Putovanje vlakom ne izgleda isto za sve: 'Kretanje i samostalnost na putu moje je ljudsko pravo'

Od stanica na kojima nema sadržaja, preuskih perona, neprilagođenih WC-a do dizala za spuštanje s, odnosno uspona na peron, osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti susreću se s nizom izazova kod putovanja vlakom. Situacija se s vremenom mijenja, a 'manjkavosti' nisu samo u Hrvatskoj već svugdje - jedino je pitanje u kolikoj mjeri i koje vrste. Ipak, mjesta za napredak uvijek ima, priča Nevena Zubčić iz Hrvatskog saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom (SUMSI).

- Jednom kad sam išla u Ljubljanu, djelatnica u vlaku rekla je da sam izašla, iako samostalno nisam s kolicima mogla tako brzo izaći iz vagona i 'nestati' s perona. Vlak je nastavio, skoro do Austrije gdje sam konačno mogla izaći i čekati vlak za Ljubljanu, Nevena izdvaja tek jednu u nizu neugodnih situacija s kojima se susrela kao putnica s invaliditetom u motornim kolicima teškima, kako kaže, oko 80 kilograma.

'Sad se vozim možda jednom mjesečno'

Zbog toga, nije joj jednostavno, ali ni sigurno prelaziti prugu gdje nema izgrađenog prijelaza, ulaziti i izlaziti iz pothodnika, ali ni izlaziti iz vlaka na peron i obratno. Više je razloga zbog kojih Nevena vlakom više ne putuje svakodnevno. Kaže, taj oblik prijevoza odabire otprilike jednom mjesečno - jer, svako novo putovanje iziskuje novu pripremu, planiranje.

Hoće li sve proći kako treba, hoće li vlak biti niskopodni ili 'stari', a ako je stariji model, hoće li biti rampe za ulazak u, odnosno za izlaz iz vlaka tek su neka od pitanja koja si postavlja. Kad su na pruzi pak građevinski radovi, sugovornica izbjegava vožnju zbog zamjenskog prijevoza, jer nije sigurna kako bi izgledao ulazak u autobus. Iz iskustva u Hrvatskoj, ali i šire zna - rješenja se pronađu, no pitanje je koliko će na njih čekati, u kojim uvjetima te kako će reagirati prolaznici i djelatnici, odnosno koliko će brzo naići na pomoć.

- Uz sve 'peripetije' na koje moram misliti, više mi se niti ne da. Na primjer, dođem na stanicu, kupujem kartu, a blagajnica me ni ne pita treba li mi što od daljnjih koraka. Zatim moram otići do prometnog ureda gdje znaju reći - ne treba vam rampa, nalazi se u vlaku. Potom prolaziš pred vlakom 'gore-dolje' dok netko ne uoči da trebaš pomoć, opisuje Nevena neke od izazova s kojima se susreće kad putuje vlakom.

Nije tako samo na željeznici

Naravno, ovi slučajevi nisu izolirani na željeznicu. Na slične probleme, kao što su neopremljene stanice, manjak sadržaja, stara prijevozna sredstva u koja ne može ući bez pomoći, odnosno preko dodatne rampe, situacije su na koje Nevena nailazi i u vožnji tramvajem. Posebice kad se govori o starim zagrebačkim tramvajima koji su, kaže, gotovo u potpunosti nepristupačni.

Dodaje da su autobusi ipak niskopodni pa u većini slučajeva imaju ugrađenu rampu koju vozač treba otvoriti, što je najjednostavniji scenarij. No, u razgovoru je fokus željeznica s  s kojom je Nevena dobro upoznata. Još jedna otegotna okolnost zna joj biti odabir perona, budući da nije svaki podjednako dostupan.

- Nadaš se da netko stoji na 'četvorci', 'petici', ili na drugim 'boljim' peronima za koje ne moraš prolaziti prugu. Nije ti baš svejedno ako moraš preko pruge. Moraš prelaziti daske koje su nekad praktički nikakve, a još ti kotači upadaju. Peroni ionako znaju biti grbavi da ne možeš po njima svojom brzinom. Kad napokon dođeš do vlaka, nekada se i tamo muče jer ne znaju otvoriti rampu. Takve situacije budu frustrirajuće, ističe.

Nevena Zubčić ispričala je kako joj je putovati vlakom | foto: Privatna arhiva

Peroni često preuski, rad dizala upitan

S druge strane, kad već govori o ulasku u odnosno izlasku iz vlaka, Nevena se dotiče i izgleda te opremljenosti perona. Kako kaže, u pojedinim gradovima u Hrvatskoj, pa i u inozemstvu, preuski su, a posebno je nezgodno kada se treba spustiti dizalom koje ne radi.

- Znalo se dogoditi da dođem u Karlovac i peron je toliko uzak da ne mogu s rampe izaći ravno van, kako bi trebalo biti, već odmah trebam skrenuti lijevo ili desno. K tome, u jednom slučaju rampa nije imala mogućnost da se uklone bočne strane. Nije se znalo što ću i gdje. S druge strane, na stanici Karlovac centar, dogodilo se da je lift pokvaren zbog čega nisam mogla sići sa stanice, Nevena navodi još situacija s kojima se susrela u željezničkom prijevozu.

Baš stoga, slično kao i njezin kolega iz Saveza SUMSI, Roman Baštijan, s kojim smo razgovarali o problemu pristupačnosti pothodnika do stanica javnog prijevoza u Zagrebu, napominje da osobe s invaliditetom uglavnom preferiraju najjednostavnija i univerzalna rješenja. Bez puno 'žica' i bez velikih troškova održavanja. Za tehnološki složenija rješenja komentira - 'kad nestane struje smo nigdje'.

'Djelatnica je rekla da sam izašla, a nisam, išla sam skoro do Austrije'

Sve u svemu, umara ju istraživanje, pretraga stanica - kako izgledaju i što nude, a što ne -prije svakog puta. Ista su to pitanja bilo da je riječ o međugradskoj ili prekograničnoj trasi.

- Jednom kad sam išla za Ljubljanu jedna djelatnica je rekla da sam izašla iz vlaka, iako nisam, početak je već spomenutog neugodnog događaja.

Navodi da joj do danas nije jasno kako ju djelatnica nije vidjela, jer je u motornim kolicima. Kaže, nije mogla nestati.

- I da sam izašla iz vagona, nisam mogla nestati s perona. Putovala sam sama i nisam mogla nikoga dozvati. Isto tako, nisam znala priprema li mi se izlazak iz vlaka ili su me zaboravili. Zbog toga sam se morala voziti skoro do Austrije, jedna je od traumatičnijih 'crtica' iz kronika putovanja vlakom, uz onu kada su joj se, tik uz kolica, iznenada otvorila vrata vagona na što se prepala neće li izletjeti iz vlaka prije nego se uspije pomaknuti ili se vozilo zaustavi.

'Stanice su koma. Kad čekaš ne znaš što bi'

U situaciji kada je protivno svojoj volji Nevena 'prošla' Ljubljanu i nastavila dalje, prije povratka prešla je put skoro do granice s Austrijom. Kondukter u vlaku iskomunicirao je problem te je na udaljenoj stanici sugovornica čekala da stigne vlak za nazad. Izgubila je tako nekoliko sati jednodnevne posjete Ljubljani.

A dok bi provodila vrijeme na stanici, naša sugovornica je imala dosta vremena i primijetiti što to 'dobrog' stanice, točnije peroni nude, a što im manjka. Kako je zaključila, u Sloveniji je bolja opremljenost. Za primjer navodi kolodvor u Ljubljani, gdje se može odsjesti na toplome. Isto Zagrebu nedostaje.

- Stanice su koma. Doslovno koma. Kad čekaš vlak nekad ne znaš gdje bi. Problem je i skloniti se sa sunca i slično. Zagrebački kolodvor i nije nešto opremljen. Kad čekaš pola sata i nemaš sadržaja. A da ne govorim o pristupačnosti i opremljenosti WC-a. S druge strane, niskopodni vlakovi po tom su pitanju super. Uz to, imaju i ugrađenu rampu za ulaz, govori.

Stanice bi mogle biti bolje opisane

Nevena ponavlja da traži jednostavna i lako primjenjiva rješenja. Predlaže dobetoniravanje pojedinih preuskih stanica, ali i manje stvari, kao - da se pojednostavi komunikacija pred putovanje, da stanice budu bolje opisane, a po mogućnosti da uz opis budu i opisne fotografije.

- Mislim ok je to vidjeti i na GoogleMaps street view-u, ali stvarno mi se nekad ne proučava takve stvari. Uz to, treba nas uključiti u dogovore, ali i osvijestii da smo heterogena skupina. Neki putujemo motornim, drugi običnim kolicima, treći s dodatkom, četvrti sa širim motornim kolicima i tako dalje, naglašava sugovornica.

Promjena je  nabolje, ali ima mjesta za napredak

Uza sve rečeno, Nevena primjećuje promjenu i napredak. Dijalog postoji, ali ima mjesta za poboljšanje.

- Svakako ima pozitivnih primjera, ali i mjesta za dijalog. Što se ljudskog faktora tiče, voljela bih, na primjer, vidjeti da se djelatnici u vlakovima ne obraćaju isključivo pratnji, da ne ignoriraju naše potrebe i tome slično, napominje osvrčući se na primjere u kojima se unatoč tome što je putovala ona, znala biti 'nevidljiva' djelatnicima koji bi razgovarali isključivo s pratnjom.

Najzad, kaže, putovanje s pratnjom nije obveza, već njen odabir. Na kraju, ima pravo na samostalno kretanje, kao i svi drugi.

Niskopodni vlak | foto: HŽ Infrastruktura

Kolodvori koji imaju rampe

Nakon razgovora, iz HŽ Putničkog prijevoza primamo informacije na upit o prilagođenosti vlakova i željezničke infrastrukture osobama s invaliditetom te osobama smanjene pokretljivosti. Iz HŽ PP-a ističu da je u prometu trenutačno 70 niskopodnih vlakova koji su prilagođeni prijevozu osoba s invaliditetom. 

- Navedeni vlakovi imaju rampu za ulazak, odnosno izlazak osoba s invaliditetom, wc za osobe u invalidskim kolicima i prostor za invalidska kolica. Uz to HŽPP ima dva vagona za prijevoz osoba s invaliditetom, bez rampe, ističu što je spominjala i Nevena. 

Za ulazak osoba u invalidskim kolicima u vlakove koji nemaju rampu, napominju, u deset kolodvora postoji rampa - odnosno pokretna platforma koja je u vlasništvu HŽ Infrastrukture. Nalazi u kolodvorima Zagreb GK, Vinkovci, Osijek, Slavonski Brod, Koprivnica, Varaždin, Rijeka, Split, Split Predgrađe i Sisak, dodaju.

Kontinuirana edukacija i informiranje

Isto tako, napominju da HŽPP kontinuirano surađuje s pravobraniteljem za osobe s invaliditetom i udrugama osoba s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću. Razgovori se vode s ciljem shvaćanja specifičnih problema i za pronalazak mogućnosti da se poveća pristupačnost za, kako kažu, navedene kategorije putnika. 

Općenito, ističu, HŽPP u sklopu internog proučavanja kontinuirano provodi aktivnosti vezane uz podizanje svijesti izvršnih radnika kako bi se poboljšala kvaliteta pružanja usluga osobama s invaliditetom vezano za izazove komunikacije s osobama s invaliditetom s kojima se susreće osoblje HŽPP-a. 

Što se pak tiče zamjenskog prijevoza zbog radova ili drugih razloga, putnicima iz HŽPP-a preporučaju da se prije putovanja informiraju putem mrežne stranice ili mobilne aplikacije HŽPP. 

- U tim slučajevima nastoji se osigurati pomoć osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću kako bi im prijevoz bio omogućen i tijekom radova na pruzi. Postupak najave prijevoza isti je kao i kada voze vlakovi te se putnike obavještava o mogućnostima prijevoza dok traju radovi, navode.

Stiže još niskopodnih vlakova

Konačno, dodaju da od 1. siječnja 2026. godine temeljem zaključka Vlade RH osobe s invaliditetom, koje imaju nacionalnu iskaznicu za osobe s invaliditetom s oznakom mogućnosti putovanja vlakom, ostvaruju besplatan javni željeznički prijevoz na području Republike Hrvatske.

- Besplatan prijevoz ostvaruje se uz pametnu karticu HŽPP-a, a za izradu pametne kartice potrebno je popuniti zahtjev za izradu pametne kartice koji se može preuzeti i na blagajni ili online, nacionalna iskaznica za osobe s invaliditetom s oznakom mogućnosti putovanja vlakom, fotografija u boji veličine 3x3,5 centimetara i uplata iznosa od 2,65 eura za profil, odnosno godišnju kartu, pišu u odgovoru. 

Za kraj ističu i da HŽ Putnički prijevoz nastavlja s nabavom niskopodnih vlakova, kojima će putovanje, po ulasku u vlak u svakom slučaju biti ugodnije.