Bauštelska reportaža: Zagrebački ljetnikovci, čuda arhitekture razbacana po cijelom gradu
Prije nekih 200 godina, najniži obronci Medvednice, poglavito oni bliži današnjem Donjem gradu u globalu su bili neizgrađeni. Na njima se sadila vinova loza i bralo voće. A onda, kako se bližilo ujedinjenje Gradeca i Kaptola u jedinstveni Zagreb, imućni su se dosjetili da im uz gradski stan za toplije dane treba i kuća na uzvišenom – okružena prirodom i s odličnim pogledom. Izgleda, top nekretnina nekad je bila isto što i danas. Na takvim lokacijama izgradili su si ladanjske kuće još poznate kao ljetnikovci. Tu su uživali u dobrom vremenu, okruženi zelenilom. Ove kuće postoje i danas i to na brojnim lokacijama u gradu, no u njima se, za razliku od nekada, živi cijele godine. Neke lokacije bile su nam poznate, a druge su nas baš iznenadile.
Zagrebački ljetnikovci građeni su na obroncima Medvednice | Foto: Bauštela.hr, Lelja Dobronić (screenshot)
Galerija 17 Fotografija
Otvori
Zamislite, u 19. smo stoljeću. Zagreb je znatno manje izgrađen nego što je danas, a najniži obronci Medvednice gotovo su pusti. Puno je vinograda i voćnjaka i ‘caruje’ priroda. Nakon razdoblja neutvrđenih dvoraca, na tim nižim obroncima, Zagreb dobiva njihovog nasljednika – ladanjske kuće, ili ljetnikovce. Grade ih imućni, po prilici sve do početka 20. stoljeća, da bi u njima proveli toplije dane.
Smješteni na uzvišenim lokacijama, često baš u vinogradima ili među voćem, nude maestralan pogled na grad. Znanstvenici danas pronalaze gotovo 100 lokacija zagrebačkih ljetnikovaca, no po ‘papirima’ ih je nešto manje – naime, kod se nekih izgubio trag s prošlosti pa službeno nisu zaštićeni tim posebnim statusom.
Ljetnikovac bez zaštite
Eva je stanovnica jednog takvog. Njena obiteljska kuća ljetnikovac je na Srebrnjaku. U znanstvenom radu M. Obada Šćitarocija i M. Meštrović, nalazi se na popisu ‘nepoznatih’ ljetnikovaca, otkrivenih tijekom istraživanja (istraživanje je objavljeno u 2014.). U toj, nekada ladanjskoj kući, odrasla je, a njena obitelj se ondje doselila prije 90-ak godina.
No, u procesu otkupa, priče o stanarskim pravima i administracije, kuća nije dobila ‘zaštitu’, a za nju – kaže Eva – danas postoji jedan negdje sačuvan ‘izvorni nacrt’. Prema pričama Evinog oca, ovaj ljetnikovac star je oko 150 godina, a sad prolazi kroz potresnu obnovu.
– Moj tata i njegova sestra rodili su se ovdje, i tu su živjeli s bakom i djedom, koji je poginuo kao radnik u Paromlinu. Nakon toga je baka ostala domaćica sa sedmoro djece i morala se snaći. Kad je doselila moja mama, pošto nije bilo kupaone, u kući je ugradila kadu u kuhinji i to je tek nedavno otišlo – u ovoj obnovi, prije nekoliko dana. A naša borba do prava za otkup dugo je trajala, ali smo uspjeli, a onda smo napravili osnovnu renovaciju jer je kuća bila u dosta lošem stanju. Većinom je kombinacija cigla-drvo, priča Eva o svom domu.
Nezaštićen ljetnikovac na Srebrnjaku trenutno prolazi kroz konstrukcijsku obnovu | Foto: Bauštela.hr
Po očevim pričama zna da je ovdje nekada, puno prije početka izgradnje Srebrnjaka i obližnjih naselja, iza ljetnikovca bilo lovište. Iza kuće su bili vinogradi, što potvrđuje činjenica da građevina ima vinski podrum, u kojemu je svojevremeno i Evin otac pravio vino. Iza kuće je nekada bila stara vrba i jezerce.
Regulacije brežuljkastih ulica
Slično je bilo i sa drugim ljetnikovcima koji su građeni u prirodi, s top pogledima. U istraživanju 2014. godine utvrđeno je 96 lokaliteta ljetnikovaca, te se piše da je gradnja prvih u Zagrebu zabilježena krajem 18. stoljeća. Do administrativnog ujedinjenja Gradeca i Kaptola u Grad Zagreb 1850. podignuto je šest ljetnikovaca i još dva u naredne četiri godine kad je izrađena prva detaljna karta grada.
– Gradnja ljetnikovaca ubrzava se nakon donošenja Građevnog reda 1857. i potresa 1880. godine. Donošenjem propisa za izgradnju zgrada na Josipovcu 1888. i završetkom Druge regulatorne osnove (1889.) počelo je razdoblje najintenzivnije gradnje zagrebačkih ljetnikovaca, pišu Meštrović i Šćitaroci.
Rasprostranjenost ljetnikovaca | Foto: Istraživanje M. Meštrović i M. Obad Šćitaroci, screenshot
Početkom 20. stoljeća čak se donose propisi za izgradnju ljetnikovačkih predjela Zagreba, te se izrađuje niz regulacija ulica na brežuljcima. Ulice u kojima su kroz prethodno stoljeće sagrađeni prekrasni ljetnikovci ipak su vrlo privlačne zbog povišenog položaja pa se ondje u prvoj polovici novog stoljeća grade sve više kuće za stanovanje, a manje ljetnikovci.
‘Ulica ljetnikovaca’
Izgradnja ljetnikovaca svrstana je u sedam razdoblja, onih građenih prije 1800., što je ukupno njih četiri, zatim onih građenih od početka 19. stoljeća do 1856. kada ih je nastalo sedam, pa na one građene do 1887. godine (njih 20). Značajan broj ljetnikovaca, čak 44, izgrađeno je pred sam kraj 19. stoljeća, od 1888. do 1900.. Zatim ih je u prvih 10 godina narednog stoljeća izgrađeno još devet, pa do 1936. deset, da bi se još dva izgradila nakon te godine. Zaštićenih ljetnikovaca na poznatim lokacijama u gradu danas je više od 50, no ima ih još – koji nisu zaštićeni.
Kad smo proteklih dana obilazili neke lokacije, vodili smo se rasprostranjenošću pa smo krenuli s Ulicom Ivana Gorana Kovačića gdje ih je najviše sačuvanih. Uistinu, uvjerili smo se, ta ulica koja vodi od Rokovog perivoja u smjeru sjevera, praktički je ulica ljetnikovaca. I, u njoj su ljetnikovci u velikom broju ne samo sačuvani, već i dobro održavani pa i obnovljeni.
Villa Lobmayer u Ulici Gorana Kovačića 23 | Foto: Lelja Dobronić (screenshot)
U toj ulici vidjeli smo neke stvarno raskošne ljetnikovce, između ostalog nekadašnju Villu Lobmayer na bivšem Josipovcu (danas na adresi Ul. Gorana Kovačića 23), koju u svom radu Zagrebački ljetnikovci druge polovice 20. stoljeća spominje Lelja Dobronić. ‘Lobmayerova villa utrla je put, na kom treba da graditelji na Josipovcu napreduju’, pronašla je Dobronić da se pisalo o toj kući.
No, u ulici ih je još puno, a mora se spomenuti ljetnikovac na broju 37 koji je 1890. gradio poduzetnik Erlich, te je u svoje doba bila ‘najveća tamošnja vila’, s dva prizemna krila i jednokatnom gradnjom u sredini. Inače, u toj ulici nalazi se još jedan, vrlo lijep, ali zapušten ljetnikovac koji će, nema sumnje, ubrzo pronaći svog kupca i obnovitelja. Na fotografiji ćete ga prepoznati po veseloj žutoj fasadi.
Idejni tvorci
Nekoliko je poznatih autora, odnosno idejnih tvoraca ovakvih kuća u Zagrebu. Najviše zagrebačkih ljetnikovaca na poznatim lokacijama potpisuje Kuno Weidmann koji ih je uz javne zgrade i kuće privatnih naručitelja projektirao od početka svog rada. Primjerice, između 1982. i 1896. projektirao je objekt u Jurjevskoj 27, onaj na Gornjem Prekrižju 75. Projektirao je i tri vile na nekadašnjem Josipovcu (danas Ulica Gorana Kovačića, no jedna danas više ne postoji, a jedna je dograđena i izmijenjena). Značajan mu je i ljetnikovac Stjepana Miletića u Jurjevskoj 29.
Ulica Ivana Gorana Kovačića | Foto: Bauštela.hr
Još jednu grupu, osam poznatih ljetnikovaca, osmislili su i izgradili ili dogradili arhitekti i graditelji Hönigsberg i Deutsch. Dok su ‘u gradu’ podizali pretežito neorenesansne građevine, ljetnikovci ovog dvojca išli su u drugom pravcu. Tako je Hönigsberg s ljetnikovcem u Gorana Kovačića 33 i kod nadogradnje prizemnice na adresi Tuškanac 36 imitirao srednjovjekovni burg, kuću punu romantičkog ugođaja, kako piše Dobronić. Kod obje dominira toranj s visokom šiljatom kapom, a upravo ovu karakteristiku vidjeli smo kod nekoliko ljetnikovaca u toj ulici, kod jednog na Srebrnjaku i na jednom koji smo posebno zapazili na Bukovačkoj cesti.
Nešto kasnije, s Deutschom je gradio vilu na Tuškancu 56, kojoj je prigradio ‘južni prizemni neobarokni trakt’. Dvojac je radio na još dosta gradnji i pregradnji. Ostali autori koje vrijedi spomenuti su i Gjuro Carnelutti kod kojeg je poznato šest ljetnikovaca koje je osmislio ili gradio, isto kao i Mijo Geher, dok je Janko Jambrišak poznat autor četiri zagrebačka ljetnikovca.
Ulica Ivana Gorana Kovačića | Foto: Bauštela.hr
Stilska obilježja i šetnja Bukovačkom
Općenito, ovaj tip gradnje prepoznatljiv je po nekoliko glavnih stilskih obilježja. Kako su u svom radu naveli Meštrović i Obad Šćitaroci, kod ljetnikovaca prevladavaju historicistička obilježja. Osim ljetnikovaca koji podsjećaju na srednjovjekovne ‘burgove’ iliti dvorce, gradi se i tip ‘stilizirane seljačke kuće’ ili pak ladanjske kuće.
Izgledom izražavaju ‘želju za slikovitošću i pružanjem ugođaja’, a zanimljivo je da se slične vile u to vrijeme grade i u drugim srednjoeuropskim gradovima. Mi smo obilazeći Ulicu Gorana Kovačića, Srebrnjak, Okrugljak, i Bukovačku cestu uočili koliko se obilježjima međusobno razlikuju.
No ipak, bilo ih je dosta jednostavno izdvojiti u odnosu na ostalu gradnju jer svaki ima nešto specifično što nikako ne pripada novijoj gradnji. Razlikovali smo one s više drvenih detalja od onih koji se ističu tornjevima, opet od onih jednostavnijih, bez previše sitnih detalja. U odnosu na Ulicu Ivana Gorana Kovačića, ljetnikovci na Bukovačkoj su, iako brojni, bili znatno lošije očuvani, a baš ondje uočili smo jedan s posebno zanimljivim tornjem, ukrašenim sa šarenim staklenim prozorima i jedinstvenim krovom.
Ljetnikovac na Bukovačkoj cesti | Foto: Bauštela.hr
Pronašli smo da Dobronić u svom djelu spominje baš taj ljetnikovac, na Bukovačkoj cesti 195. Od ceste ga dijeli obrasla ograda, no fotografija iz starijeg doba u njenom djelu prikazuje ga s druge strane – karakteristično – kroz redove vinove loze odakle izgleda kao kuća iz gotičke bajke. Dobronić ga opisuje kao jednokatni ljetnikovac velikih dimenzija kojim sa sjeverne strane dominira toranj, koji si je za toplije dane podigao arhitekt Janko Holjac.
U 1950-ima, kad je Dobronić pripremala svoje djelo, djelomično su na ovom ljetnikovcu bili sačuvani ornamenti u žbuki i slikani, a i zglob žlijeva u obliku ljudske glave. Prigradnjom i dogradnjom mansarde, piše, vila je znatno povećana i izmijenjena.
Ljetnikovac na Bukovačkoj cesti | Foto: Lelja Dobronić (screenshot)
Obnova nezaštićenog ljetnikovca
Na Srebrnjaku je isto jedan ljetnikovac s tornjem, a prošli smo i pored jednog koji je ‘odskače’ toliko u ulici jer je, vjerojatno, rekonstrukcijom, takoreći, prilagođen okolini; ali i onaj sugovornice s početka teksta koji je upravo u rekonstrukciji. Budući da je, kako nam je Eva ispričala, ozbiljno oštećen u potresu, bilo je nužno raditi konstrukcijsku obnovu, na koju se u posljednjem pozivu uspješno prijavila, no radovi su krenuli dvije i pol godine kasnije i još traju.
– Potres nas je baš zeznuo i to zbog jednog dijela koji je prije, izgleda, bio veranda. Moji to nisu znali jer je bio zazidan prije nego su oni uselili u kuću. Još ranije smo mijenjali prozore, no u dugu onih starih, a sad, u konstrukcijskoj obnovi morali smo rušiti ovaj zazidani dio nekadašnje verande da bi se izgradio novi. Otkrili smo i da je pola podruma kamen, a sad kuću koja je i pukla na jednom dijelu, ojačavamo. Morat ćemo ju dosta ojačati čeličnim šipkama i betonskim stupovima. Ojačavat ćemo i kat i strop, odnosno raditi zatege. Ima stvarno jako puno posla, no radnici su odlični, kaže Eva.
Nezaštićen ljetnikovac na Srebrnjaku trenutno prolazi kroz konstrukcijsku obnovu | Foto: Bauštela.hr
Čeka ju završetak konstrukcijske obnove na koju je uistinu dugo čekala, no oko cjelovite obnove, kaže, vjerojatno će se morati snaći sama. Nije problem zaštita kuće, jer se ona, već smo spomenuli, ‘zagubila’ nekad davno u razdoblju otkupa, a ionako Eva namjerava na kući sačuvati drvene elemente po kojima se ona i prije potresa isticala.
Najveći problem je financiranje budući da je, otkad je dobila sredstva za obnovu, novac ‘pojela’ inflacija. Bi li bilo drugačije da je ljetnikovac i dalje u spisima zabilježen pa, sukladno povijesnom arhitektonskom značaju, i zaštićen, priča bi možda bila drugačija i za njeno graditeljsko blago u lijepoj, ali danas već debelo preizgrađenoj ulici iznad Kvatrića. Ostale bauštelske reportaže pronađite ovdje.
