Kuća Nodi, remek-djelo dogradnje koje pazeći na odnos prostora i parcele čuva ono što je važno

Više nego zanimljivom dogradnjom autorskog dvojca Nikole Fabijanića i Jure Glasinovića vrlo obična kuća u Ivanić-Gradu postaje obogaćena arhitektonskim remek-djelom. Smještena uzduž postojećeg objekta, dogradnja je izduženog oblika i u potpunosti ostaklena s trijemom koji djeluje kao prirodni ‘produžetak’ kroz staklo vidljivih dnevnih prostorija. Uz sjeverni rub čestice, dodatak izložen južnom osunčanju zamišljen je za oca i kćer, a dok su arhitekti najviše ponosni na suodnos unutrašnjosti i parcele, općeniti uspjeh projekta potvrđen je nagradom za najbolju stambenu arhitekturu za 2023. godinu.

Kuća Nodi arhitektonski je osmišljena dogradnja koja je obogatila jedan životni prostor. Smještena u ‘rubne uvjete’ nevelike parcele u Ivanić-Gradu, odnosno između postojeće kuće i susjedne izgradnje, djelo je autorskog dvojca Nikole Fabijanića i Jure Glasinovića. Smještena u ‘rubne uvjete’ parcele, dodatak je izduženog oblika osmišljen za oca i kćer.

Uz sjeverni rub čestice smještena je sasvim nova prizemnica izložena južnom osunčanju, dok je najvažniji element rada rekreacija od ranije iščezle tipologije dvorišta koje uokviruju stanovanje i susjedi. Uspješnost ideje ovog zanimljivog stambenog prostora potvrđeno je nagradom Drago Galić za najuspješnije ostvarenje stambene arhitekture za 2023. godinu.

Odnos parcele i stambenog prostora

– Ono što mi smatramo i što se u ovoj kući definitivno vidi je da za nas obiteljska kuća treba imati jako dobar odnos s parcelom i s terenom. To je nešto što nam je definitivno vrlo bitno i kod ove kuće i kod adaptiranja obiteljske stambene arhitekture. Ti odnosi mogu biti različiti – nema jednog odgovora, ali taj odnos je jako bitan i mislim da je mnogim kućama u Hrvatskoj nadostatak takvog odnosa uglavnom najčešća mana, slažu se idejni tvorci ovog iznimnog obiteljskog projekta.

Upravo njihove riječi potvrđuje izgled samog zdanja koje niče nasuprot općepoznatim i prihvaćenim postulatima stanogradnje. Baš kod ove kuće zanimljivo je što dokazuje kako se kvaliteta ne nalazi u broju kvadrata ili veličini opsega, kao ni u sredstvima uloženim u neki projekt jer stvara nešto dostupno, a opet šarmantno i vrlo vrijedno. Ugodno stanovanje postaje primarni cilj koji autori vješto realiziraju.

Izvedba i funkcija dogradnje

Dogradnja je izvedena na način da se u kuću ulazi kroz ostakljeni zabat artikuliran u poprečnom presjeku malih dimenzija, koje su međusobno vrlo heterogene. Podjelom u tri dijela raščlanjuje se na potezu na kojemu je prema susjedu okrenut niz dnevnih prostorija. Trijem usmjeren prema vrtu iza ostakljenja djeluje kao da se nastavlja iz unutrašnjosti, možda ponajviše zbog drvene klupe koja se s unutarnje i vanjske strane proteže cijelom dužinom prozora.

– Gradacija od čvrstog i tamnog prema levitirajućem i otvorenom dodatno je naglašena tvarnošću gradbenih elemenata. Servisi, stiješnjeni na minimalne utilitarne dimenzije između dvaju usporednih zidova i betonske kape, ustupaju svoju visinu sjevernoj orijentaciji kuće i poprečnom provjetravanju. Postaju oslonac mjernoj skali krovnih drvenih nosača koji, iako dilatirani od oplošja, drže na okupu staklenom cezurom odvojene zidnu i krovnu plohu, baš kao što to čini i klupa, koja poput drvenog klina povezuje podnu plohu kuće i trijema s fiksnim ostakljenjem pročelja. Dva drvena elementa koja ne dopuštaju kući da se „razleti“ evociraju dojam što nas vraća na misao o kući kao skloništu, minimalno zaštićenom od vanjskih utjecaja. Umnažanjem presjeka stvara se iluzija da kući nema kraja; pred nama se rastvara dom koji ne umanjuje svojeg stanara, pojašnjava opis projekta Ane Boljar.

Više o kultnim zagrebačkim dvorištima, neizostavnom elementu stare gornjogradske arhitekture, koja su ove godine proslavljena deseto ljeto zaredom pročitajte ovdje.