Kakav projekt u kanjonu Čikole! Arhitekti i bauštelci spremaju vrhunsku restauraciju

Nakon desetljeća propadanja i nedovršenih radova, stara drniška mlinica na rijeci Čikoli napokon će dočekati potpunu obnovu. Grad Drniš raspisao je javnu nabavu za završnu fazu projekta kojim će se sanirati podnožje i pod mlinice te ugraditi mlinovi i postrojenja, čime će ovaj povijesni objekt, za koji se pretpostavlja da je izgrađen još prije turskog doba, ponovno oživjeti u svom izvornom obliku. Riječ je o jednoj od najstarijih građevina tog tipa u čikolskom kanjonu, smještenoj oko 150 metara nizvodno od drniškog mosta, koja je desetljećima bila bez krova i u ruševnom stanju.

Nakon relativno mirnog toka Petrovim poljem rijeka Čikola kod Drniša ulazi u kanjon gdje stvara brzace odnosno dobiva pad što je bio osnovni uvjet za funkcioniranje mlinice koja je izgrađena oko 150 metara nizvodno od drniškog mosta, u čikolskom kanjonu na desnoj obali.

Prema nekim povijesnim izvorima moguće je da mlinica datira još iz predturskog vremena, ali čvrstog dokaza kada je točno sagrađena nema. Isto tako nema podataka ni od kada je izvan funkcije. Tek  jedna fotografija koja datira iz 1930 –ih godina svjedoči da je već tada zgrada mlinice bila ruinirana, bez krova.

Mlinica danas nije u funkciji, odnosno projekt obnove nikada nije završen zbog pomanjkanja financijskih sredstava. No, to će se uskoro promijeniti. Grad Drniš raspisao je javnu nabavu za zadnju etapu zanimljivog projekta koja će se provoditi u dva pravca. Radovi su podijeljeni u dvije faze. Prva obuhvaća sanaciju podnožja i poda mlinice, a druga postavljanje mlinova u prizemlju.

Arhitektonsko snimanje

Arhitektonsko snimanje cijelog objekta obavljeno je 2010. godine. Krovištu i stropu tada nije bilo ni traga a zidovi kata su na nekoliko mjesta bili urušeni. Postojali su tragovi svih otvora (vrata i prozora), kao i strehe i zabata. Prostori podnožja zgrade (tuneli, koturače) bili su zatrpani, a na podu prizemlja bio je sloj šute i kamena u visini približno do 70 centimetara.

Što se tiče uređaja za dovod vode za pogon mlinova jako je malo dostupnih podataka. Jedini povijesni traga je prikaz jaza na jednoj karti na kojoj je vidljivo da je prihvaćala vodu odmah iza mosta (nizvodno) i vodila je do mlinice. Dok je jedini materijalni trag nekoliko užljebina u kamenju (litici) na trasi jaže što ukazuje da je mogla biti drvena.

Do kuda se došlo

Na podlozi arhitektonske snimke izrađen je idejni projekt rekonstrukcije. Iza toga je izrađen i glavni odnosno izvedbeni projekt, a 2015./2016. izvršena je sama rekonstrukcija zgrade. Izvedene su tada i pristupne staze ka mlinici i to jednim krakom do utvrde Gradina, a drugim do mosta.

No, zbog pomanjkanja financijskih sredstava nije izvedena kompletna rekonstrukcija i sanacija građevine, odnosno nije rekonstruirano podnožje građevine – ‘koturače’.  Svodovi pet koturača su djelomično urušeni, a manjim dijelom oštećeni. Dok su pojedine, manje, partije zidova oslabljene. Na takvo zatečeno stanje na svodovima odnosno podu prizemlja postavljen je roštilj od drvenih greda na koji je pribijen daščani pod, a koji je povišen za petnaestak centimetara od originalnog kamenog poda.

Stanje i izgled izvornog poda mlinice za sad se pak ne može u potpunosti procijeniti jer je prekriven daščanim podom. Ono što se može vidjeti odozdo (iz koturača) na mjestima urušenih svodova, pod je od nepravilnog kamena s ravnom (priklesanom) gornjom stranom u nekoj vrsti morta oko dvadesetak centimetara iznad (tjemena) svoda. Kada se na početku radova sanacije svodovlja digne daščani pod, moći će se bolje vidjeti originalni pod mlinice i njegovo stanje.

Ugradnja mlinova i mlinskih postrojenja

Cilj projekta je u rekonstruiranoj zgradi stare mlinice ugraditi mlinove i mlinska postrojenja, te svu pripadajuću opremu koja čini mlinicu onim što ona jest. Sve to u okolnostima kada ne postoji nikakav podatak niti o vremenu do kada je mlinica bila u funkciji, a kamoli o izgledima mlinskih kućišta, mlinskih kamenova, koševa, podizača i sve one prateće ‘armature’ koja čini ugođaj mlinice.

Zaključeno je da se mlinice na Roškom slapu pa i Skradinskom buku kao prostorno najbliže mogu smatrati referentnim. No treba znati da su te mlinice bile u pogonu do 1970-ih godina pa su vremenom modernizirane, a naročito one koje su bile nacionalizirane. To se prvenstveno očitovalo u zamjeni drvenih elemenata metalnim – željezom.

Pet mlinova

Stara drniška mlinica imala je 5 mlinova, odnosno 5 koturača, 5 rupa u zidu za motke kojima se zaustavljala voda u ‘žlibama’. Od ponuđenih nekoliko varijanti izvedbe mlinova u idejnoj fazi projekta investitor je prihvatio izvedbu svih pet kućišta i tri mlina kako bi se ostvario puni dojam stare mlinice.

Zadnja dva kućišta (do stijene) bila bi prazna (bez mlinskih kamenova) a poslužit će kao prostor za muzejski postav (kao što je učinjeno u Šosterinoj mlinici na Roškom slapu). Kućišta odnosno pregrade između kućišta mlinova predlažu se izvesti od kamena (kameni zid) debljine oko 40 i visine oko 50 centimetara i to bez stražnjeg zaobljenja.

Mlinski kameni, poglavito gornji, bilo bi poželjno da budu stari (već korišteni), te sastavljeni od dijelova (isječaka) i stegnuti željeznim obručima kakvih je većina bila u prošlosti što je prethodno pokazano. Koševi za žitarice trebali bi biti ujednačenog oblika, te izrađeni od daske. Armatura koja drži koševe mora biti izrađena od pritesanih komada raspiolovljenog ili raščetverenog debla.

Sanacija podnožja i poda mlinice

Lice ziđa podnožja mlinice je prljavo (blatnjavo) pa prije potrebne sanacije ziđe treba isprati mlazom vode. Na čistom ziđu zatim će se rekonstruirati otpale partije. Kako je sav kamen urušenih dijelova građevine upotrjebljen z sanaciju mlinice 2015. godine za ovaj posao upotrijebit će se novi kamen, vapnenac, dimenzija sličnim onim postojećim, a kao vezivo vapneno- cementni mort.

Dio zida između 1. i 2. koturače će se srušiti i  ponovno nazidati uz djelomičnu upotrebu novog kamena u mortu. Urušeni svodovi će se potom rekonstruirati u obliku i na način kakvi su bili. Za ovaj posao koristit će se pločasti kamen debljine 5 do 10 centimetara,  visine oko 25 centimetara i slobodne širine s mortom uz prethodno izvedenu oplatu (remenate) podupiranja i razupiranja.

Na kraju 1. i 2. koturače, ispod mlinova, dio svodova u dužini 130 centimetara rekonstruirat će se povišenjem od oko 25 centimetara u odnosu na ostalo svodovlje, a prema sačuvanom uzorku u dužini oko 50 centimetara u prvoj koturači. Oštećene partije svoda bit će demontirane i ponovno ozidane.

Kad kompletni zidovi i svodovi budu rekonstruirani i sanirani obavit će se fugiranje mortom uz prethodno čišćenje postojećih, a propalih fuga. Ako se pokaže potreba deblji kameni zidovi, stražnji i onaj bočni do Čikole ojačat će se injektiranjem. Postojeći originalni pod prizemlja mlinice će se izravnati i popraviti, a dijelovi propalog poda izvesti na način kakav je i original.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.