Magaš o izgradnji Poljuda: Radilo se od 6 ujutro do 10 navečer, a za krov zamalo nije bilo novca

Ovih dana neprestano se priča o kultnoj poljudskoj ljepotici u Splitu. Hoće li se rušiti ili neće, hoće li se obnavljati i rekonstruirati ili neće - sudbina ovog stadiona i dalje lebdi negdje u zraku.

Predstavljena je i studija izvodljivosti, a posljedično i četiri opcije za stadion Poljud. Najavljen je isto tako i referendum. Sve to uključilo je u polemike i rasprave brojne aktere, dok neki gledaju sa strane jer se ne žele miješati u ono što je 'osjetljivo', simbol grada Splita, a ujedno i zakonom zaštićeno kulturno dobro.

Onaj koji bi o tome imao najviše za reći, nažalost, više nije među nama. Dakako, riječ je o čovjeku koji je stvorio stadion Poljud, legendarnom Borisu Magašu. On je imao viziju i bio čovjek koji je 'disao' i 'živio' prostor oko sebe.

Upravo dok je Poljud u žiži zbivanja, HRT se odlučio prisjetiti razgovora s Magašem, koji je bio objavljen u prilogu emisije 'Portret: Boris Magaš' iz 2011. godine, u kojem je opisao kako je nastajao Poljud.

Najveće arhitektonsko djelo

Iako je Magaš izgradio velik broj zaista sjajnih, arhitektonski vrijednih djela, Poljud će zauvijek ostati njegov najveće djelo. Posebno je zanimljiva i priča o tome kako se na gradilištu živjelo, kako se kaže, 'od jutra do sutra'.

- U šest je auto dolazio po mene jer je u šest sve počinjalo, u deset navečer me auto vozio natrag, i tako svaki dan. Neprestano, jedino s pauzom za ručak. Tako se radio Poljud, ispričao je Magaš.

Govoreći o svojim počecima i radu u tadašnjim uvjetima, istaknuo je kako su mogućnosti bile ograničene i materijala često nije bilo, no unatoč tome trudili su se izvući maksimum iz onoga što su imali, jer su, kako je naglasio, živjeli arhitekturu i svaki im je projekt bio od 'životne važnosti'.

Stadion Poljud | Foto: screen shot Grad Split

Inspiracija antičkom Grčkom

Za poljudsku ljepoticu Boris Magaš inspiraciju je pronašao u antičkoj Grčkoj, promatrajući odnos čovjeka, sporta i prirode, ali i principe grčkog teatra, prostora savršene akustike i sklada s okolišem.

- Nađete se uz uvalu Kaštelanskog zaljeva i onda razmišljate o pojavi sporta, kad gledate onog Grka što briše prašinu na borilištu dok baca svoj disk, kad živi onako kako su oni živjeli, goli, bacajući, igrajući i dišući taj zrak i taj odnos prema prirodi, prisjetio se Magaš u prilogu o inspiraciji za stadion.

Objasnio je kako mu je cilj bio stvoriti prostor koji neće biti odvojen od prirode, nego duboko s njom povezan.

- Razmišljao sam da moram stvoriti prostor gdje, kad sam na terenu, bez obzira na to što igram, moram znati da je Mosor u blizini, da mi je Marjan glava prostora u kojem dišem, moram osjetiti bor u neposrednoj blizini, rekao je.

U tom promišljanju ključnu ulogu imao je grčki teatar.

- Ako razmišljam što je svijet i povijest najbolje dala u smislu gledatelja, to je grčki teatar. U njemu se u zadnjem redu čuje kako je novčić pao u sredini, u njemu je sve usredotočeno i savršeno funkcionira, objasnio je Magaš.

Dodao je kako je upravo taj princip grčkog teatra prenio i na Poljud, oblikujući stadion tako da igrač i gledatelj ostanu u stalnom kontaktu s prirodom. Objasnio je da zato krov nije smio biti zatvoren, nego prozračan, kako bi se iz unutrašnjosti stadiona vidjeli nebo, oblaci i Marjan.

Posebno je naglasio važnost odnosa unutarnjeg i vanjskog prostora, ističući kako stadion mora komunicirati s okolinom. Priznao je da je najveći izazov u tom konceptu bila bura, no unatoč tome odlučio je zadržati otvorenost, jer je taj odnos s prirodom smatrao važnijim od potpunog zatvaranja konstrukcije.

Kako se gradio stadion Poljud | Foto: HRT, YouTube screenshot

Školjka i plitica

U oblikovanju Poljuda Magaš je spojio dvije snažne ideje - školjku i pliticu, koje su definirale i njegovu estetiku i konstrukciju.

- Slažem dva grčka teatra, radim sredinu s prozračnim krovom i konstrukciju koja će lebditi, bez stupova, kao školjka, objasnio je. Motiv školjke prirodno se nadovezao na blizinu mora i dao stadionu njegov prepoznatljiv identitet.

Posebno je naglasio da plitica za njega nije bila samo oblik, nego i princip gradnje, odnosno ideal samonosivosti i čistoće prostora, gdje konstrukcija funkcionira bez dodatnih oslonaca.

Govoreći o terenu na kojem se stadion gradio, istaknuo je kako je projekt prilagodio prirodnim uvjetima. Iskoristio je postojeći pad terena kako bi oblik izronio iz prostora, čime je postigao prirodan odnos s pejzažom i izbjegao potrebu za klasičnim konstrukcijskim rješenjima poput stupova.

Dodao je kako je cijeli projekt nastajao u dijalogu s prostorom

- Mi smo gledali kako ta plitica u prostoru leži, kako treba biti oblikovana, kako smo ovdje iskopali brdo, a ondje ga nasipali, i dobili jednu priču koja je organski srasla s pejzažom, ali na jednostavan i čist način, ispričao je.

Stadion Poljud | Foto: screen shot Grad Split

Stadion koji 'lebdi' i krov od leksana

Jedan od najzahtjevnijih dijelova projekta bio je prozračni krov, koji je u početku izazivao sumnje.

- Pitali su može li to stajati, može li biti svjetlo. Rekli su da može, to je dio valjka, poput limunove kriške, potpuno pravilan geometrijski, ali ga ne nosi nijedan stup, prisjetio se Magaš.

Međutim, ozbiljan problem pojavio se kada se, zbog financijskih ograničenja, razmatrala ugradnja običnog lima za krov. Kako je istaknuo, takvo rješenje potpuno bi narušilo ideju stadiona, zbog čega je na tu mogućnost reagirao vrlo oštro, smatrajući je neprihvatljivom. No, spas je onda došao kroz novu tehnologiju.

- Dogodila se sretna okolnost, leksan se upravo pojavio na tržištu, Amerikanci su mogli ući dumpingom u Europu i mi smo ga dobili jeftino. Ja sam prilagodio projekt tim pločama, Slovenci su preuzeli realizaciju i dobili smo prozračni krov, objasnio je Magaš.

Zahvaljujući inspiraciji grčkim teatrom, akustika Poljuda pokazala se iznimnom, što je, kako je istaknuo arhitekt, bilo i očekivano s obzirom na takav koncept oblikovanja prostora.

Naglasio je da se kvaliteta akustike posebno osjeti u atmosferi na stadionu, gdje navijanje ima specifičan karakter. Umjesto klasičnih uzvika, često se stvara jedinstven, kontinuiran huk koji ispunjava cijeli prostor. Zvuk se pritom prenosi i reflektira između tribina, te se stapa u jednu cjelinu i stvara snažan, zajednički doživljaj.

Stadion Poljud | Foto: screen shot Grad Split

Izgradio Poljud, preživio operaciju pa sagradio brod

Za kraj je naglasi kako je utjecaj Poljuda izašao daleko izvan granica Hrvatske. Njegovi koncepti i rješenja prepoznali su se i u drugim dijelovima svijeta. Spomenuo je kako postoje i vjerne kopije, ali i niz stadiona koji su 'posudili' slične ideje, poput stadiona u Aziji i Italiji.

Nakon završetka ovog velikog projekta, praktički se povukao iz javnosti.

- Završio sam stadion, otišao na operaciju žučnog mjehura, a onda sam sebi radio brod, na kojem sam plovio do kraja života, ispričao je.

Unatoč brojnim priznanjima, Magaš nikada nije težio javnoj afirmaciji niti izlaganju svojih radova. Istaknuo je kako je čak odbio i veliku nagradu Zagrebačkog salona koja je uključivala organizaciju izložbe, jer ga takav oblik promocije nije zanimao.

Na kraju je svoju životnu i profesionalnu filozofiju sveo na jednostavan princip - najvažnije mu je bilo korektno obaviti svoj posao, bez potrebe za isticanjem...