Arhitektura često nije na strani 'običnog čovjeka': 'Mora se napraviti i 7.000 stanova koji su OK'

Posao arhitekta bez sumnje je vrlo zahtjevan i iznimno odgovoran. Dugi sati provedeni u uredu, nekada i do kasno u noć, ne bi li se dostigli kratki rokovi i ponudio se najbolji mogući finalni proizvod.

U prostorima koje osmisle stanujemo, radimo, kupujemo, odmaramo, ali u isto vrijeme, kao svaka struka, ima i arhitektura svojih 'mana'. O tome što danas najviše muči arhitekte, što je problematično u Hrvatskoj i kako bi se možda moglo preusmjeriti u novoj epizodi Bauštela.hr podcasta pričamo s Jankom Kraljem, osnivačem Studija Atak. 

'Moramo si korigirati očekivanja'

Kralja, kao većinu - ako ne sve arhitekte - muče rokovi za predaju projekata, ali i kako klijentima dostaviti najbolji mogući proizvod. Kad prostori koje projektira budu izvedeni, čekaju se građvinske dozvole, ali se i odmah nastavlja s novim zadacima.

Osim što nam je ispričao kako se nosi kad se posao nagomila, ispričao je i što misli da danas možda nedostaje arhitekturi. Jedno od važnih tema je podizanje kvalitete arhitekture i uopće interesa 'dobrih' arhitekata za 'obične' stambene projekte - umjesto izvanrednih.

- Sprejao bih na zidovima 'arhitektura nije na našoj strani'. Dobri biroi dobro rade i uvijek će razmišljati da stanovi budu dobro orijentirani, imaju dobar pogled i tako dalje. U toj dubokoj ljubavi i želji da se napravi dobar projekt, arhitekti ponekad ne razmiju da ne možeš svaki put napraviti zgradu koja je tako dobra i tako sjajna. Mora se napraviti 7.000 stanova koji su okej, 'Volkswagen Golf'. Ti stanovi ne mogu imati staklenu ogradu, moramo si malo korigirati očekivanja. U svijetu postoje primjeri koji prate tu logiku i mi ih veličamo kroz edukacije i kroz formalno i kroz cjeloživotno obrazovanje, ali u praksi ih nitko  ne želi raditi. Ako se napravi dobra kuća za 'malog čovjeka' - to se ne glorificira. Kul je napraviti opićenu zgradu oštrih rubova. Ima i to svoje mjesto, ali ako pričamo o sociološkom problemu manjka stanovanja, nema mjesto, otvara Kralj jednu ozbiljnu temu čije posljedice mnogi osjete na svojoj koži. 

'Projektant se ne mora držati ničega'

Nije nepoznato da se u Zagrebu danas za prosječnom čovjeku pristupačnu cijenu stana ili kuće nešto mora žrtvovati. Ili ćete pristati na daleku lokaciju i tako si skratiti dan, ili ćete kupiti stambeni prostor koji ima brojne prednosti, ali ćete godinama nakon kupnje ulagati u adaptaciju (možda i doživotno) ili pak pristati na dobar 'deal' loše izvedbe. Potonjega danas ima sve više, jer neki viši organizmi ne provode dovoljno rigorozne kontrole i ne traže da se uz skupu i arhitektura nižeg cjenovnog ranga izvodi kako treba. 

- Mora se pogledati što se potpisuje. Dokle god se to ne počne raditi, ne može se riješiti problem unutar struke. I sad se još na to 'nalijepi' manjak urbanizma. Rezultat su parcele koje investitori okrupnjavaju, ubace unutra projektanta koji ne zna što radi, a koji maksimalno iskoristi koeficijent iskoristivosti i izgrađenosti. Nitko mu ne uvjetuje kakvi da budu materijali nego je sve ovlaš opisano, ali ne postoje ni standardi u stanogradnji - primjerice za tlocrte. On se ne mora držati ničega, priča Kralj o problemu nedovoljne strogosti na samom vrhu struke, barem kad se radi o arhitekturi koja bi trebala biti za svakoga. 

Problem legalizacije

Nadodaje da je ogroman problem i manjak prijeko potrebnih novih zakona ili pravilnika. Kako kaže, brojni pravilnici nisu mijenjani desecima godina, iako stručnjaku ne bi bilo teško sastaviti nova pravila. 

- Pitajte Ministarstvo graditeljstva gdje su pravilnici o gradnji višestambenih zgrada i koliko star je njihov pravilnik. Imaju POS-ov pravilnik od prije 100 godina, ništa ne rade po tom pitanju. Da mene pitate, Janka Kralja da napravim bolji pravilnik od postojećeg - za dva dana imao bih puno bolji pravilnik. Mikrostambene jedinice - treba biti ozbiljan pravilnik na sto strana. Legalizacija? Za vrijeme vladavine trenutne vlasti je napravljeno 100-tine tisuća nelegalnih objekata. Odlučili su to legalizirati. Sve pet. Zamisli napraviš nelegalno objekt, a reakcija vlasti bude 'sve pet'. Dozvolili su to. I sad, novi Zakon o gradnji. S novim zakonom rekli su za kuće od 400 kvadrata dovoljan je idejni projekt. Tko će to kontrolirati? Nitko. Treba ići van i izbaciti te ljude, kaže Kralj.

'To je najgora strukovna stvar'

Smatra da arhitekti moraju 'počistiti svoj prostor' i da krovne organizacije 'skidaju glave' za greške koje srozavaju struku, a ima ih podosta. Da dobra arhitektura ne bi bila toliko rijetka i točkasta, i da bi se urbanizam podigao na višu razinu, smatra, neodgovornim pojedincima trebalo bi oduzeti pečate. Priča koje su najgore stvari za koje je svjestan da se događaju u struci.

- Najgore kaj se radi je prodaja pečata. Naime, kad postoji netko tko nije završio ni arhitektonski fakultet, nego građevinski fakultet, znači, tehnički gledano nije obrazovan za to da projektira kuću, nego za statiku, na primjer. Problem je već kad ta osoba krene 'crtati kuću'. Koncepcijski je sve promašeno. A kamoli kad netko ne projektira. Nego uđeš u ured i pristane za 600 eura precrtati tlocrt. Napravi takvih pet ili šest na mjesec - to je najgora strukovna stvar. Moralo bi kao pravilo postojati, ako Komora vidi da je netko napravio 350 projekata u godini, to je 'red flag', govori. 

Kako izgleda savršeni tlocrt

Napominje kako ne misli na određene ljude, već na cjelokupan način funkcioniranja struke - u ovom trenutku. Komentiramo da nekada nije svatko mogao otvoriti tvrtku za projektiranje i angažirati stručnu ili nestručnu osobu koja će na kraju raditi posao, dobar ili loš, na kojemu će vlasnik zarađivati. Možda je bio veći osjećaj za društvenu odgovornost, a zbog toga su i tlocrti bili drugačiji - smisleniji i ugodniji za stanovanje. Kralj nam opisuje što je za njega dobar tlocrt. 

- Dobro je kad stan ima dnevnu i noćnu zonu, da ima odvojenu spavaću sobu od dnevnog boravka - automatski garsonjera pada u vodu. Ali garsonjera je poseban tip stanovanja. Da se iz hodnika, a ne iz dnevnog boravka ulazi u spavaću sobu. Kad to vidite u tlocrtu loš je. Ne možeš dozvoliti tržištu da ti definira projektiranje. Mora se moć kuhinja zatvoriti. Rekao bih da je važna kuhinja uz prozor. Ormari. Mora postojati određena metraža ormara za stan koja mora biti jasno i transparentno nacrtana u tlocrtu, prezentiran kupcu. Rekli bi stariji kolege da i kaj se tiče sanitarija i vertikala da moraju biti uredno posložene - stan-na stan i da moraju biti čiste, da nema puno etažiranja da probijaš u stan dolje. Ovo se više uopće ne poštuje. Ipak, što najviše naglašavam je fleksibilnost tlocrta - da nema nosivih zidova usred stana jer je to najjeftiniji način nego da se razmišlja o tome, zaključuje Kralj, a cijeli podcast pronađite ovdje.