Imamo popis 10 gradova gdje ljudi najviše umiru zbog nedostatka zelenih površina

U Španjolskoj je provedeno istraživanje u kojem je analizirano tisuću gradova diljem Europe i stotinjak tisuća ljudi nakon čega je potvrđeno kako bi Europa mogla prevenirati čak 43 tisuće smrti godišnje da prati propise Svjetske zdravstvene organizacije kad je u pitanju pristup zelenim površinama u gradovima.

Čak 62 posto građana Europske unije nema pristup parkovima, šumama i sličnim zelenim površinama veličine od oko pola hektara na udaljenosti od 300 metara od boravišta. Upravo su to preporučene vrijednosti. Institut za globalno zdravlje u Barceloni (ISGlobal) studiju je objavio u The Lancet Planetry Healthu i izveo neke zanimljive zaključke.

Zelene površine su povezane s pozitivnim učincima na zdravlje, a uključuju smanjenu mogućnost prerane smrti, duži životni vijek općenito, manje problema s mentalnim zdravljem, manje bolesti krvožilnog sustava, bolje kognitivne funkcije kod djece i sl. Uz to, zelene površine pomažu u smanjenju onečišćenja zraka, smanjuju temperaturu zraka kao i razinu buke u gradovima, a pružaju mogućnost građanima za sportske aktivnosti i druženja.

Istraživanje je pokazalo kako bi europski gradovi trebali urbanizirana područja pretvarati u zelene površine tako da grade ‘zelene vrtove’ na krovovima zgrada, da grade vertikalne vrtove, ozelene školske vrtove i dvorišta, sade drvorede na ulicama, grade parkove… Predlažu i da se velike prometnice maknu iz gradskih središta te preusmjere kako bi se oslobodio prostor za zelene površine.

Istraživanje je pokazalo kako je grad Brisel predvodnik kada je u pitanje smrtnost ljudi zbog nedostatka zelenih površina, a slijede ga Kopenhagen i Budimpešta. Nakon Pariza, Atene, Rige i Tallina dolaze Beč i London, a Bukurešt je na začelju kolone na desetom mjestu.

Cecil Konijnendijk koji se bavi urbanim šumarstvom nedavno je predložio 3-30-300 pravilo kojim objašnjava kako bi svaki građanin trebao vidjeti barem tri stabla s prozora iz svojeg doma, 30 posto površine svakog kvarta trebalo bi biti ”natkriveno” krošnjama stabala, a nitko ne bi trebao živjeti dalje od 300 metara do najbližeg parka ili druge zelene površine.

Osim toga, znanstvenici su utvrdili kako postojanje zelenih površina nije dovoljno i kako bi svaki čovjek trebao barem dva sata tjedno provesti u prirodi kako bi održali zdravlje i dobrobit.

Gradovi koji služe kao primjer kad su u pitanju zelene površine su Elche i Telde u Španjolskoj te Guimaraes u Portugalu. Niih slijede Perugia u Italiji i Cartagena u Španjolskoj te Walbrzych u Poljskoj koji je uz Rotherham jedini grad izvan mediteranskog pojasa na ovoj ljestvici. Tu se još našli i Coimbra (Portugal), Nicosia (Cipar) i Alicante u Španjolskoj.

Još neki od zaključaka istraživanja jesu kako bi sve zelene površine trebale biti dobro raspoređene po gradovima. Gradnjom nekoliko većih parkova stvaraju se drugi problemi  pa primjerice cijene nekretnina u tim područjima skaču u visine i stvaraju  razlike među stanovništvom jer oni s manjim primjerima automatski odlaze ”u manje zdrave” kvartove.

Cijelo istraživanje možete pronaći i na ovom linku.