Budući zagrebački stadioni: Šest projekata koje bismo uskoro mogli vidjeti

Otkako su Vlada i Grad Zagreb najavili izgradnju novih stadiona, intenzivirale su se aktivnosti vezane uz pripremu projektne dokumentacije. U svega dvije godine vidjeli smo čak četiri projekta budućih zagrebačkih stadiona. Ipak, ‘hype’ oko izgradnje stadiona je bio s vremena na vrijeme prisutan i ranije, što je iznjedrilo dva vrlo pamtljiva projekta za koja nije nemoguće da će se ponovno naći na stolu gradskih vlasti.

Potrebe ljudi se s vremenom mijenjaju, a time se mijenja i oblikovanje prostorima u životnim sredinama. Gradovi bi se trebali razvijati planski i u skladu s ljudskim potrebama. Objekti različitih institucija trebali bi biti održivi, inovativni i nuditi nove sadržaje. Ista stvar je i sa stadionima.

U Zagrebu je, kao što smo već pisali, 13 stadiona. No, nijedan od njih ne zadovoljava suvremene zahtjeve sportaša, pratećeg osoblja i publike. Iako se u posljednjih desetak godina govorilo o brojnim projektima, neki od njih su blizu opipljive realizacije.

Nakon što smo proučili povijest i sadašnjost zagrebačkih stadiona, vrijeme je da se okrenemo budućnosti i predstavimo četiri projekta o kojima se pričalo u protekle dvije godine te još dva koja su ostala u kolektivnoj memoriji stanovnika metropole, navijača i pratitelja gradskih zbivanja.

Novi Maksimir

Otkako je stala rekonstrukcija stadiona Maksimir, gradske vlasti, oporba, brojni sportski dužnosnici i interesne skupine razglabaju o tome što učiniti s njim. Potres 2020. godine učinio je istočnu tribinu neupotrebljivom, dok je južna uz konstrukcijska ojačanja u upotrebi, ali smanjenog kapaciteta.

Jasno je da se Maksimir, ovakav kakav jest, treba srušiti. No, što će doći umjesto njega i koliko će to koštati? Arhitekt Otto Barić, inače sin istoimenog, nažalost pokojnog bivšeg izbornika hrvatske nogometne reprezentacije i trenera Dinama, u ljeto 2021. predstavio je svoju viziju stadiona.

– Novi Dinamov dom, njegova buduća ‘tvrđava’ usklađena je sa svim standardima UEFA-e i FIFA-e. Ukupna vrijednost projekta iznosi 500 milijuna kuna (66,4 milijuna eura, op.a.), a od početka gradnje do stavljanja stadiona u funkciju trebalo bi proći tri godine, rekao je tada Barić.

Riječ je o objektu kapaciteta između 30 i 35 tisuća gledatelja, sa svim popratnim sadržajima za gledatelje, sportaše i prateće osoblje. Uz stadion trebao bi biti izgrađen i hotel sa 100 soba, prostori za rad Nogometne akademije Dinama i manji atletski stadion na Sveticama.

Projekt bi financirali Vlada RH, u sklopu svog projekta obnove i rekonstrukcije stadiona u Hrvatskoj, Grad Zagreb i UEFA. Grad Zagreb već rješava imovinsko-pravne odnose sa Zagrebačkom nadbiskupijom, a zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet najavio je pokretanje javnog urbanističko-arhitektonskog natječaja početkom 2024. godine. Do kraja te godine bi trebale biti ishođene i sve dozvole te srušen stari stadion.

‘Kuglof’

Arhitekt-amater Radislav Ujdur je u jeku priča o novom maksimirskom stadionu, osmislio model kojim nastoji sačuvati što je više moguće postojeću konstrukciju stadiona te je ukalupiti u novi, ovalni oblik, uz što je manje moguće nove gradnje.

Svoj je projekt, za čiji je vizual zadužen njegov rođak Stipan, predstavio medijima koncem listopada prošle godine. Nakon dugogodišnjeg proučavanja UEFA-inih propisa i mjerenja pomoću metra i fotoaparata stvorio je oblik kuglofa, za koji je rekao da simbolično izražava poštovanje prema nacionalnoj i gradskoj kulturno-gastronomskoj tradiciji.

Kupola koja bi, po njegovom projektu, trebala natkriti sve četiri tribine duga je 252, široka 203 i visoka 38 metara, piše novinar Večernjeg lista, Jurica Ilić. Predviđene su podzemne garaže i prolazi za pješake, poslovni prostori, zabavni sadržaji i sve što je propisano pravilnicima UEFA-e. Ujdur procjenjuje da je sve moguće izvesti za 35 milijuna eura.

Novi stadion u Kranjčevićevoj

No, prije nego što počnu radovi na Maksimiru, Dinamu treba osigurati ‘privremeni smještaj’. Kao jedno od rješenja spominjalo se igranje na Pampasu ili na Rujevici. No, gradske vlasti bi rado, uz pomoć države, Dinamo preselile u Kranjčevićevu ulicu.

Tako bi i drugi po veličini zagrebački stadion doživio ozbiljan make-over. Dogradonačelnik Korlaet najavio je da je projekt novog stadiona kapaciteta 12.000 gledatelja već spreman te da se početak radova očekuje već ove godine. Procijenio je da je potrebno izgraditi jednu ili dvije nove tribine.

Iza projekta stoji tim Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu na čelu s profesorima Vladimirom Kasunom i Borisom Koružnjakom. Projektanti novog zdanja su i Jasmin Ćemanović, Franjo Kovačević, Ana Vračević i Ardijan Karlo Gashi.

Novi stadion u Sesvetama

Još od 2016. godine postoji projekt za izgradnju novog stadiona u Sesvetama. On bi se nalazio na mjestu Stadiona sveti Josip Radnik, a trebao bi imati četiri tribine, od kojih su dvije natkrivene, ukupnog kapaciteta 7.000 gledatelja.

Glavni projektant je arhitekt Davor Mateković. Kako je pisao novinar Večernjeg lista, Damir Mrvec, cijena gradnje bila bi oko 60 milijuna kuna (7,96 milijuna eura).

Grad Zagreb je prije šest godina izdao građevinsku dozvolu, no ona je vrijedila do 14. travnja, o čemu smo više pisali ovdje. Jedini uvjet za njeno produljenje je početak radova na objektu. Kako piše novinar Večernjeg, Tomislav Dasović, uprava NK Sesvete uvjerava da je dozvola produljena jer su započeli radovi na izgradnji parkirališta i prilazne ceste.

‘Plavi vulkan’

Na još dva projekta vrijedi obratiti pozornost jer su dugo vremena punila novinske stupce, iako se čini da će vrlo vjerojatno ostati u ladicama svojih autora i gradskih vlasti.

Svakako najzvučniji je ‘Plavi vulkan’. Još 2008. godine je arhitekt Hrvoje Njirić osvojio prvu nagradu na natječaju kojeg je provelo Udruženje hrvatskih arhitekata. Njegov stadion kapaciteta 40 do 50.000 gledatelja, zbog neobičnog izgleda brzo je nazvan ‘Plavim vulkanom’.

No, već dvije godine poslije, gradske su vlasti zaboravile Njirićev projekt koji je trebao izniknuti na mjestu hipodroma na Kajzerici. Tlocrtno ovalni stadion, neobične fasade plave boje koja se uzdiže u oblik odrezanog stošca, s ‘oblakom’ umjesto krova koji služi i kao semafor, arhitekt je procijenio na 122 milijuna eura. No, treba znati da je to ipak bilo prije 13 godina.

– Naše zalaganje za stadion na Kajzerici ima veze s jednom pozitivnom građanskom kulturom. Uza sve to, projekt je inovativan i ekološki prihvatljiv jer se koristi recikliranim materijalima u formi modroga plašta i sintetske ćelije u konstrukciji. Tu je i lebdeći oblak u funkciji krova koji može služiti kao informativni ekran za rezultate, rekao je Njirić za Večernji 2010. godine.

Pokojni je gradonačelnik Milan Bandić ubrzo strpao projekt u ladicu da bi ga ponovno ‘uskrsnuo’ 2018. godine kad se u javnost probila ideja izgradnje nacionalnog stadiona pokraj nikad dovršene Sveučilišne bolnice, potaknuta osvajanjem srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Ali, i od te ideje su svi akteri, uključujući i Hrvatski nogometni savez, ubrzo digli ruke.

Stadion Kajzerica

No, Kajzerica je ostala poželjna lokacija za stvaranje novog mitskog mjesta zagrebačkog i hrvatskog nogometa. Naime, kako je Njirićev projekt 2010. završio u ladici, tako je isplivao projekt polivalentnog stadiona za 15.200 gledatelja, djelo arhitekta Đive Dražića.

Projekt bi koštao 45 milijuna eura, što je za današnje prilike sitan novac. Sam stadion bi služio više kao centralna točka nogometnog kampa. Planirano je da ondje svoje prostore imaju Dinamo, Lokomotiva i NK Zagreb.

Prema Dražićevoj zamisli, koju je prezentirao Večernjem, kompleks bi imao stadion s 15.200 natkrivenih sjedećih mjesta za gledatelje, VIP business clubom, osam VIP loža, Mix zonom, press klubom, 10 komentatorskih kabina, radio boksom, te tehničkim prostorima. Uz to, nalazile bi se i dvije svlačionice po 155 četvornih metara, svlačionice za trenere, suce, doping-soba, ambulanta, dvorana za zagrijavanje, dvorana za odmor, skladište HNS-a, fitness, dvije saune, bazen…

U prostorima za upravu kluba zamišljena je trofejna dvorana i dvorana za sastanke, uredi predsjednika, izvršnog dopredsjednika, šestorice direktora, glasnogovornika, marketinga, računovodstva…, dok bi u nogometnoj školi bilo osam svlačionica za igrače, pet za trenere, uredi škole, 18 spavaonica, dva apartmana, prostorija za odmor i zabavu, kuhinja, četiri čajne kuhinje, kupaonice… Uz sve navedeno trebala je biti izgrađena i sportska dvorana za 300 gledatelja s galerijom.