Gumno: Prostor na kojem se intenzivno radilo, ali i dobro zabavljalo

Ljudi od davnina grade građevine za svoje potrebe, a jedna takva bijaše i gumno. Iako većina ljudi, a pogotovo mlađe generacije, vjerojatno nemaju nikakvu ideju što bi to moglo biti, gumno je nekad bilo izrazito važno i popularno mjesto u selu.

Gumna su konstrukcije ravne, glatke površine četvrtastog ili kružnog oblika. Mogla su biti zemljana, a u krškim predjelima najčešće su se izrađivala  gumna popločana kamenim pločama i okružena niskim kamenim zidićem. Ponekad su bila smještena u gospodarskim odajama, ali češće su bila vani. Imućnije obitelji su ponekad imali svoje vlastito gumno, ali naravno, bilo je i onih zajedničkih. Mjesto je bilo važno jer se na njemu mlatilo ili vršilo žito, ali također su se ljudi tu okupljali i zabavljali. Osim izraza gumno, u narodu se uvriježio izraz guvno ili arman.

Mjesto na kojem se vršilo žito

Žito se u gumnu moglo mlatiti ručno, uz pomoć drvenih mlatilica (cijepova) ili češće, vršilo se uz pomoć goveda. Žito bi se prostrlo po površini gumna, a konje, mazge ili volove bi se uvelo na taj prostor i čvrstim užetom privezalo za stup, takozvani stožer, koji se nalazio na sredini gumna. Tada bi životinje hodale u krug po razastrtom žitu i svojim bi kopitima odvajale zrno pšenice od stabljike. Nakon toga bi se, dok bi puhao vjetar, žito lopatama bacalo u zrak, pri čemu bi zrno palo na pod, a plijevu bi odnio vjetar. Zato je bilo poželjno da se gumna nalaze na što vjetrovitijim mjestima. Kanije su se pojavile vršilice i potisnule ovaj tradicionalni postupak vršidbe.

Mjesto na kojem su se ljudi družili i zabavljali

Danas se ljudi u gradovima okupljaju i druže na klupicama u parku, odlaze u kafiće, kina, restorane i druga takva slična mjesta. Međutim, nekada su se svi stanovnici sela okupljali upravo na gumnu. Stari, mladi i djeca. Jednostavno svi. Tu se onda pričalo, plesalo pučko kolo i pjevale pučke pjesme, najčešće ganga. Osim toga, na gumnu su se kovali planovi i raspravljalo se o temama važnim za selo i njegove mještane. A zanimljivo je i spomenuti da su kružile legende kako se ponekad noću na gumnima okupljaju i plešu vile, pa se može reći da je gumno važilo i kao ‘magično mjesto’.

Kako se razvijala tehnologija, a ljudi sve više selili u grad, gumna su počela propadati. Većina njih su danas zapuštena, oronula i obrasla travom. Ljudi tu više ne vrše žito niti dolaze na ‘čašicu razgovora’ sa svojim suseljanima. Ipak, ona gumna koja još i danas postoje, podsjećaju ljude na neka davna, minula vremena i zamrle običaje.