Sagrađene u 14. stoljeću: Stonske zidine su svojedobno bile najveći obrambeni sustav Europe

Stonske zidine su svojevremeno najveći obrambeni sustav i fortifikacijsko-urbanistički pothvat Europe. Uz Kineski zid, jedne su od najočuvanijih dugačkih obrambenih sustava. Izgradila ga je Dubrovačka Republika u 14. stoljeću kako bi obranila tek osvojeni Pelješac.

Dubrovačka Republika je 1334. godine zauzela Pelješac i bila joj je potrebna zaštita. Prvih tridesetak godina zidan je obrambeni bedem, s jedne strane na drugu stranu poluotoka. Zatim su planski izgrađena dva grada utvrde, južno Ston i sjeverno Mali Ston. Osim što im je bila potrebna veća koncentracija ljudi za obranu, gradove su izgradili kako bi bilo i radnika za lokalne solane koje su trgovačkoj velesili Dubrovniku bile od velike koristi.

Najduži obrambeni zid tadašnje Europe

Prelazeći dvostrukim potezom preko brda, u ukupnoj dužini od 5,5 kilometara, zidine su pojačane s četrdesetak kula i pet tvrđava. Najjača tvrđava Bartolomeja dobila je ime po svecu zaštitniku oružja, a nalazila se na najvišem vrhu. Odvojci zidina obuhvaćaju Mali Ston na sjevernoj obali, s tvrđavom Koruna koja se s četiri svoje kule doima poput krune, po čemu dobiva ime. Južnije na otoku se nalazio Ston koji je povijesno bio snažniji od dva grada. Ston je bio cijeli omeđen zidinama u obliku peterokuta. Zidine su dugačke jedan kilometar i odvajaju ga od obližnjih solana južno od grada. Na kraju Stonskog zaljeva nalazila su se postrojenja brodske luke koju je čuvala najisturenija tvrđava Veliki Kaštio (1357. godine).

Nad zapadnim strmim obroncima Pelješac je odvojen od kopna pomoću Velikog zida. Veliki zid je najstariji obrambeni mehanizam Pelješca. Dugačak je oko 1.200 metara i vodio je preko vrha brda Podzvizda i, zatvarajući cijeli poluotok, završavao je kulama na obalama Stonskoga kanala i Malostonskoga zaljeva. Prema starijim dubrovačkim kronikama, gradnja Velikog zida trajala je 18 mjeseci i koštala je 12.000 dukata.

Zidine nakon pada Dubrovačke Republike

Nakon pada Republike, stonske utvrde gube vojni značaj. U prvoj polovici 19. stoljeća fortifikacijski kompleks se nije uništavao, ali se nije ni obnavljao. Carskim dekretom 27. veljače 1858. godine, utvrde se predaju Upravi državnih dobara i ona započinje s rasprodajom gotovo čitavoga sklopa, osim tvrđave Veliki kaštio, koja je nešto kasnije doživjela istu sudbinu. Pojedini se dijelovi zidina prodaju privatnim osobama kao izvor građevinskoga materijala. Ruše se ‘iz higijenskih razloga’ u sklopu priprema za dolazak cara Franje Josipa 1874. godine. Uz sve to, stonske utvrde su stradavale u potresima, kako u onomu 1667. godine, tako i u onomu 1995. godine. U Drugom svjetskom ratu, najprije ih Talijani, a potom Nijemci, ‘prilagođavaju’ vojnim potrebama.

Obnova zidina u moderno doba

Da su u cijelosti sačuvane kakve su bile do 1874. godine, mogle bi stati uz bok glasovitom Carcassonne u Francuskoj. Nastojeći stvoriti odgovarajući institucionalni i financijski okvir kojim bi se omogućilo ostvarenje tog ambicioznog plana, Beritić je 1952. godine jedan od suosnivača i prvi predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine. Temeljna zadaća Društva bila je skrb o dubrovačkim zidinama, ali i o svim ostalim fortifikacijama na nekadašnjem teritoriju Dubrovačke Republike. Na temelju ugovora sklopljenoga s Općinom Dubrovnik, Društvu je povjereno upravljanje i skrb o dubrovačkim zidinama, a sve se njegove aktivnosti, s naglaskom na obnovi fortifikacija, financiraju prihodima od ulaznica.

Radovi na tim utvrdama, točnije na Velikom zidu, u većem su opsegu započeli 2003. godine. Prethodila im je digitalizacija starije arhitektonske dokumentacije. Zid je očišćen od raslinja i ponovno je detaljno snimljen suvremenom metodom laserskoga, odnosno prostornog skeniranja. Nakon opisanih predradnja i izrade projekta, 2003. godine započela je obnova Velikoga zida, a potom i predzida od kule Arcimuna do Sokolića kako bi se omogućio pristup posjetiteljima. Kompletna obnova zidina trebala bi biti gotova kroz manje od deset godina.

Zidine danas

Stonske zidine imaju dva ulaza i jedan izlaz. Na njihovu zapadnom dijelu je ulaz ‘A’ na predziđu koje vodi do kule Arcimuna, preko Sokolića, Stoviša, kule Nad vodom i kule Barabanata, kod koje je izlaz ‘C’, čime se zatvara obilazak zidina. Ulaz ‘B’ je u Malom Stonu kod tvrđave Korune, od kojega se pohodi čitav Veliki zid s nizom bezimenih i imenovanih (Dolina, Dobri, Gornja kula, položaj Lastva) gotičkih kula, sve do kule Barabanata, gdje je izlaz ‘C’. Uz sve to možete obići i Tvrđavu Kaštio koja je posjetiteljima otvorila svoja vrata u rujnu 2016. godine.