Razgovarali smo s arhitektima novog mosta u Trogiru: Na arhitektima je da se izbore za sebe

Tvrtku Prostorne taktike osnovali su arhitekti Antonia Vuletić i Luka Cvitan u studenom 2017. godine. Odluku o pokretanju vlastitog projektantskog ureda su donijeli poprilično spontano i u vrlo kratkom roku sproveli u stvarnost, a nedavno su pobijedili i na natječaju za izgradnju pješačkog mosta na Foši u Trogiru.

Iako su odluku da pokrenu vlastiti biznis donijeli, kako su se sami izrazili, prilično spontano u jedno su bili sigurni. Jednostavno su smatrali da mogu dati puno bolji doprinos profesiji, kao i realizaciji nekih vlastitih ideja i stavova kroz rad u vlastitom uredu. I tako su Prostorne taktike rođene. I Vuletić i Citan slažu se s tim da je arhitektura presudna za kvalitetu života, a činjenica da se bave ovim poslom je utjecala i na njih osobno.

Rekli su nam kako su imali privilegiju da za vrijeme studija budu okruženi plejadom fantastičnih profesora i predavača koji su ih ‘zakačili’ na arhitekturu. Stoga ju danas ne prakticiraju samo kroz projektantsku sferu, već i kroz organiziranje interdisciplinarnih radionica sa studentima i lokalcima, gostujuća predavanja na fakultetu i konferencijama i slično. Ukratko, dobrim dijelom je osim isključivo u uredu, prakticiraju i kroz sve druge aspekte ‘slobodnog vremena’ u nekom obliku.

– Arhitektura je zasigurno jedan od ključnih faktora koji utječu na kvalitetu života. Ovime ne mislimo samo na fino isprojektirane kuće, već i na širi, urbani(stički) aspekt životnog okruženja. Kako je Aldo Van Eyck kazao, ‘Kuća je grad i grad je kuća’. Činjenica da se bavimo ovim poslom na nas je utjecala otprilike kao crvena pilula na Nea (Matrix, 1990.), priznaju Vuletić i Cvitan.

‘Vremena su uvijek intenzivna’

Živimo u prilično intenzivnim vremenima. Međunarodni sukobi, pandemija i slično utjecali su na sve aspekte našeg života pa tako i na svijet arhitekture. Stoga smo Vuletić i Cvitana pitali mogu li objasniti kako su svi ovi događaji utjecali na ovu branšu. Odnosno, zanimalo nas je kako gledaju na budućnost s obzirom na sva ova događanja.

No, dok se neki ‘hrane’ crnim prognozama i strahom, Vuletić i Cvitan na budućnost gledaju pozitivno, baš kao i na promjene svih vrsta. Umjesto da ih se boje, idu im u susret, istodobno svjesni da je malo toga, ako išta, pod našom kontrolom.

– Vremena su uvijek intenzivna, karte se miješaju stalno. Možda je ranije bilo perioda zatišja kada je postojao dojam da je sve u redu, ali čini nam se da naša generacija nema niti približno takvu percepciju. S obzirom na to da smo rođeni 89/90., pogledajte što se samo odigralo od tada. Počevši s domovinskim ratom, rušenje Blizanaca, ekonomska kriza, migrantska kriza, pa recentno pandemija, potres(i), klimatski ekstremi …, objašnjavaju Vuletić i Cvitan.

Smatraju da je takvu situaciju izvrsno opisao Zigmund Bauman u svojoj knjizi ‘Tekući modernitet’, u kojoj elaborira današnji trenutak kao trenutak u kojem gotovo ništa nije pod kontrolom. U skladu s rečenim, promjenama u struci se ne čude. Odnosno kako su sami rekli, ‘Promjene se danas dešavaju brže nego ikad, a arhitekturu, kao poslovično sporu, sigurno očekuju značajne promjene’.

Dizajn interijera nije puko biranje boja

Danas se pojam ‘dizajner arhitekture’ često izjednačava s pojmom ‘dizajner interijera’, a ovo potonje često rade samoprozvani stručnjaci. I naši sugovornici su sami svjesni iste toga i kažu nam da se većina arhitekata zgraža nad time, kao i nad činjenicom da je danas Pinterest taj koji usmjeri svaki interijer. No, oni ne troše vrijeme na zgražanje, već ističu da je kvaliteta nečijeg rada presudna.

– Činjenica je da je u konačnici bitan cjelokupni pristup dizajnu interijera koji je puno više od pukog biranja boja ili dezena određenih proizvoda, a za takav pristup je potrebno određeno znanje i iskustvo bez obzira koja titula je u pozadini. Imali smo sreće da su investitori s kojima smo radili prepoznali sveobuhvatnost usluge koja im je trebala, pa je i konačna realizacija jako dobra i kvalitetna, objašnjavaju Vuletić i Cvitan.

Također dodaju kako je na arhitektima da se izbore za sebe, prvenstveno kvalitetom svojeg rada. Tako će njihova važnost u projektiranju interijera biti prepoznata, a u prilog njihovom stavu idu i njihove riječi, po kojima ‘Pinterest ili ‘dekorater’ nikada neće napraviti prostor kao što je American bar u Beču ili Švedski paviljon u Veneciji, gdje boravak u tim prostorima možete opisati kao vrlo tjelesno iskustvo.

Radili i novi most u Trogiru

Vuletić i Cvitan su nam rekli da im je najdraži projekt, jednostavno – slijedeći, citirajući tako Louisa Kahna. Ovo je možda uistinu najispravniji odgovor jer su do sada radili zaista mnogo različitih stvari, poput dječjih igrališta, skate parka, sportskih terena, obiteljskih kuća, kuća za najam, hotela, rekonstrukcija raznih građevina, interijera raznih namjena, javnih garaža, dječjeg vrtića, spomen obilježja braniteljima, pješačkog mosta…

– U osnovi je jako teško na ovakav način raditi jer svaki projekt predstavlja novo polje koje treba istražiti, ali do sada smo uspješno to prihvaćali kao zanimljive izazove koje treba savladati. Primjerice, recentno smo završili nekoliko manjih interijera, gdje je potrebno sve životne funkcije kvalitetno staviti u manje od 30 m2, a s druge strane te iste funkcije istovremeno projektiramo unutar obiteljskih kuća od 200 i više m2, objašnjavaju Vuletić i Cvitan.

Izdvojili bi i projekt koji bi im trebao doći na stol uskoro, a radi se o pješačkom mostu na Foši u Trogiru, kojeg su dobili pobijedivši na arhitektonskom natječaju, pa se vesele razradi te složene konstrukcije na rubu gradske jezgre pod zaštitom UNESCO-a. Više o tome pročitajte ovdje.