Arhitekt o novom Maksimiru: Rješenje se može mijenjati, a ovog ne bi bilo da se pitalo Turinu

Na predstavljanju rješenja novog Maksimira ranije ovaj tjedan puno se govorilo o poštivanju stare ideje arhitekta Vladimira Turine, ali i o ekonomskoj prihvatljivosti odabranog arhitektonskog rješenja. Gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević, više no jednom je istaknuo da bi se rješenje talijanskog studija VG13 k tome i vrlo brzo izgradilo.

Ipak, u zraku ostaju nejasno odgovorena pitanja o nepovezanim tribinama - što je bio zahtjev natječaja - ali i o tome koliko je velika mogućnost da se naknadnim doradama stadion približi očekivanjima nezadovoljnog dijela javnosti. O ovim pitanjima razgovarali smo s arhitektom Jankom Kraljem kojeg smo kao nepristranog stručnjaka zamolili za komentar, budući da nije prijavio rad na natječaju i nije bio u ocjenjivačkom sudu. Pitali smo ga i koji su benefiti 'konfekcijskih stadiona' - od čega su se predsjednik Uprave Dinama i ostatak žirija očito htjeli udaljiti. 

Čemu udaljavanje od programa? 

Kad se pogleda dokument u kojemu su priložena sva pristigla natječajna arhitektonsko-urbanistička rješenja za SRC Svetice s novim stadionom Maksimir, vidi se da svi radovi, osim odabranog, predlažu povezane tribine. Ovaj zahtjev, najzad, postavljen je u programu natječaja objavljenom 20. ožujka ove godine u javnoj nabavi. 

- Arhitektonsko rješenje treba predvidjeti kohezivnu i povezanu strukturu gledališta, jasno piše. 

Dodatno se traži da se radi optimizacije dugoročno operativnih troškova zapadna, istočna i južna tribina odvoje u dvije neovisne razine, dok sjeverna treba ostati jedinstvena i nedjeljiva. Odabrani rad slijedi drugi dio zadatka, ali ne i prvi. Zanimalo nas je kako arhitekt tumači odvajanje od natječajnog programa.

- Nije tako nešto slučajno 'završilo' u natječajnom programu. Sve najmodernije arene tog tipa su s razlogom zatvorene. To ima i svoju pojavnost, mikroklimu, unutarnju organizaciju. Arhitekti su vjerojatno imali intenciju otvaranje prema gradu i park-šumi postići fizičkim rezom u uglovima zgrade, no u funkcionalnom smislu to ne nudi ništa osim vizualnih veza, konkretno pogleda na poneka stabla gledajući iznutra te pogleda na poneku tribinu izvana gledajući izvana. Vizualni fizički rez usred zgrade ne znači da je stadion otvoren prema gradu. Uostalom, rad arhitekte Barića i njegovog ureda, između ostalog, dokazuje da je takvu povezanost moguće postići i sa povezanom strukturom gledališta. Mnogi drugi radovi tu su temu također preispitivali u ovom natječaju. Dakle može se i drugačije, govori Kralj. 

Rješenje nije finalni proizvod

Ubrzo nakon prvih kritika, već 24. rujna kad je ideja predstavljena javnosti, u gostovanju na vijestima Hrvatske radiotelevizije, predsjednik Uprave Dinama Zvonimir Boban je komentirao da stadion u konačnici ne mora izgledati točno tako kako predviđa idejno rješenje. Naime, po pitanju elemenata stadiona koji su najviše zasmetali javnost može se napomenuti da je rješenje tek prvi korak i vizualni prikaz koncepta neke građevine, a kasnije se može promijeniti u idejnom projektu. 

- Rješenje doradom postaje projekt, ali je u tom slučaju pitanje na koji način zadržati ono što to rješenje uistinu jest i pretvoriti ga u projekt koji je, možemo reći, verzija dva idejnog rješenja, pojasnio je Kralj o razlici dvaju pojmova. 

Budući da je javnost uvelike smetala razdvojenost tribina jer je, između ostaloga, upravo taj element bio jedno od glavnih očekivanja od strane navijača, pitanje je bi li imalo smisla toliko mijenjati idejno rješenje da se zadire upravo u element po kojemu se prvonagrađeni rad snažno ističe od ostalih. Dakle, ako se već ide na spojene tribine - kako je to bilo i traženo u programu - njihovo povezivanje u rješenju studija VG13 učinilo bi čitav odabir baš tog rješenja pomalo nejasnim. 

- Najjači vizual prvonagrađenog rada je upravo onaj sa jezera na kojem se vide 'šiltovi' iznad tribina te konstruktivna logika tribine koja 'povezuje sa Turininim naslijeđem'. Zatvorite to i pokrili ste najjače argumente za odabir ovog rada, dakle taj rad više neće biti 'taj' rad i nema razloga da ga se izvede, dodaje arhitekt.

Bočni pogled na stadion prema odabranom rješenju | foto: VG13 Architects Studio Associato

Čelik i vjetar: Nije baš kako bi napravio Turina

Članovi Ocjenjivačkog suda isticali su da im je jedna od najdražih stvari kod prvonagrađene ideje bila veza sa starim stadionom prema ideji arhitekta Vladimira Turine. Naš sugovornik podsjeća da dok formalno nova ideja prati Turininu iz 1950-ih, odabrani materijali (konkretno, čelik) ipak malo kvare cijelu zamisao. 

Prema objavljenim informacijama, konstrukcija bi se radila od betona i čelika, a krov i obod objekta bili bi čelični. Dok se vizualno ideja talijanskog arhitektonskog studija svakako može povezati s onom 'starom', Kralj ističe da je Turini glavni materijal ipak bio beton, što se u novoj verziji ne poštuje. Drugačiji prevladavajući materijal postavlja upitnik nad tezu o davanju poštati arhitekturi iz polovice prošlog stoljeća, ali otvara i drugo, možda još važnije pitanje.

- Jedno je projektirati plohu koja drži sjedeća/stajaća mjesta, a nešto sasvim drugo projektirati krov istih proporcija bez stupova, greda, ojačanja, niti ikakvih jasnih naznaka kako će tehnički biti riješen (izuzev vrlo 'slim' rešetke u presjecima). Osim ako će primarnu konstrukciju postavljati na razmaku od nekoliko metara i stvoriti izuzetno gustu šumu primarnih nosača - to bi bio moj pokušaj da riješim ovaj tehnički problem. U svakom slučaju ovi dečki imaju izuzetan tehnički izazov pred sobom, rekao je Kralj. 

'Konfekcijsko' ne mora biti loše

Dodatno smo pitali i o takozvanim 'konfekcijskim stadionima'. Žiri im se protivio, ali ova rješenja možda su s razlogom popularna diljem svijeta. To je stadion izgrađen prema standardiziranom, 'tipskom' šablonu. 

Na njemu bi se prepoznalo nešto unificirano, predvidljivo ili ne previše specifično za lokalni kontekst. Izraz konfekcijski mogao bi se upotrijebiti za one stadione koji bi osim na odabranoj lokaciji mogli biti i u drugom gradu ili državi. Nije ni to nužno loše. 

- Bilo je i primjera koji se mogu smatrati 'konfekcijskima', ali to ne znači da nisu izvrsna. Arene su s razlogom popularne u svijetu, jer imaju svoju vanjsku pojavnost i unutarnju funkcionalnost. Mi kao struka možemo bježati od toga koliko hoćemo, ali namjena stadiona je da više desetaka tisuća ljudi gleda neku vrstu okršaja, a ne da pokušava kroz funkcionalne kompromise mijenjati arhitektonske paradigme. To jest, ako to već pokušava, to mora biti apsolutna arhitektonska bomba koja stoji na ponos građanima Zagreba i RH, a ne nešto što nekima nije lijepo, a nije ni funkcionalno, zaključuje arhitekt.