlio 1987. godine kao kolumnist.
Bujan, svestran, gorljiv i osobit karakter stvorio je arhitekturu velike snage. Jasnoćom i postojanošću jezika, bogatstvom formi oblikovanih korištenjem modernih izražajnih sredstava Gotovac je svoja djela ostvario autentičnom originalnošću. Njegova djela zaslužuju pažnju umjetničkog spomenika kao svjedočanstvo prošlog vremena i povijesno-umjetničkog razdoblja.
Izvor: Društvo arhitekata Zagreba
