Projektantu Remetinca, Zapruđa i Borongaja dodijeljena Nagrada za životno djelo

Krešimir Ivaniš uključen je u gradnju novih zagrebačkih naselja još od srednjoškolskih dana. Zatim je, kao novopečeni arhitekt odmah prionuo na neke od najvećih projekata u gradu u šezdesetima, da bi se u idućem desetljeću preorijentirao na sport. Osmislio je omiljeno šetalište Zagrepčana i radio na športskom centru Šalata, a njegovo djelovanje je i prelazilo granice Zagreba. Ove godine, dobitnik je prestižne Nagrade za životno djelo ‘Viktor Kovačić’.

Krešimir Ivaniš kao arhitekt po prvi puta ulazi u prostor tadašnjeg Društva hrvatskih arhitekata (današnje UHA-e) 1952. godine, kao šesnaestogodišnjak. Bilo je to vrijeme njegova srednjeg tehničkog obrazovanja, kada su se u Zagrebu događale velike stvari na polju arhitekture.

Iako je kao učenik sudjelovao u akcijama izgradnje Studentskog grada u Dubravi, tada nije znao da će ubrzo raditi na projektiranju i izvođenju još tri naselja u Novom Zagrebu, a onda osmišljavati važne prostore sporta i rekreacije u Zagrebu i šire. Ivaniševo bogato iskustvo u arhitekturi ove godine okrunjeno je Nagradom za životno djelo ‘Viktor Kovačić’.

Rad u Jugomontu

Prije nego je započeo studij arhitekture, hrvatski arhitekt Krešimir Ivaniš 1953. godine završio je srednju tehničku školu. I prije fakulteta, sudjelovao je u akcijama izgradnje velikog i nikad u potpunosti završenog projekta ‘Studenca’ u Dubravi, no prva ‘prava’ projektantska iskustva sječe po završetku fakulteta.

Diplomu je stekao 1960., nakon čega kreće raditi u tadašnjem građevinskom divu – Jugomontu. Jugomont je bio i ostaje naširoko poznat po montažnoj gradnji, a sam Ivaniš radio je na projektiranju i izvođenju stambenih naselja montažnog tipa Remetinec, Zapruđe i Borongaj u 1960-ima. K tome, 1961. godine, s B.Radimirom se prijavio na natječaj za zgradu na Prisavlju, koji je bio četvrti nagrađeni, a njegova je i interpolacija u Donjem gradu, na dotad neizgrađenoj parceli u Gundulićevoj ulici 1970. godine.

Prostor savskog nasipa

Ipak, do danas se posebno ističu zagrebački prostori sporta i rekreacije koja je arhitekt osmislio uglavnom u suradnji s kolegama.

– Gotovo da u gradu ne postoji areal takve namjene kojemu Krešimir Ivaniš svojim bavljenjem nije posvetio pažnju. Urbanistički najznačajniji, nikad riješeni problem odnosa grada i njegove rijeke pritom ga je zaokupljao u nekoliko navrata, stoji u osvrtu na Ivaniševo stvaralaštvo Mojca Smode Cvitanovića na stranicama UHA-e.

Ivaniševa studija Savskoga parka slobodnog vremena koju je 1982. godine izradio sa Z. Hebarom, inicirala je projekt Savskoga šetališta (1983. godine). Svakom stanovniku Zagreba dobro je poznato da je realizacijom između Savskoga mosta i Mosta slobode te potonjim obogaćenjem parkom skulptura, prostorno i sadržajno definiran danas najintenzivnije korišteni potez savskoga nasipa.

Plivački centar pored Bundeka

Nadovezujući se na antologijsko djelo Franje Bahovca, i današnje prostorne konture ŠRC Šalata uspostavljene su temeljem nagrađenog natječajnog rješenja koje je Ivaniš izradio sa suradnicima. Riječ je o ideji na kojoj je 1980. radio s B.Doklestićem, M. Orlandinijem i V. Ožanić, a njegove ideje uoči održavanja Univerzijade do danas ostaju samo dijelom realizirane.

Također je osmislio nikad izvedeni plivački centar istočno od Bundeka. Ovo rješenje izradio je 1977. godine sa S. Diminićem, B. Doklestićem, M. Orlandinijem i V. Ožanić afirmiralo da je u svojstvu sveučilišnog nastavnika.

Formatom nagrađenih natječajnih radova daje doprinos poglavljima povijesti sportske arhitekture i izvan granica Zagreba, među ostalim rješenjem sportsko-rekreacijske zone Spinut-Poljud u Splitu (1975., s M. Orlandinijem i V. Ožanić) te rješenjem sportskog parka plivačkog centra na Bentbaši u Sarajuevu (1980. s R. Delalleom, M. Jošićevom i T. Galijaševićem).

Bavljenje zagrebačkim prostorima rekreacije zaokružuje studijom Integralnog sustava sportske infrastrukture (1999.), podlogom nikad usvojenog plana grada pod nazivom Zagreb 2000+ Nova urbana strategija, stoji na stranicama UHA-e. 

Djelo i sport

Uz to, svoj angažman u sportskoj arhitekturi Ivaniš kruni utemeljenjem Komisije za sportsko graditeljstvo i okoliš Hrvatskoga olimpijskoga odbora. Ovu komisiju arhitekt je vodio tijekom 28 godina, izradivši 50-ak stručnih studija i priredivši 12 međunarodnih seminara.

U toj domeni, Ivaniševo zalaganje potvrđeno je počasnim članstvom u Programu za sport i slobodno vrijeme Međunarodne unije arhitekata (od 2003.) te priznanjem Sport i održiva arhitektura Međunarodnoga olimpijskog odbora (2019.) za izniman doprinos razvoju sportske infrastrukture temeljene na postavkama održivosti.

Tu nije kraj njegovoj angažiranosti budući da je svoj profesionalni svjetonazor prenosio pedagoškim radom na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu od 1981. do umirovljenja 2001. godine, u nastavi kolegija Arhitektonsko projektiranje i Zgrade za zdravstvo i sport. Nagrada za životno djelu Ivanišu će biti dodijeljena u sklopu Godišnje izložbe ostvarenja koju organizira UHA.

Ovdje pročitajte kakav je Zagreb bio kad se tek prešla Sava.