Predsjednik uprave Radnika: U građevinarstvu su legalna neto primanja do 50 posto u odnosu na plaću

Plaće u graditeljstvu ponovno su pod povećalom. Budući da je ovo tema oko koje se stalno spori, sada je na meti javnosti jer je najavljeno da će kao rezultat proširenja novog Kolektivnog ugovora sindikat dobiti novu ulogu u sektoru gradnje, odnosno, da će po novome nadzirati isplate plaća u tom sektoru. No, s novom odgovornosti sindikata nije suglasan Mirko Habijanec, predsjednik Uprave Križevačkog Radnika. Habijanec je za Forbes Hrvatska pojasnio zašto smatra da nova odgovornost sindikata neće omogućiti regulaciju legalne isplate plaća u graditeljskom sektoru i zbog čega je potpisao izmjenu Kolektivnog ugovora. Sam je predložio alternativna rješenja.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna bruto plaća u graditeljstvu u prosincu 2023. godine bila je 1.278 eura, a neto 960, što znači da su plaće u graditeljstvu ispod državnog prosjeka, a s 1. travnjem, trebale bi rasti 10 posto. Međutim, prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u graditeljskom sektoru u Hrvatskoj iznosila je 1.191 eura, s prosječnom bruto plaćom od 1.620 eura. Zbog neusklađenosti u podacima, javilo se pitanje kako se u graditeljstvu u Hrvatskoj uopće isplaćuju plaće. Prema novoj odluci odgovornost sindikata kojem će u ulozi inspektorata biti omogućen nadzor isplate plaća trebala bi potvrditi da se prilikom isplaćivanja u graditeljstvu poštuju sve odredbe kolektivnog ugovora.

Potpisavši u ime HUP-a, Udruge poslodavaca graditeljstva, izmjene Kolektivnog ugovora kojima će, kada ih ministar proširi na cijeli sektor, sindikati moći kontrolirati isplatu plaća, predsjednik Uprave križevačkog Radnika, Mirko Habijanec otvoreno se usprotivio Ugovoru. Za hrvatski je Forbes svoju odluku objasnio rekavši da je potreban snažniji nadzor plaća jer će se u tom sektoru i uz inspektorat sindikata plaće i dalje isplaćivati u gotovini, odnosno ‘na crno’.

Plaćanje ‘na ruke’ teško izbjeći

Mišljenja je da inspekcija isplatu plaća ne može provjeravati kako treba jer inspektori rada često ne poznaju kolektivne ugovore i graditeljstvo te im stoga nije jasno kako struka funkcionira. S druge strane, kao potencijalni problem navodi da ni poslodavci nekad nisu upućeni da trebaju isplaćivati plaće prema Kolektivnom ugovoru u graditeljstvu. Ističe da ni u ostalim europskim državama inspekcija rada ne kontrolira sama isplate plaća, jer postoje brojne zadrške pa je predložio rješenja koja smatra više korisnima od onih navedenih Ugovorom. Sugerira da, umjesto Državnog inspektorata, rad nadzire Ministarstvo rada, a da funkcija građevinske inspekcije treba biti stavljena pod nadležnost Ministarstva graditeljstva.

Osvrnuvši se na plaće u građevinskom sektoru, Habijanec je zaključio kako su, zbog načina isplate unatoč službenim podacima zapravo ‘sigurno iznad prosjeka’. Na taj se komentar nadovezao ustvrdivši da je veća plaća u graditeljstvu u svakom slučaju legalna jer se radi u brojnim neoporezivim dodacima na plaću, koji se na godišnjoj bazi nakupe i na nekoliko tisuća eura pa je objasnio kako su takva  legalna neto primanja još do 50 posto na plaću. Pritom se dodaci ne vide, zbog načina na koji se vodi njihovo knjiženje. U građevinarstvu se ionako radi puno na terenu jer to zahtijeva struka pa se dodatne isplate nikako ne mogu kontrolirati, a problem u Ugovoru jest upravo što ne može regulirati takve ‘nepravilnosti’ u struci.

– U građevinarstvu su ta legalna neto primanja još 30 do 50 posto u odnosu na plaću, a ne vide se u bilancama kompanija jer se knjiže kao ‘ostali troškovi’. Svi mi puno radimo na terenu, to je takav posao, objasnio je.

Habijanec, kao glavni problem plaća u graditeljstvu navodi isplatu ‘na crno,’ koja je prema njemu primarno problematična stoga što proizlazi iz činjenice da su radnici prijavljeni kao niže kvalificirani nego što uistinu jesu; što zauzvrat ‘povlači’ isplatu nižih plaća – a zato je potrebna isplata ‘sa strane’.

Nagrade prema složenosti posla

Slaže se primjerice s podjelom složenosti poslova kakva proizlazi iz Kolektivnog ugovora te misli da bi se kod isplate plaće trebala poštivati i da bi se složenije grupe poslova trebale dostatno isplatiti. Kao primjer poslovanja u građevini koje umanjuje potrebu za radom na crno navodi poslovanje svoje tvrtke Radnik, u kojoj su, kako sam kaže, radnici ‘uredno’ isplaćeni prema odredbama Kolektivnog ugovora, a tvrtka i svejedno posluje ‘u plusu’. U 2022. godini, pokazuju podaci, Radnik je uistinu poslovao uz dobit 5,6 milijuna eura, od ukupnog prihoda od 124 milijuna eura.

– Imamo oko 20.500 registriranih građevinskih tvrtki, a od toga ih je skoro 18 tisuća malih. Ne kažem da sve te male rade na takav način (plaćaju dio plaće na ruke, op.ur.), ali među njima toga ima najviše i to treba korak po korak dovesti u red, kaže.

Kao drugi prijedlog ističe još jedan vid nadzora; vjeruje da bi isplate u građevinskom sektoru trebali nadzirati i lokalne uprave, gradovi i općine koje prema Habijancu profitiraju od poreza na dohodak, a mogu vidjeti od kojih tvrtki i koliko poreza dobivaju. Habijanec koji je dvadeset godina radio u Njemačkoj, iznosi da je ondje vidio sistem za koji se i sam zalaže, odnosno sustav upola viših plaća u usporedbi s hrvatskim plaćama u građevinarstvu pa zaključuje kako samo sustav koji nagrađuje radnikove kompetencije može spriječiti da se radnike isplaćuje na ruke.

Rezultate ankete koliko radnika plaću dobiva na ruke pogledajte ovdje.