Susjedi nikako da obnove najveći nacionalni spomenik, tri natječaja su propala, hoće li i četvrti?

Dvorac Lothar von Berksa, dio Starog grada Ostrožac, nalazi se u derutnom stanju i vapi za obnovom. Riječ je o najvećem nacionalnom spomeniku u BiH koji i dalje čeka na rekonstrukciju. Jedan od razloga je činjenica da su tri natječaja odbijena te kako u BiH postoje samo četiri kompanije koje rade na ovakvim objektima. Obnova dvorca nije klasična obnova, riječ je o osjetljivom zahvatu koji mora biti pod konzervatorskim nadzorom. Njegova sanacija procijenjena je na 2 milijuna eura, dok neki stručnjaci kažu da će biti i skuplje. Do sad su se na dvorcu vršili samo hitni zahvati, a do kraja godine bit će završen ekološki sanitarni čvor.

Na raskrižju Bosne i Hercegovine i Hrvatske, u ruševnom stanju kompleksa Starog Grada Ostrošca, već godinama stoji dvorac Lothar von Berksa. S njega se pruža jedan od najljepših pogleda na kanjon rijeke Une, a riječ je i o najvećem bosanskohercegovačkom nacionalnom spomeniku. Iako je preživio godine i godine, još uvijek vapi za obnovom. Glavni razlozi zbog kojih obnova još nije započela je činjenica da su čak tri natječaja propala, piše slobodnaevropa.org.

Dvorac izuzetne važnosti

Dvorac se prvi put spominje još davne 1286. godine. Nekoć je bio u posjedu knezova Babonića-Blagajskih, a onda i pod vlašću Antuna Bakšića. Krajem 16. stoljeća pada u ruke Osmanlija, dok je od 17. stoljeća tu bilo i sjedište Ostrožačke kapetanije koja je bila najjača u Bosanskoj krajini, piše na službenoj stranici dvorca. Inače, Stari Grad Ostrožac i njegov dvorac, titulu najvećeg spomenika ima već 11 godina.

U jednom dijelu povijesti, dvorac je kupila engleska plemićka obitelj Berks, koji su engleskoj bili tzv. landed gentry veleposjednici. Sve što su tamo posjedovali, morali su napustiti nakon pobjede Charlesa II. kod Cromwella, kad je počeo veliki progon katolika.

U lošem stanju

Nažalost, dvorac je u vrlo lošem stanju i treba ga što prije sanirati. Od ogromne je povijesne i kulturne važnosti i ne smije se dozvoliti da propadne.

– Počelo je obrušavanje zidova, dvorac je u katastrofalnom stanju. Čak postoje iz rata granate koje su nanijele ogromnu štetu, ni krov nije saniran, kaže mještanin Rešid Sagrković za slobodnaevropa.org.

Do sad je u sanaciju ovog nacionalnog spomenika uloženo oko 250.000 eura, odnosno oko pola milijuna maraka. Kako stvari stoje, to je zaista nedovoljno da bi ovo mjesto ponovno zablistalo.

Što je s natječajima?

Situacija oko natječaja je dosta kompleksa. Tri su do sada propala, a optimizma nema niti oko četvrtog. U dosadašnjim postupcima javnih nabava, utvrđeno je kako su ponude bile neprihvatljive u vidu dostavljene dokumentacije i ponuđene cijene ponuđača.

U prva dva, javna nabava je poništena jer su dostavljene ponude bile iznad procijenjene vrijednosti projekta obnove dvorca. Treća, nije bila sreća. Ponuđači nisu dostavili obveznu bezuvjetnu bankarsku garanciju kojom bi garantirali i ozbiljnost ponude.

Trenutačno je za obnovu dvorca napravljen glavni projekt. U toku je javna nabava koja podrazumijeva zamjenu krovišta, vanjske stolarije i međukatova na dvorcu. Također, krenula je i javna nabava za novu suvenirnicu i kafić.

Mali broj firmi

Obnova dvorca nije klasična obnove, npr. obiteljske kuće ili zgrade. Zahtijeva opreznije i detaljnije radove koji su pod nadzorom konzervatorskog odjela. Veliki problem u BiH je činjenica što nema puno kompanija koje ispunjavaju uvjete, odnosno koje izvode takve zahvate.

– Radi se o specifičnim radovima čiji je rok izvođenja 24 mjeseca od dana uvođenja izvođača u posao, a zbog obaveze posjedovanja ovlaštenja nadležnog ministarstva za izvođenje radova zaštite, konzervacije i rehabilitacije nacionalnih spomenika, mali je broj firmi registriranih u BiH koje ispunjavanju uvjete. Na području Unsko-sanskog kantona trenutačno nemamo ni jednu takvu firmu registriranu, kaže Nermin Ogrešević, gradonačelnik Cazina.

Na prva dva tendera se prijavila jedna firma, a na treći dvije firme. U BiH trenutačno postoje četiri kompanije koje izvode radove sanacije na nacionalnim spomenicima. Uz sve to, problemi su i financijske prirode.

– Nažalost, odbijamo ponude koje su za nekih 40 do 50 posto veće u odnosu na procijenjenu vrijednost. U tom slučaju javna nabava se mora poništavati, jer nije moguće u suštini takvog ponuđača odabrati. Čak, ni materijal za obnovu dvorca nije problem. U našem centru imamo originalne dijelove koji se odnose na stolariju, imamo i uzorke koji se odnose na krovni pokrivač. Ovdje je najveći problem što imamo samo četiri licencirane firme, a te firme su, uglavnom, stacionarane u Sarajevu, Konjicu i Mostaru, kaže Ermin Beganović, direktor Centra za kulturu i turizam grada Cazina.

Za obnovu nacionalnih spomenika u BiH zadužena su dva entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska te Brčko distrikt kao zasebna administrativna jedinica. Odobrenje za obnovu, odnosno zaštitu, konzervaciju i rehabilitaciju nacionalnih spomenika izdaje Federalno ministarstvo prostornog uređenja.

Kompleksno i skupo

Dvorac i cjelokupni Stari grad predstavljaju povijesno blago BiH jer svjedoče o trima epohama kroz koje je objekt građen. Od srednjeg vijeka, preko Osmanskog carstva do austrougarske uprave. Upravo taj povijesni ‘moment’ dodatno komplicira situaciju.

– Ako se ide na to da se dvorac sanira onako kako i izgleda, onda tu trebaju stručnjaci i za srednji vijek, Osmanski period. Moraju se napraviti arheološka istraživanja kojim bi se utvrdilo gdje su i u kojim fazama napravljeni arhitektonski zahvati na ovom objektu. Sve to evidentirati i dokumentirati, i to je neki proces koji bi trajao i par godina, da bi se nakon toga pristupilo terenu, da se krene s radovima, kaže Adnan Kaljanac, profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Također, treba napomenuti da je teško doći i do materijala za ovaj projekt. Takvi materijali omogućavaju autentičnost, a u BiH ne postoji adekvatna proizvodnja tako da se sve mora uvoziti. Za obnovu jednog ovakvog dvorca, potrebna su velike količine materijala.

Dva milijuna eura nije dovoljno

Procijenjena vrijednost obnove dvorca je otprilike dva milijuna eura, odnosno četiri milijuna maraka. S obzirom na tržišno stanje, to neće biti dovoljno.

– Morate poznavati stanje temelja da biste stavili određenu količinu na krov i prema stanju tih temelja izabrati koju građu ćete koristiti i kakvu, da li ta građa zadovoljava fizičke izdrživosti krova. Sve to košta. Generalno, kad kažemo četiri milijuna to zvuči jako puno. Ako se radi po modernom standardu, od ta četiri milijuna, veliki dio tog novca odlazi samo na utvrđivanje stanja izdržljivosti, pa izrade projektne dokumentacije i onda u sve to uklopiti još fizički rad, kaže Kaljanac.

Bosna i Hercegovina ima više od 900 nacionalnih spomenika. Za svaki od njih postoje određene mjere zaštite. Nije dozvoljeno rušenje, kao niti bilo kakvi radovi, osim onih koji su propisani odlukom o proglašenju nacionalnim spomenikom.

Što se do sad napravilo?

Oko 80 tisuća eura potrošeno za manje zahvate u obnovni nacionalnog spomenika Stari grad Ostrožac. Jedan je završen 2016. godine, a ostala dva započeta su 2023. i 2024. godine te su u fazi realizacije. U posljednjih 28 godina su se vršile samo hitne intervencije na onim najugroženijim dijelovima.

Kako je već rečeno, trenutačno se radi na izradi glavnog projekta rekonstrukcije tabija, zidina i srednjovjekovnog dijela starog grada. Također, uskoro će se izgraditi i ekološki sanitarni čvor koji će biti završen do kraja ove godine. U posljednje tri godine, više od 40.ooo turista posjetilo je ovaj dvorac, što pokazuje kako je riječ o vrlo, povijesno atraktivnom objektu, koji zasigurno zaslužuje cjelovitu rekonstrukciju. Kultne zagrebačke stube idu u obnovu, više o tome pročitajte ovdje.