Pričali smo s nadzornim inženjerom Poljuda: 'Stadion se može sanirati, a Nijemci su spremni'

Sudbina Poljuda postala je svojevrsno 'hamletovsko pitanje', a neki bi rekli, 'ne daj Bože', i poput onog 'istočnog pitanja' o 'bolesniku s Bospora'. Oni koji zagovaraju rušenje Poljuda predstavili su četiri moguće opcije njegove budućnosti, među kojima je 'najglasnija' izgradnja novog stadiona na istoj lokaciji. Taj projekt procjenjuje se na 461,7 milijuna eura i uključuje izgradnju kampa i akademije u Stobreču.

No jedno je sigurno, posljednjih tjedana ime stadiona Poljud poprilično se 'prostituira'. Pritom ne mislimo na ljude koji su sudjelovali u projektu njegove izgradnje, a koji su, 'Bogu hvala', još uvijek živi i imaju štošta za reći. Magaševom remek-djelu divi se čitav svijet, ali bi se taj isti svijet mogao i smijati kada bi se ovako arhitektonski vrijedan objekt, ujedno i zaštićeno kulturno dobro, srušio.

Rekonstrukcija ili samo sanacija?

Zanimljiva je situacija u kojoj Ante Mihanović, jedan od projektanata Poljuda, tvrdi da rekonstrukcija nije moguća. Kako kaže, zamor materijala, uzrokovan vjetrom, zahvatio je mnoge dijelove čelične konstrukcije. Armiranobetonski stupovi, ukupno njih osam, nalaze se na rubu zamora.

No je li to baš tako? Uostalom, već smo ranije pisali zašto bi bilo idealno rekonstruirati stadion Poljud, iako smo tada tek 'zagrebali površinu' problema i mogućih rješenja.

S druge strane, postoji i značajan broj stručnjaka koji smatraju da je rekonstrukcija itekako moguća. Jedan od njih je profesor emeritus, građevinski inženjer i stručnjak za sigurnost metalnih i drvenih konstrukcija Bernardin Peroš.

Stadion Poljud | foto: screen shot Grad Split / Sanacija gradskog stadiona Poljud - Tehnička dokumentacija i digitalne podloge

Struka koja poznaje Poljud iznutra

Teško je pronaći boljeg sugovornika od gospodina Peroša. Riječ je o čovjeku dugogodišnjeg iskustva i, što je najvažnije, meritornoj osobi za probleme na čeličnoj krovnoj konstrukciji sustava MERO. On je, naime, zajedno s kolegom Borisom Androićem, bio odgovorni i nadzorni inženjer pri gradnji krovišta stadiona.

- Nakon izgradnje, slijedećih 25 godina bio sam uključen u monitoring tih konstrukcija i to kako njihova ponašanja u vremenu, tako i utjecaja korozije na elemente konstrukcije. Nakon 20 godina uporabe stadiona istekao je rok za kvalitetu AKZ sustava, a isto tako i za pokrov leksanom, ispričao nam je Peroš.

Dodao je i kako su sve ove aktivnosti i zaključci putem pojedinih elaborata dostavljeni Gradu Splitu. Međutim, na ta upozorenja nije bilo konkretnih reakcija, kao ni na višegodišnja javna ukazivanja na stanje konstrukcije kroz medije 2021., 2022. i 2023. godine. Posebno na upozorenje 2021. godine, kada se primijetilo da je pukao vijak na spoju štapa i MERO kugle.

- Danas smo zatečeni novim stanjem degradacije, kako betonskih tako i čeličnih konstrukcija, a koje je posebno naglašeno nakon olujnog vremena u srpnju 2025. godine, dodao je.

stadion Poljud | Foto: Wikimedia Commons

Nemar kao ključni problem

Peroš jasno ističe kako je današnje stanje posljedica dugogodišnjeg neodržavanja.

- Danas imamo stanje u kojem se može govoriti o ozbiljnim posljedicama kontinuiranog nemara od strane investitora, odnosno Grada Splita. Problemi koji su bili prepoznati i dokumentirani godinama nisu sustavno rješavani, što je dovelo do današnje razine degradacije konstrukcije, rekao je.

Upitali smo ga i o čestoj tvrdnji da obnova zapravo znači samo 'produženje životnog vijeka' građevine.

- Ovdje nije riječ o produženju 'životnog vijeka' građevine, već o potrebnoj sanaciji sukladno pravilima struke, kako bi građevina ispunila svoj životni vijek od predviđenih 100 godina. Govorimo o pouzdanosti i sigurnosti nosivih konstrukcija stadiona u vremenu, ispričao nam je Peroš.

Kako kaže, propusti u održavanju tijekom proteklih 47 godina sada dolaze na naplatu. No to ne znači da je stadion za otpis.

stanje stadiona Poljud | Foto: Hajduk.hr

Sanacija i rekonstrukcija kao realne i stručne opcije

Prema njegovim riječima, armiranobetonske konstrukcije tribina, pristupnih mostova, nasipa i pratećih objekata danas jesu degradirane, ali u mjeri koja omogućuje njihovu sanaciju.

- Sve navedene armiranobetonske konstrukcije danas su degradirane u obimu da se mogu bez problema sanirati, a što potvrđuju mjerenja sila u kablovima prstena, gdje su izmjerena zanemariva popuštanja, objasnio nam je sugovornik.

S druge strane, stanje čelične krovne konstrukcije sustava MERO treba precizno utvrditi. To bi, kako kaže, trebao napraviti tim stručnjaka predvođen predstavnicima istoimene njemačke tvrtke - nositelja tehnologije i projekta krovišta stadiona.

Oni su, izgleda, iskazali veliki interes za ovu problematiku. Ipak je to njima referenca za ponašanje i gradnju MERO sustava. Poslali smo im i upit, ali još uvijek čekamo odgovor.

stanje stadiona Poljud | Foto: Hajduk.hr

Arhitektonsko i inženjersko čudo

Inače, krovište stadiona Poljud bilo je prva lučna konstrukcija raspona 200 metara sustava MERO. Stadion se, osim po arhitektonskoj koncepciji, izdvaja i jedinstvenom krovnom konstrukcijom težine 680 tona i površine 18.000 kvadrata.

Raspon krova od 206 metara čini ga najvećim takvim sustavom u svijetu, dok je njegov sferni oblik bio pionirsko rješenje u trenutku izvedbe. Poprečna dužina iznosi 44 metra, a najviša točka krova nad terenom doseže 36,7 metara.

U konstrukciju je ugrađeno 20.000 kvadrata leksana, 12.384 čelična štapa i 3.525 čvornih kugli. Transparentni pokrov upija do 70 posto ultraljubičastih zraka i time sprječava prekomjerno zagrijavanje zraka pod krovom. Reflektori rasvjete smješteni su unutar konstrukcije i omogućuju ujednačenu osvijetljenost terena.

stadion Poljud | Foto: Wikimedia Commons

Mogućnosti nadogradnje, a ne rušenja

Uz sve to, Peroš ističe i dodatne mogućnosti unapređenja stadiona.

- Moguće je postavljanje teleskopskih tribina na atletskoj stazi i time povećati broj sjedećih mjesta za desetak tisuća, rekao je.

Takve mogućnosti razmatrali su i arhitekti kroz svoje studije. Neki su definirali nove sadržaje i prostorne potencijale unutar postojećeg, saniranog stadiona (Nenad Fabijanić, Damir Rako), a arhitekt Fabijanić uskoro bi trebao predstaviti svoja rješenja javnosti. Riječ je o vrhunskom stručnjaku, dobitniku brojnih prestižnih arhitektonskih nagrada te, u konačnici, i osobi koja drži autorska prava na Poljud.

I za kraj nam je još jednom, u nekoliko rečenica, pojasnio srž problema i, kako kaže, rekao istinu – jer istina oslobađa.

- Problem je stanje nosivih konstrukcija stadiona, a to je domena isključivo građevinara. Arhitekti, konzervatori, sociolozi i drugi mogu biti samo savjetnici. Riječ je o goloj građevinskoj struci, no upravo te struke ima najmanje, izuzev nekih paušalnih ocjena profesora Mihanovića. Glavnu riječ danima, u ime struke, vodi politika i politikanstvo. Tako je i ministrica kulture osnovala Vijeće za kulturna dobra, sa zadaćom da da ocjenu potrebe zaštite stadiona Poljud kao kulturnog dobra. Činjenica je da u tom vijeću postoji samo jedan građevinar, koji je stadion Poljud vjerojatno vidio tek kada je bio na nekoj utakmici.

Bilo kako bilo, jasno je i pticama na grani da rušenje nije jedina opcija. Ono što najviše zabrinjava jest činjenica da su se u nekim glavama kao jedine opcije godinama nudile - prvo nemar, a potom rušenje.

A između te dvije krajnosti očito postoji i treći put, onaj koji uključuje struku, odgovornost i očuvanje jednog od najvrjednijih sportskih arhitektonskih djela 20. stoljeća.