Kao Mjesec iznad grada: Koncertna dvorana na 100 tisuća kvadrata s gledališem na kružnim tersama

Kina je dobila još jedan arhitektonski spektakl, ovaj put u gradu Wuxiju, oko 145 kilometara zapadno od Šangaja. Wuxi Taihu Bay International Cultural Arts Center golemi je kulturni kompleks koji na jednom mjestu spaja koncertne i izložbene prostore, klubove, restorane, trgovine, muzej, amfiteatar i velike javne površine uz vodu.

Brojke su impresivne. Kompleks zauzima 6,7 hektara, dok njegove građevine zajedno imaju oko 100.000 četvornih metara. Glavna atrakcija je Simfonijska dvorana s 1.500 mjesta, a uz nju su izgrađeni Art Exchange, Muzej glazbe i otočni amfiteatar. No, iza neobičnih oblika krije se jedna puno jednostavnija ideja. Mjesec.

Stoga i ne čudi što je projekt nedavno dobio veliko priznanje struke. Postao je jedan od finalista u kategoriji 'završene zgrade: kultura' u sklopu Svjetskog festivala arhitekture (World Architecture Festival – WAF), godišnjeg globalnog arhitektonskog i dizajnerskog događaja.

Wuxi Taihu Bay | foto: Xinfa Group / Perkins Eastman /WAF

Sve se vrti oko Mjeseca

Projekt pod nazivom Moonrise potpisuju Perkins Eastman studio, a nastao je kao pobjedničko rješenje međunarodnog arhitektonskog natječaja. Mjesec je poslužio kao glavni motiv cijelog kompleksa, a najočitije se vidi na Simfonijskoj dvorani. Njezin zaobljeni volumen obavijen je eliptičnim staklenim omotačem koji posebno dolazi do izražaja noću, kada se cijela građevina osvijetli.

Inspiracija nije slučajna. Mjesec u kineskoj kulturi ima snažnu simboliku te se povezuje s ljepotom, čežnjom i ljudskim emocijama. Arhitekti su zato isti motiv provukli kroz različite dijelove kompleksa, od geometrije zgrada i javnih prostora do vode i rasvjete. A do glavne dvorane dolazi se, prikladno, kroz Mjesečeva vrata.

Wuxi Taihu Bay | foto: Xinfa Group / Perkins Eastman /WAF

Vodena zavjesa

Takozvani Moon Gate glavni je i najformalniji ulaz u Simfonijsku dvoranu, smješten na osi sjever-jug. Okružen je suvremenom kolonadom, ali glavnu ulogu ovdje ima voda. Uz ulaz se spušta nježna vodena zavjesa. Nije postavljena samo radi efekta. Zvuk vode trebao bi prigušiti buku ulice i posjetitelju već pri dolasku dati do znanja da ulazi u potpuno drukčiji prostor.

Voda se nastavlja pojavljivati kroz cijeli kompleks. Vodene površine, zelene zone i otvorene vizure povezuju gradske ulice s obalom rijeke, pa prostor između građevina nije ostao tek praznina koju treba prijeći na putu do koncerta. Naprotiv, upravo je taj prostor jedan od glavnih dijelova projekta.

Publika okružuje glazbenike

Još je zanimljivije ono što se nalazi iza staklene fasade. Glavna dvorana ima 1.500 sjedećih mjesta i projektirana je u takozvanom vineyard, odnosno vinogradskom tipu. Za razliku od klasičnih koncertnih dvorana, gdje se publika nalazi uglavnom ispred pozornice, ovdje se gledatelji raspoređuju oko nje na nizu terasa. Glazbenici tako završavaju gotovo u samom središtu publike.

Takav raspored nije odabran samo zbog akustike i boljeg kontakta s izvođačima. Radijalna geometrija dvorane postala je polazište za oblikovanje arhitekture, a pozornica u središtu zamišljena je kao mjesto oko kojeg se okuplja zajednica.

U kompleksu se nalazi i manja višenamjenska dvorana te dodatni prostori za probe i druge glazbene programe.

Wuxi Taihu Bay | foto: Xinfa Group / Perkins Eastman /WAF

Preko puta potpuno drukčija zgrada

Nasuprot zaobljenoj Simfonijskoj dvorani nalazi se četverokatni Art Exchange. Njegov se volumen naginje od dvorane i središnje Piazze, dok prema ulici ostavlja znatno čvršći i zatvoreniji dojam.

No, unutra je gotovo mali grad. U zgradi su smješteni izvedbeni prostor Art Cube, jazz i comedy klubovi, galerije, trgovine, restorani te prostori u kojima umjetnici mogu živjeti i raditi.

Prema Simfonijskoj dvorani zgrada se otvara velikim terasama na različitim visinama. S njih se pružaju pogledi na trg, glavnu dvoranu i ostatak kompleksa, a unutarnji i vanjski prostori međusobno se isprepliću.

Koncert se može slušati i na otoku

Glavna dvorana nije jedino mjesto rezervirano za glazbu. Uz rijeku su smješteni Muzej glazbe i otočni amfiteatar, gdje se kulturni program seli iz zatvorenog prostora izravno u krajolik. Pješački most povezuje istočnu i zapadnu stranu rijeke, a uz njega je raspoređen niz manjih prostora za sjedenje, odmor i boravak uz vodu.

Posebna priča počinje nakon zalaska sunca. Rasvjeta je ugrađena u krajobraz, vodene elemente i arhitekturu pa čitav prostor noću dobiva sasvim drukčiji karakter. Na neki način koncertna scenografija tada izlazi iz same dvorane i širi se na cijeli kompleks.

Wuxi Taihu Bay | foto: Xinfa Group / Perkins Eastman /WAF

Krov proizvodi struju, fasada smanjuje zagrijavanje

Spektakularan izgled ipak nije bio jedini zadatak arhitekata. Velik dio projekta posvećen je održivosti i smanjenju potrošnje energije. Krov Simfonijske dvorane čine fotonaponski elementi integrirani izravno u građevinu, poznati kao BIPV sustav. Drugim riječima, solarni paneli ovdje nisu naknadno postavljeni na gotov krov, već su dio njegove arhitekture.

Zgrade imaju i dodatne vanjske ovojnice koje smanjuju prodor topline u unutrašnjost, a pritom ne zaklanjaju pogled prema van. Na Simfonijskoj dvorani koriste se elementi od UHPC-a, betona ultra-visokih svojstava, dok Art Exchange štite aluminijske lamele.

Zanimljivo je riješena i golema staklena ovojnica glavne dvorane. Oblikovana je tako da omogućuje recirkulaciju zraka kroz prostor. Ni voda nije prepuštena slučaju. Krajobraz oko zgrada projektiran je tako da prikuplja i kontrolira njezino otjecanje prema istočnoj obali rijeke.

Wuxi Taihu Bay | foto: Xinfa Group / Perkins Eastman /WAF

Prvi koncert održan na Novu godinu

Simfonijska dvorana svoju je premijeru imala na vrlo simboličan datum. Inauguralni koncert održan je 1. siječnja 2026. godine, a izgradnja čitavog kompleksa dovršena je početkom travnja iste godine. Otvaranje se poklopilo i s važnim trenutkom za sam Wuxi, koji je krajem 2025. dobio status UNESCO-ova kreativnog grada glazbe.

Novi kompleks zato nije zamišljen samo kao velika koncertna dvorana, nego kao nova kulturna četvrt i javni prostor grada. Na 100.000 četvornih metara spojeni su koncerti, umjetnost, ugostiteljstvo, trgovina, priroda i svakodnevni gradski život.

A kada se navečer upale svjetla, ponovno se vraća motiv s kojim je cijela priča i započela. Iznad vode tada ostaje svijetliti golema staklena forma nalik Mjesecu.