Dvorana vječnog života kao dragulj arhitekture, na 20 tisuća kvadrata izrasta iz planine i pluta na vodi

Pogrebni dom teško je zamisliti kao mjesto na kojem se arhitektura, priroda i filozofija susreću u istoj priči. Upravo je to, međutim, ideja projekta Yichang Life Park u kineskom gradu Yichangu, gdje je izgrađen novi kompleks pogrebnog doma i groblja, a njegovo arhitektonsko središte nosi simboličan naziv – The Hall of Eternal Life, odnosno Dvorana vječnog života.

Projekt potpisuje kineski Central-South Architectural Design Institute (CSADI), a Dvorana vječnog života prostire se na 20.672,13 četvornih metara. Smještena je u provinciji Hubei, u prirodnom krajoliku na periferiji Yichanga koji s triju strana zatvaraju planine.

Umjesto monumentalne građevine koja bi dominirala okolišem, arhitekti su krenuli potpuno suprotnim putem. Kompleks prati slojnice terena, građevine su raspoređene između postojećih prirodnih elemenata, a voda planinskog izvora dovedena je do središnje zgrade kako bi oko nje nastalo umjetno jezero. Rezultat je pogrebna arhitektura koja više podsjeća na meditativni krajolik nego na institucionalni kompleks.

Stoga i ne čudi što je projekt nedavno dobio veliko priznanje struke. Postao je jedan od finalista u kategoriji 'završene zgrade: društvo i zajednica' u sklopu Svjetskog festivala arhitekture (World Architecture Festival – WAF), godišnjeg globalnog arhitektonskog i dizajnerskog događaja.

Dvorana vječnog života | foto: Zhao Yilong / CSADI

Zgrade koje prate planinu

Pri projektiranju Yichang Life Parka odbačen je uobičajeni model organizacije velikog pogrebnog kompleksa. Arhitekti su umjesto toga analizirali topografiju, postojeće vodene tokove, oblik planine i vegetaciju te građevine rasporedili u skladu s prirodnim terenom.

Objekti zato nisu koncentrirani u jedan veliki građevinski volumen. Razmješteni su duž slojnica i međusobno visinski pomaknuti, čime je smanjena potreba za velikim zahvatima u postojeću planinu. Namjera je bila ostaviti dojam da arhitektura nije naknadno položena na krajolik, nego da iz njega postupno izrasta.

U najnižem i ravnijem dijelu kompleksa nalazi se njegova glavna građevina – Dvorana vječnog života. Prostor je namijenjen bdjenju uz preminule i održavanju komemorativnih ceremonija, ali njegova organizacija znatno nadilazi čisto funkcionalne zahtjeve takvog objekta.

Jezero oko dvorane

Jedan od najvažnijih elemenata projekta uopće nije sama zgrada, nego voda koja je okružuje. Arhitekti su vodu iz planinskog izvora usmjerili prema nižem dijelu parcele i oblikovali umjetno jezero oko Dvorane vječnog života. Tako je nastao prizor u kojem se horizontalna betonska arhitektura zrcali na površini vode, dok planine tvore njezinu prirodnu pozadinu.

Takav raspored proizlazi iz tradicionalnog kineskog razumijevanja odnosa arhitekture i krajolika. Planina predstavlja stabilnost, zaštitu i trajnost, dok voda simbolizira kretanje, protok vremena i izvor života.

Upravo je odnos vode, planine i građevine postao temelj čitavog projekta. Posjetitelj se tako ne susreće odmah s glavnom zgradom, nego joj prilazi kroz pažljivo režiran niz prostora koji postupno odvajaju kompleks od vanjskog svijeta.

Dvorana vječnog života | foto: Zhao Yilong / CSADI

Put do zgrade nije slučajan

Dvorana vječnog života ne otkriva se odjednom. Pristup je organiziran kao prostorna sekvenca u kojoj važnu ulogu imaju vijugavi most, tradicionalni pregradni zid, unutarnje dvorište uređeno poput suhog vrta i kružna kolonada.

Posebno je zanimljiv vijugavi most preko vode. Umjesto najkraće moguće veze između dviju točaka, put prema građevini namjerno se produžuje i lomi. Dolazak tako postaje dio arhitektonskog iskustva, a promjene smjera otvaraju različite poglede prema vodi, planinama i samoj Dvorani.

Slijedi zid koji vizualno odvaja pojedine prostorne cjeline, a potom se otvaraju mirniji unutarnji prostori. Među njima je i dvorište oblikovano po principima suhog vrta, odnosno kare-sansuija, u kojem reducirani krajolik postaje prostor kontemplacije. Sve završava kružnom kolonadom koja se pojavljuje kao jedan od najsnažnijih motiva cijelog kompleksa.

Dvorana vječnog života | foto: Zhao Yilong / CSADI

Krug kao simbol ponovnog rađanja

Kružna geometrija ovdje nije samo arhitektonski potez. Ona je povezana s jednom od središnjih tema projekta – ciklusom života, smrti i ponovnog rađanja. Autori su u arhitekturu utkali elemente nekoliko tradicionalnih kineskih filozofskih i religijskih sustava. Konfucijanska ideja poštovanja prema preminulima i precima susreće se s taoističkim razumijevanjem života i smrti kao prirodnog procesa te budističkom idejom ponovnog rađanja i zaokruženosti životnog ciklusa.

Kružna kolonada, voda koja okružuje građevinu i planinski krajolik zato funkcioniraju kao dijelovi iste prostorne metafore. Umjesto jasnog početka i završetka, prostor sugerira neprekidno kruženje.

U arhitektonskom smislu upravo takva kombinacija daje kompleksu gotovo ritualan karakter. Posjetitelj prolazi kroz niz otvorenih, zatvorenih i poluotvorenih prostora, pri čemu se pogledi na krajolik neprestano pojavljuju i nestaju.

Dvorana vječnog života | foto: Zhao Yilong / CSADI

Beton bez monumentalnosti

Materijalnost kompleksa jednako je suzdržana kao i njegova geometrija. Među glavnim materijalima su elementi od vidljivog betona, staklene stijene i završne površine koje izgledom podsjećaju na prirodni kamen.

Beton pritom nema samo konstrukcijsku ulogu. Njegova siva, gotovo monolitna površina stvara neutralnu pozadinu za vodu, kamen, vegetaciju i okolne planine.

Arhitektura zato djeluje masivno, ali ne pokušava nadjačati krajolik. Dugi natkriveni prolazi, kolonade i horizontalne linije dodatno spuštaju građevinu prema tlu, dok otvori između pojedinih volumena neprestano vraćaju pogled prema prirodi.

Posebno snažan kontrast nastaje između grubosti betona i mirne površine vode. Upravo se na toj suprotnosti – trajnog i prolaznog, čvrstog i promjenjivog – temelji velik dio vizualnog identiteta projekta.

Pogrebni dom kao 'svetište života'

Projektanti Dvoranu vječnog života nisu zamislili samo kao mjesto posljednjeg oproštaja. Ideja je bila stvoriti prostor koji istodobno čuva sjećanje na preminule i pruža mir ljudima koji ostaju iza njih. Zbog toga se pogrebna arhitektura ovdje namjerno udaljava od ideje zgrade koja predstavlja isključivo završetak života. Umjesto toga, voda, kružna geometrija i odnos prema prirodi koriste se kako bi se otvorila tema kontinuiteta.

Ta je ideja možda najbolje vidljiva upravo u položaju same građevine. Dvorana se nalazi između vode i planine, dok se njezina arhitektura otvara prema oba elementa. Priroda tako nije dekoracija oko zgrade, već aktivan dio prostora oproštaja.

Dvorana vječnog života | foto: Zhao Yilong / CSADI

Dvorana vječnog života | foto: Zhao Yilong / CSADI