Znate li kako i kada je nastao prvi bager?

Još tamo u početku 1800-ih godina, sve građevinske poslove, uključujući i one najteže, radili su ljudi. Kako bi ikako izveli one najzahtjevnije zadatke, okupljali su se u radne skupine. Nije bilo modernih i glomaznih strojeva na koje smo danas naviknuti. Jedino čime su se koristili, osim radne snage i volje, bio je ručni alat. Takav proces, koliko god bio dobar za socijalizaciju i fizičku izdržljivost, nije bio dugoročno održiv. Napredak, industrijalizacija i novi trendovi primorali su čovjeka na promišljanje, ideje i inovacije.

Jedna takva ideja pretočena u inovaciju danas je neizostavni dio prosječne bauštele. Donosimo vam priču o nastanku prvog bagera.

Parna lopata kao preteča hidrauličnom bageru

Tridesetih godina 19. stoljeća punom parom su nicale nove željeznice. Inženjerske tvrtke su u cilju da motiviraju radnike i firme, davali bonuse ako bi došlo do prijevremenog završetka posla. To je posebno inspiriralo dvadesetdvogodišnjeg Williama Otisa, mladog inovatora iz Pelhama, mjesta s nešto više od 1000 stanovnika. On je tada, s kolegom Charlesom Frenchom, povodom izgradnje željeznice na relaciji Boston-Albany, izumio prvu parnu lopatu. Izum je tada bio izuzetno revolucionaran, a do dana današnjeg pokojni Otis, zbog svog izuma nosi etiketu ‘djeda hidrauličnog bagera’. Parna lopata Otis Power Shovel je u trenutku kad je osmišljena, bila jedna od prvih primjera opreme koja služi zemljanim radovima na vlastiti pogon.

U početku je pokretana pomoću parnog stroja, a sve se zasnivalo na fiksnom dijelu koji funkcionira pomoću okretnog mehanizma pridržavajući tako krak i korpu za utovar dubine 0,76 kubičnih metara. Korpu je podizala lančana dizalica s dvostrukim bubnjem kojom je upravljao muškarac. S jedne na drugu stranu korpu su pomicala dva radnika uz pomoć užeta.

Stroj je 1839. godine patentiran kao bager s dizalicom na parni pogon. Prodaja u začecima nije bujala, a ponajviše zbog jeftine migrantske snage u to doba. Bageru je stoga, trebalo neko vrijeme da se popularizira. William je, nažalost, preminuo u 26-oj godini od trbušnog tifusa. Njegovi bageri su kasnije implementirani u izgradnji Panamskog kanala i za razne rudarske poslove, a on zbog svoje prerane smrti nikad nije uživao zasluženu slavu i ugled.

Pojava hidrauličnog bagera

Osamdeseta je godina 19. stoljeća. Inovatori i građevinari sve više pažnje pridaju hidrauličnom pogonu. Vjeruju kako će ona strojevima omogućiti optimalnu učinkovitost, stoga je za izgradnju prvog hidrauličnog bagera 1882. godine implementiraju Sir W.G. Armstrong & Company. Iako, to nije bio potpuno hidraulični stroj, s obzirom na korištenje sajle za iskopnu žlicu. Prvi potpuno hidraulični bager, s četiri parna cilindra bez dodataka poput kabela i lanaca, izgrađen je 1897. godine. Za izradu je zaslužna tvrtka Kilgore Machine company, a bager iako tada revolucionaran, nije ostvario značajni komercijalni uspjeh.

Bager se masovno krenuo koristiti i proizvoditi tek završetkom Drugog svjetskog rata. S obzirom na katastrofalne ishode i enormnu štetu, bilo je i više nego potrebno ubrzati građevinske procese, koji su bili nužni za reorganizaciju društva. Braća Carlo i Mario Bruneri su 1948. godine dizajnirali prototip prvog masovno proizvedenog hidrauličnog bagera, za što su patent dobili tri godine nakon. No ni taj bager nije ostvario pravi zamah u svojim počecima. Razvijati se krenuo tek 1954. godine kada ga je odličnim marketingom komercijalizirala francuska tvrtka Sicam. To je na koncu dovelo do razvitka proizvodnje u Engleskoj, SAD-u, Španjolskoj i Japanu.

U videozapisu ispod pogledajte kako izgleda rad hidrauličnog bagera iz 1915. godine, a o tome koja kompanija danas proizvodi najbolje bagere više pročitajte ovdje.