Gusto stlačena slama ima vatrootpornost, s glinenom žbukom i protupožarnim pločama sigurnost još veća

U Hrvatskoj se i dalje najviše koriste ‘mainstream’, to jest prilično tradicionalni materijali gradnje. Unatoč određenim nedostacima takvih materijala, građevinska industrija prihvatila ih je i priviknula se na prednosti, kao i na eventualne minuse. U struci, ali i kod šire javnosti postoji bojazan pred materijalima poput drva i slame, jer se smatra da su lako zapaljivi. Arhitektica Marina Zajec, stanarka i autorica prve kuće od slame u Hrvatskoj, u devetoj epizodi Bauštela.hr podcasta osvrnula se na strah loše požarne otpornosti materijala s kojima radi.

Ponašanje materijala za vrijeme požara velika je stvar koju se razmatra prilikom gradnje novih objekata. Neki imaju sami po sebi veću požarnu otpornost, a drugi manju. Drvo ima brojne prednosti poput kvalitete zraka u drvenoj gradnji, lakoće drva, manjeg zagađivanja u procesu obrade i tako dalje zbog čega postaje sve popularnije. Neki ipak podižu obrve kad se spomene vatrootpornost.

Stručnjakinja o gradnji slamom i drvom te autorica brojnih kuća od tih materijala, inače i sama stanarka jednog takvog objekta, arhitektica Marina Zajec osvrnula se na nagađanja. Prije svega, objasnila je, valja imati na umu kako gusto stlačena slama, na primjer, i bez ikakve zaštitne obloge ima određenu razinu izdržljivosti dođe li do požara. Tako, u slučaju da vatra dosegne panel gusto zbijene slame, isprva vatra zahvaća ugljenjeni sloj, što je slučaj i kod drva pa slama bez zaštite već ima 30-minutnu vatrootpornost.

S druge strane, koriste li se prilikom gradnje slamnatog objekta dodatne zaštite, otpornost postaje još veća i doseže uobičajeno vrijeme gorenja koje se traži kod materijala kako bi se osigurala mogućnost evakuacije građevine. S odgovarajućom zaštitom slamnatog panela, koja nije kompleksna za postavljanje, moguće je postići vatrootpornost do dva sata, ovisno o tome kako se zaštitni slojevi upotrijebe.

– Slama, isto kao i drvo, stvori taj ugljenjeni sloj prema izvoru vatre i zapravo vatra ne prolazi onda dublje u sredinu samog zida, već zapravo s oblogom glinene žbuke iznutra, ili eventualno nekakvih protupožarnih ploča, što isto nije ništa komplicirano, doseže se vatrootpornost znači od 60, 90, 120 minuta. Vjerujem da slušatelji i gledatelji možda ne znaju, ali, u principu, te minute o kojima govorimo, što se zahtijeva, to je nešto što, da, mora taj zid omogućiti da bi netko mogao pobjeći u tom nekom roku, da bi se mogao spasiti iz tog objekta, rekla je Zajec.

Zapratite nas na Facebooku, Instagramu, YouTubeu i Tik Toku te uskoro očekujte još ovakvih edukativnih podcasta i zanimljivog sadržaja s vašeg digitalnog glasa gradilišta. Cijelu epizodu Bauštela.hr podcasta u kojoj je gostovala arhitektica Marina Zajec pogledajte ovdje.