Zadarski studenti na 1.500 metara sagradili pastirsku kuću: Lomili su kamen i slagali u suhozid

Na Biokovu je ovoga proljeća i ljeta realiziran jedinstven arheološki projekt kojim su zadarski studenti humanističkih znanosti, u suradnji s irskim Sveučilištem SETU i EU projektom EchoEco, oživjeli gotovo zaboravljen način života na hrvatskim planinama. Kako bi što autentičnije prikazali svakodnevicu pastira u Biokovu do sredine 20. stoljeća, studenti su na nadmorskoj visini od 1.500 metara vlastitim rukama izgradili pastirsku kuću koristeći suhozidnu tehniku i lokalne materijale – kamen, ilovaču, drvo i konoplju. Projekt, koji je vodila izv. prof. dr. sc. Silvija Bekavac, uključivao je i istraživanje tradicijskog stočarstva, prehrane te organizacije prostora u pastirskim selima, s ciljem razumijevanja održivog načina života u surovim krškim uvjetima.

Kako su ljudi živjeli na hrvatskim planinama do sredine dvadesetog stoljeća nedavno su fantastično prikazali studenti arheologije i humanističkih znanosti sa Sveučilišta u Zadru. Tijekom proljeća i ljeta sudjelovali su u projektima vezanim uz transhumantno stočarstvo, pastirska sela i suhozidno graditeljstvo, u suradnji sa Sveučilištem SETU iz Irske kroz EU-CONEXUS projekt EchoEco, pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Silvije Bekavac. Kako bi svoje istraživanje primijenili u praksi, studenti su izgradili pastirsku kuću na Biokovu.

Povijesni značaj Biokova

Planina Biokovo poznata je po svojoj netaknutoj kulturnoj baštini i skrivenim tajnama života prapovijesnih i povijesnih stočarskih zajednica. Surovi krški teren, strme stijene, jake zimske bure i topla, suha ljeta oblikovali su poseban način života na ovom području još od prapovijesti.

Prvi stanovnici ovog kraja bili su indoeuropski stočari iz istočne Europe, koji su na Jadran stigli preko Panonske nizine. Oni su donijeli nove običaje, od pogrebnih rituala do proizvodnje keramike i umjetničkog oblikovanja. Glavna gospodarska djelatnost bila im je transhumantno stočarstvo, koje je uključivalo ljetnu i zimsku ispašu, a Biokovo je bilo idealno za ljetne pašnjake. Stoka, prvenstveno ovce i koze, osim hrane, bila je i vrijedna roba za trgovinu na obali. Ovaj način života održavao se sve do sredine dvadesetog stoljeća, kada je transhumantno stočarstvo bilo glavno zanimanje u planinama poput Pirineja, Alpa, Karapata i Balkana.

Glavni cilj istraživanja bio je dokazati da način života i gospodarenja resursima stočarskih zajednica Biokova predstavlja primjer samoodrživog života bez štetnih utjecaja na okoliš, kaže prof. Bekavac. Posebna pažnja posvećena je istraživanju arhitekture, organizaciji prostora i infrastrukturi pastirskog sela Podglogovika, kako bi se razumjeli svi čimbenici koji su oblikovali život ovih zajednica kroz povijest.

Gradnja pastirske kuće na 1.500 metara

U lipnju ove godine, studenti su u sklopu kolegija ‘Uvod u eksperimentalnu arheologiju’ izgradili pastirsku kuću na oko 1.500 metara nadmorske visine, kod planinarske kuće ‘Slobodan Ravlić’ u Parku prirode Biokovo. Kamen su lomili i obrađivali ručno, zidove su gradili suhozidnom tehnikom, a ilovača iz obližnjeg ležišta služila je za fugiranje.

Krov su napravili od borovih i bukovih grana vezanih konopcima od konoplje, a zbog manjka vremena koristili su pokrov od slame. Uz pomoć lokalnih planinara i profesora, studenti su naučili drevne graditeljske vještine koje su se koristile još od prapovijesnih vremena.

Tradicionalna hrana i pića

Posebnu su pažnju posvetili i prehrani ljudi na Biokovu. Istraživanja su pokazala da su jeli namirnice koje su i danas poznate i cijenjene: žitarice, mahunarke, zeleno povrće, mlijeko i med.

U suradnji sa šefom Michaelom Queenom sa South East Technological University u Waterfordu, rekonstruirali su tradicionalna jela i pića s obronaka Biokova. Tako je nastala i biokovska rakija „Slatka bodlja“ od borovih vrškova i meda. O kamenim kućama i njihovoj izgradnji, prednostima i manama – više pročitajte ovdje.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.