Priča nam poznati arhitekt: 'Maksimir je imao oznaku 'rušiti', a Poljud ima oznaku 'zaštititi i sačuvati'

Ovih dana ne prestaje se govoriti o kultnoj poljudskoj ljepotici u Splitu. Hoće li se rušiti ili neće, hoće li se obnavljati ili rekonstruirati - sudbina stadiona i dalje lebdi negdje u zraku.

Predstavljena je studija izvodljivosti, ponuđene su četiri moguće opcije budućnosti, a najavljen je i referendum. U raspravu su se uključili brojni akteri, dok dio javnosti ipak ostaje suzdržan, svjestan da je riječ o osjetljivoj temi, simbolu Splita i ujedno zakonom zaštićenom kulturnom dobru.

Među onima koji otvoreno iznose svoj stav je i arhitekt sa splitsko-zagrebačkom adresom Hrvoje Marinović, nekadašnji student Borisa Magaša, autora Poljuda. Razgovarali smo s njim o ovoj temi, a pritom je jasno iznio problematiku iz obje perspektive.

Nije pitanje rušenja, nego razumijevanja vrijednosti

Marinović smatra da se rasprava često vodi u pogrešnom smjeru. Kao glavna dilema nameće se pitanje rušenja, iako ono, prema njegovu mišljenju, uopće ne bi trebalo biti u fokusu.

Stadion Poljud, ističe, treba promatrati u istom kontekstu kao i Dioklecijanovu palaču, kao vrhunsko arhitektonsko ostvarenje svog vremena, koje nadilazi svoju osnovnu funkciju i postaje dio šire kulturne i civilizacijske vrijednosti.

Kada je riječ o samoj konstrukciji, stanje, tvrdi, nije alarmantno kako se često prikazuje u javnosti. Čelična MERO konstrukcija u većini je dijelova u dobrom stanju, a eventualni problemi rješivi su standardnim inženjerskim zahvatima, poput zamjene pojedinih elemenata ili antikorozivne zaštite. Leksan zahtijeva potpunu zamjenu, dok bi statiku betonske konstrukcije tek trebalo detaljno ispitati, iako se pretpostavlja da je stabilna.

stadion Poljud | Foto: Hrvoje Marinović

Između zaštite i potrebe za modernim stadionom

Rasprava o rušenju ili obnovi, prema Marinoviću, dodatno je opterećena politizacijom, iako u stvarnosti političke opcije zauzimaju vrlo slične pozicije, pozivaju se na konzervatorsku zaštitu stadiona.

S druge strane, korisnik objekta, HNK Hajduk, jasno izražava potrebu za novim, suvremenim stadionom. Klub više ne želi olimpijski model s atletskom stazom, već nogometni stadion s tribinama bliže terenu i dodatnim sadržajima.

Ipak, ključna prepreka nije politička odluka, nego status kulturnog dobra.

- To nije političko pitanje, nego pitanje zaštite baštine, naglašava Marinović.

Upravo taj status znači da bi za bilo kakvu novu gradnju prvo trebalo pokrenuti složen i dugotrajan proces njegovog ukidanja, što bi zahtijevalo dokazivanje da stadion više nije siguran za korištenje.

U tom kontekstu Marinović odbacuje česte usporedbe s drugim stadionima. Wembley nikada nije imao takvu razinu pravne zaštite, dok je zagrebački Maksimir, nakon potresa, dobio oznaku za rušenje.

- Maksimir i Poljud ne mogu se uspoređivati. Jedan ima oznaku ‘rušiti’, drugi ‘štititi - sačuvati’, ispričao nam je arhitekt.

stadion Poljud | Foto: Hrvoje Marinović

Arhitektura koja nadilazi sport

Poljud nije samo stadion, već jedno od najvažnijih arhitektonskih djela u Splitu i Hrvatskoj. Uz Dioklecijanovu palaču, predstavlja ključni simbol grada i vrhunski primjer kasnomodernističke arhitekture.

Njegove posebnosti vidljive su u nizu inovativnih rješenja, od prozirnog krova od leksana i čelične konstrukcije bez stupova, do integrirane rasvjete i prepoznatljivog oblika školjke koji omogućuje iznimnu akustiku. Stadion je za svoja rješenja nagrađivan i predstavljen međunarodnoj stručnoj javnosti, uključujući i izložbu u njujorškom MoMA-i.

Marinović ističe i dublju, filozofsku dimenziju projekta. Magaš je, kako kaže, spojio Platonovu ideju savršenih oblika s Aristotelovim razumijevanjem prostora i konteksta, što se očituje u odnosu stadiona prema okolišu, posebno prema Marjanu i Kaštelanskom zaljevu.

stadion Poljud | Foto: Hrvoje Marinović

Kompromis kao najrealnije rješenje

Iako su zahtjevi za modernim stadionom razumljivi, izgradnja novog objekta nosi niz izazova, od dugotrajnog administrativnog procesa do visokih troškova.

Procjenjuje se da bi novi stadion kapaciteta 40.000 mjesta koštao oko 200 milijuna eura, uz dodatnih 25 milijuna eura za rušenje postojećeg Poljuda. U međuvremenu bi Hajduk morao igrati na alternativnoj lokaciji, najvjerojatnije na stadionu ASK, koji bi trebalo dodatno prilagoditi.

Zbog svega navedenog, Marinović kao najrealnije rješenje vidi - kompromis.

- Ako se ne pronađe nova lokacija za stadion, obnova Poljuda nameće se kao razumna opcija. Riječ je o obnovi prema projektu arhitekta Nenada Fabijanića, uz strogi konzervatorski nadzor, čime bi se očuvala arhitektonska vrijednost, ali i omogućila prilagodba suvremenim potrebama.

Rušenje i gradnju novog stadiona na istoj lokaciji, zaključuje, ne smatra prihvatljivim rješenjem.