Dok niče novi zagrebački neboder od 70 milijuna eura, ispod zemlje kreće ključni posao bez kojeg nema grijanja

U Zagrebu se u 2026. godini gradi niz velikih poslovnih i stambenih projekata, a među najvažnijima je VMD-ov toranj na križanju Heinzelove i Vukovarske. Riječ je o poslovnoj zgradi visokoj 53 metra s 14 etaža koja će značajno promijeniti vizuru tog dijela grada.

No, uz samu gradnju objekta paralelno se odvijaju i manje vidljivi, ali važni infrastrukturni zahvati. Jedan od njih je izgradnja novog vrelovodnog ogranka koji će osigurati grijanje budućeg kompleksa, a posao je za 80.000 eura dobila tvrtka Cjevomont.

Kako izgleda posao na terenu?

Iako se radi o relativno kratkoj dionici od oko 78 metara, posao na terenu nije nimalo jednostavan. Sve počinje iskopom rova precizno određene širine, ovisno o promjeru cijevi koje se polažu. Radnici moraju paziti da rov bude dovoljno širok kako bi se cijevi mogle pravilno smjestiti i obložiti slojem pijeska koji ih štiti od oštećenja.

Na dno rova prvo ide sloj sitnog pijeska koji služi kao posteljica. Tek nakon toga polažu se predizolirane cijevi, one već u sebi imaju toplinsku izolaciju i zaštitni omotač. Vrlo je važno da se cijevi postave pravilno i da imaju dovoljno prostora oko sebe, jer svako kasnije pomicanje može uzrokovati probleme u radu sustava.

Vjetar odnio skele s VMD-ovog gradilišta | foto: Bauštela.hr

Spajanje i zavarivanje

Jedan od najzahtjevnijih dijelova posla je spajanje cijevi. To se radi zavarivanjem čelične unutarnje cijevi, dok se vanjski slojevi naknadno zatvaraju posebnim spojnicama. Zavarivanje se najčešće izvodi ručno, na samom gradilištu, i to u uvjetima koji moraju biti strogo kontrolirani, temperatura zraka, zaštita od kiše i vjetra te čistoća površine.

Prije svakog zavara cijevi se moraju pripremiti, što uključuje uklanjanje izolacije na krajevima i potpuno čišćenje spoja. To nije samo tehnički zahtjev, već i sigurnosna mjera, jer se pri visokim temperaturama mogu oslobađati štetni plinovi iz izolacijskih materijala.

Nakon zavarivanja slijedi kontrola kvalitete. Dio spojeva pregledava se rendgenski ili ultrazvučno kako bi se osiguralo da nema pukotina ili slabih mjesta. Tek kada su svi spojevi potvrđeni kao ispravni, može se ići dalje.

Vjetar odnio skele s VMD-ovog gradilišta | foto: Bauštela.hr

Ispitivanje i puštanje u rad

Prije nego što se rov zatvori, cijeli sustav mora proći tlačnu probu. To znači da se cijevi pune vodom pod visokim tlakom kako bi se provjerilo ima li negdje propuštanja. Taj test traje nekoliko sati, a ako tlak ostane stabilan, sustav se smatra ispravnim.

Nakon toga slijedi postupno zatrpavanje. Prvo se cijevi ponovno oblažu pijeskom, zatim se dodaje sloj zemlje, a iznad svega postavlja se upozoravajuća traka kako bi se u budućnosti znalo da se ispod nalazi vrelovod. Na mjestima gdje će biti veće opterećenje, poput prometnica, dodatno se postavljaju betonske ploče za zaštitu.

Sljedeći korak je tzv. toplinsko prednaprezanje. Kroz cijevi se pušta topla voda kako bi se materijal 'prilagodio' radnim uvjetima i spriječila kasnija oštećenja zbog širenja i skupljanja. Tek nakon toga sustav se spaja na postojeću mrežu i ulazi u probni rad.

Iako vrijednost radova od oko 80.000 eura djeluje skromno u usporedbi s milijunskom investicijom samog objekta ovakvi zahvati su ključni za funkcioniranje cijelog kompleksa. Bez kvalitetno izvedenog vrelovoda nema pouzdanog grijanja, a svaka greška u izvedbi kasnije može značiti skupe i komplicirane popravke.